"Bolesna sam, a samo želim roditelje veseliti osmijehom"

Imam 5 godina. Svaki dan uživam u ljubavi mog tate Ivice i mame Maje. Jako sam vesela curica i voljela bih da tako i ostane i da dalje roditelje razveseljavam svojim nasmijanim licem i slatkim nestašlucima. Jako se volim igrati po ulici s prijateljima Androm i Marinom. Volim se smijati i šaliti. Svaki dan mi je nova vesela avantura i otkrivam nešto novo. 

Jesam malena, ali mi ne može promaknuti zabrinutost i ozbiljnost roditelja u zadnja dva mjeseca. Prije su bili uvijek veseli i nikad nisu bili tužni, a u zadnje vrijeme je osmijeh s njihovih lica nestao. Ne volim ih vidjeti tako tužne i zabrinute. I ja se zabrinem i rastužim kad vidim da su oni takvi. Sigurna sam da je to zbog bolesti. Malena sam i ne znam mnogo, ali razumijem i vidim da nešto nije u redu. 

Da bi vratila osmijeh na njihova lica i lica cijele moje obitelji moram ozdraviti. I znam da hoću jer sam veliki borac. Prije dva mjeseca sam imala cerebralne napadaje i odveli su me u bolnicu. Ondje sam išla u neki čudan podrum na uređaj koji svi zovu magnetska rezonanca. Na svoj 5. rođendan su mi otkrili kvržicu na mozgu. Doktor kaže da se to zove tumor. Išla sam u Zagreb u bolnicu na operaciju. Ležala sam u jednoj lijepoj sobi u kojoj sam uživala. No moje uživanje nije dugo trajalo. 

Prije desetak dana sam operirana,a nakon operacije su patološki nalazi otkrili da imam KOMPOZITNI NEURONALNI GLIJALNI TUMOR (ANAPLASTIČNI GANGLIOGLIOM (WHO GRADUS III) koji se nalazi na mom malenom mozgu i zbog njega imam i napadaje. Doktori su rekli da je to jako teški i rijedak tumor mozga i da se ne mogu liječiti u Hrvatskoj,nego da moram ići u inozemstvo. Mama kaže da ću ići u Rim,Pariz ili Toronto. 

Jako se veselim razgledavanju tih gradova,ali bojim se za moje roditelje i za sebe. Moji roditelji nemaju financijskih sredstava za to liječenje. Ovim putem molim sve ljude dobrog srca da mi pomognu u mom liječenju i pomognu mi da izrastem u lijepu curicu i otkrijem sve draži ovoga života. 

Molim vas pomozite mi jer vrijeme istječe, a za moju bolest vrijeme je najvažnije.

Tino Jurić/PIXSELL

Sve je počelo 6. studenoga kad je imala prvi napadaj...

Sve je počelo 6. studenoga kad je malena Luce Živković (5) iz Trogira imala epileptični napadaj u vrtiću. Nikad do tada nije imala napadaj, a odgojiteljice su joj u šoku pokušavale pomoći. Napadaj je trajao deset minuta. Čitavo vrijeme bila je potpuno zgrčena.

No tada se nije činilo da će se situacija razvijati u najgorem mogućem smjeru. Njezina majka Maja (31) govori staloženo, smireno i, priznaje nam, skuplja hrabrost u sebi jer sad nije vrijeme da se slomi.


- Na Firulama su joj napravili magnetsku rezonancu. Pokazalo se najprije da je riječ o dobroćudnom tumoru, ‘low grade’ gliomu na lijevoj strani glave, odnosno u temporalnom režnju kraj sljepoočnice. U međuvremenu je imala još jedan epileptični napadaj. Krajem studenog odlazimo u Zagreb. Termin za operaciju nam je bio 1. prosinca na Rebru. Operacija je trajala četiri sata. Operirao ju je neurokirurg dr. Hrvoje Jednačak. Sve do tada suprug Ivica i ja stoički smo se držali. Misliš, pa dobro, to je dobroćudni tumor, bit će sve u redu. A onda stiže najcrnja moguća dijagnoza - govori majka i dodaje:

- Tijekom operacije izuzeli su dvije vrste tkiva. Upravo to smeđe tkivo, koje su našli tijekom operacije, bilo je zloćudno. Riječ je o anaplastičnom gangliogliomu. Suprug je čuvši dijagnozu plakao sat vremena. A ja, ja sam nemoćno stajala svjesna da nas čeka vrijeme velike borbe i da nemamo vremena za plakanje - priča nam Maja Živković. 

Nalazi s biopsije potom su poslani u Kliniku za dječje bolesti u Klaićevoj u Zagrebu.

Zvali su je Tarzan. A sad je tiha, mirna i povučena...

Dr. Filip Jadrijević-Cvrlje, kaže majka, preporučio je još jednu magnetsku rezonancu. Ali ništa novo nisu vidjeli. Kako kaže, kemoterapija ne dolazi u obzir, nego jedino zračenje.

- Dr. Cvrlje je rekao kako se u 20 godina samo jednom susreo s tim tumorom, ali na kralježnici. Nije htio reći ishod liječenja. Samo je rekao da vremena nemamo. Počeli smo se odmah raspitivati što dalje. Zračenje, ako nije ciljano, kako su nam rekli, može prouzrokovati veću štetu nego korist - kaže majka. Govori da je dr. Jednačak preporučio nekoliko klinika u Europi i Garron Family Chair u Torontu. Dr. Cvrlje je, kaže, istaknuo ovu kliniku u Kanadi.

- Nismo čekali ni minute. Kontaktirali smo liječnika Erica Bouffeta koji je tražio nalaz biopsije. Kako je rekao, trebalo bi napraviti genetiku tumora, nakon čega će znati točno kako pristupiti liječenju. Zbog toga mu sutra odmah šaljemo uzorak tkiva i sve nalaze. Odgovor dr. Bouffeta očekujemo do kraja tjedna - objašnjava nam majka Maja.

Smještaj su već pronašli. Novac za kartu imaju, ali nemaju novac za liječenje potreban Luciji. Kako kaže, okvirno im zasad treba oko 160.000 eura i bit će spremni za put. Za zahtjev HZZO-u sad nemaju vremena, sve će riješiti kasnije.

- Nisam željela da bude ovako, nisam željela nikoga moliti za novac. Znam da je mnogima teško, ali sad više nemam izbora. Novac se prikuplja na moj žiro-račun. Ono što obećavam jest da će sve biti transparentno i za svaku kunu koju potrošimo znat će se gdje je otišla. Ono što nam ostane, dat ću drugom djetetu koje to bude trebalo - govori nam Maja gledajući svoju lijepu djevojčicu. 


- Bila je tako veselo, druželjubivo, posebno dijete. Toliko je uživala biti vani, skakati, trčati... Zvali su je Tarzan. Sad se sve promijenilo. Dobro je dok ne spomenem odlazak liječniku. Onda počne urlati i plakati. I odjednom se smiri. Postane nezainteresirana, odsutna... Pa postane nervozna. Zna da se nešto događa - kaže nam Maja za svoju mezimicu koja je 5. rođendan proslavila u splitskoj bolnici.

Tino Jurić/PIXSEL 

Uz nju je i sestra Manuela (11) koja je malu Lucu, dok smo razgovarali, veselo grlila na kauču kako bi malenoj otjerala misli koje muče odrasle ljude.

- Zahvalna sam mnogim ljudima koji su se uključili. Išla sam u pekarnicu te vidjela da su i tamo stavili njezinu sliku na kutiju u koju primaju donacije dobrih ljudi. Svima hvala i nadam se da ćemo uspjeti - kaže Maja. 

Zamjenica sanacijskog ravnatelja u Klaićevoj bolnici, dr. Neda Striber, potvrdila nam da je da Lucija bila na operaciji. Sad je pripremaju za terapije zračenja. No roditelji hitno žele pomoći svojoj djevojčici u Kanadi. To je jedan od najboljih centara za liječenje te vrste tumora, a roditelji su preporuke za Toronto dobili i u Klaićevoj bolnici te na Rebru.

Tino Jurić/PIXSELL

Obožavala se igrati, skakati i trčati, a sad se sve mijenja

Toliko je uživala biti vani, skakati, trčati... Zvali su je Tarzan. Sad se sve promijenilo. Dobro je dok ne spomenem odlazak liječniku. Onda počne urlati i plakati. Majka dodaje da za zahtjev HZZO-u nemaju vremena. Podnijet će sve zahtjeve kasnije.

Za pomoć djevojčici novac se može uplatiti na žiro-račun: Maja Živković, adresa Pantan 9, 21.220 Trogir. Broj računa u Imex banci: 3122000391, IBAN: HR6124920083122000391. SWIFT: IMXXHR22.