'Baš svaki dan palimo i gasimo čak 246 zagrebačkih svjetiljki'

Dok nisam došao raditi u Gradsku plinaru Zagreb, nisam ni znao da zanimanje nažigača postoji, ali danas ne bih mijenjao svoj posao ni za što, priča mi Saša Alavanja (38), zagrebački nažigač, koji već 17 godina svako jutro i svaku večer pali i gasi plinske svjetiljke u Zagrebu.

POGLEDAJTE VIDEO: 

Pokretanje videa...

01:18

U nažigačkoj odori, noseći štap za paljenje svjetiljki, Saša svaki dan malo prije sumraka kreće paliti čak 246 plinskih lampi. Ujutro prije zore ih gasi. Paljenje i gašenje traje po tri sata.

- Kad krećemo, to ovisi o tome kad sunce izlazi i zalazi, a to ovisi o godišnjem dobu. Kako se mijenja sat, tako se mijenjamo i mi. Zimi počinjemo paliti već oko 14 sati kako bi sve lampe svijetlile do sumraka, oko 17. Ljeti krećemo kasnije, oko 18 sati, pa onda sve lampe upalimo najkasnije do 21 sat. Gasimo ih čim svane, oko sedam sati - priča mi Saša.

Pomoću štapa dugog malo više od dva metra, Saša i njegov kolega, novak u poslu, Tomislav Deuk (48) pale plinske svjetiljke. Princip je, kažu, zapravo vrlo jednostavan.

- Štapom povučemo ventil u svjetiljci pomoću kojeg se ona upali. U lampi je žižak koji gori 24 sata dnevno, koji rasplamsamo povlačenjem ventila - objašnjavaju nažigači.

Posao je dinamičan

Napominju da im ružno vrijeme zna raditi probleme. Jak vjetar ponekad zna ugasiti žižak svjetiljke, pa dečki i nekoliko puta tijekom dana moraju iznova paliti, ali ističu, ni to im nije veliki problem.

- Imamo zippo sistem na vrhu štapa, pa ako se žižak i ugasi, samo ga ponovno upalimo - govore nasmiješeni nažigači.

Turu Saša obično počinje na Opatovini, pa se preko Kaptola spusti do Kamenite ulice, gdje završava. Posao nažigača je, kažu mi obojica, vrlo dinamičan, što im se posebno sviđa. U danu prehodaju oko sedam kilometara.

Turistima se jako sviđaju

- Dođe nam kao teretana, barem ne moramo vježbati u slobodno vrijeme - ističe Saša, a Tomislav dobacuje:

- Kažu da je hodanje zdravo, tako da je naš posao skroz zdrav.

Priznaju kako je malo teže raditi zimi, po kiši i snijegu, no bitno je samo da se dobro odjenu.

- Na moj prvi radni dan bio je veliki pljusak. Imao sam tad vatreno krštenje, ali preživio sam i nisam odustao. Za nas nema zime ni kad je vani -20 stupnjeva - kaže Tomislav. Turisti su oduševljeni njima. Dok smo šetali Gornjim gradom i razgovarali, svako malo smo zastali da bi turisti fotografirali dečke.

- Prošli vikend turisti su mislili da idem u ribičiju. Baš su me dobro nasmijali. Znam stati da me slikaju, njima je to vrlo zanimljivo, a mene zabavlja - zaključuje Saša.