Božić im došao ranije: Pronašli sestru koju su tražili 21 godinu

U godinu dana dobila sam i sina i sestru koju sam tražila 21 godinu, kazala nam je sa sinom u naručju, osmijehom na licu i suzom radosnicom u oku Anđela (26) sretna, presretna ponosna, primivši nas u obiteljskom domu svojih roditelja u Posušju. Obitelj Penava iz Posušja nju i brata joj Borisa usvojila je 1998. godine. Anđela je tada imala pet, njezin brat Boris šest, a njihova sestra Marija tri godine.

- U početku smo htjeli usvojiti dvoje djece, a kada smo saznali da naši Anđela i Boris imaju još jednu sestru htjeli smo i nju usvojiti, ali su nam rekli kako je ona rezervirana za jednu drugu obitelj - govore nam Marija i Ante Penava koji su Borisa i Anđelu usvojili sada već daleke 1998. godine, ali dodaju kako im je to za tren proletjelo.

Svoje prve godine života Anđela, Boris i Marija proveli su Domu sv. Marije Terezije od Maloga Isusa na zagrebačkom Vrhovcu. Njima je trebalo samo pola godine od zahtjeva do posvojenja, ali, svjesni kako mnogi čekaju godinama, apeliraju na sustav da se to ubrza. Boris i Anđela od prvog dana bili su svjesni da to nisu njihovi biološki roditelji, ali ih nikad nisu prestali zvati mama i tata.

- Pružili smo im ljubav kakvu mnogi biološki roditelji nisu pružili svojoj djeci. Svima koji ne mogu imati djecu preporučujemo usvajanje bez obzira što će okolina reći, i da ne čekaju godinama kao mi, govore nam Marija i Ante, dok se igraju s Anđelinim sinom, svojim unukom, a ozračje u njihovom domu odiše ljubavlju pa u njihove riječi ne sumnjamo, iako ih Anđela ima želju potvrditi.

- Svoj djeci je bolje ako ih usvoje. Meni i bratu je super, govori nam Anđela koja je u tih dvadeset godina samo jednom nazvala biološku majku, prije šest godina.

- Zvala sam je uoči udaje i više je ne mislim zvati. Hvala joj što nas je rodila, ali s njom sam završila. Sada je u Italiji, a biološki otac, kako sam čula, u Šibeniku, gdje sam i rođena. Tada sam joj rekla da se udajem, htjela sam da mi kaže što je Marijom, ali nije, i pitala sam je ima li nas još djece po domovima, kroz smijeh prepričava Anđela taj razgovor.

Brata i sestre spojila je Facebook grupe 'Pokidane veze', odnosno Hanas Kovačević iz Zenice koji je nedavno i Anti Dragojeviću tražio sestru Ivanu. Pokidane veze sada su čvrsto spojene, a u ime brata i sestre koji nisu bili u Posušju, kao i u svoje Anđela nam je obećala da će tako i ostati.

- Marija je na Facebook stranici 'Pokidane veze' objavila svoju priču i napisala kako traži brata i sestru. Njoj se javio Hanas Kovačević, a onda su kontaktirali i mene. Tada smo se prvi put čule, a uskoro i vidjele, objasnila je Anđela kako je došlo do susreta.

Brat i sestre uspjele su protekli vikend provesti zajedno u Posušju u obiteljskom domu Penavinih, a novi susret zakazali su za Božić.

- Ako do tada izdržimo jedni bez drugih..., prekida Anđela koja se udala i već šest godina s mužem živi u Švedskoj, njezin brat Boris živi u Posušju, a radi u Makarskoj, dok im je sestra Marija u Zagrebu, gdje radi, a završila je studij komunikologije.

- Stalno sam patila za sestrom i pitala se što je s njom, ali mi nisu davali informacije zbog etičnosti. Nije mi žao brata i mene. Mi smo došli u super obitelj i dobili mamu i tatu koji su najbolji na svijetu. Sestri je bilo puno gore nego nama, a puno je bolja od mene, na kraju je ipak i ona usvojena - priča nam Anđela, dodajući da osjećaj kada je srela sestru nakon više od dva desetljeća ne može riječima opisati. Međutim, taj opisuju njezine suzne oči dok govori o tome, a mi ostali koji imamo brata ili sestru možemo to samo pokušati zamisliti.

- Sreća jer smo se sreli. Tuga jer se nismo vidjeli ni čuli tolike godine... To su osjećaji koje smo imali i ne mogu to opisati. Sve emocije su se skupile u tom jednom trenutku, govori nam Anđela, a u domu su, objašnjeno im je, ostavljeni zbog siromaštva bioloških roditelja. Iako, kada se kaže roditelj, u njihovom slučaju ne misli se na biološke roditelje, nego na Mariju i Antu Penavu.

- Oni su u početku svakog vikenda, svakog petka dolazili k nama u dom u Zagreb. Ja četvrtkom od sreće uopće nisam spavala, samo sam gledala kroz prozor kad će se pojaviti njihovo auto, a to je bio znak da ću s njima provesti vikend - govori nam Anđela, prisjećajući se tog dolaska kući u Hercegovinu nakon što su svi testovi i sva papirologija nakon pola godine bili gotove.

- Brat i ja smo u vožnji pjevali 'Sunce moje to si ti'. Ta pjesma je tada bila hit i obožavali smo je. Pjevali smo je cijelim putem, a pred kućom su nas dočekali susjedi i velika fešta mogla je početi - govori nam Anđela koja sada 'sunce moje to si ti/dar sa neba najveći' pjeva svome sinu, a Ante i Marija Penava, koji su već nekoliko puta kod nje dolazili u Švedsku, to će im pjevati cijeli svoj život.

Na kraju su prepričali i jednu anegdotu kada po Borisa i Anđelu jedne prilike nisu mogli doći u dječji vrtić pa su zamolili prijatelje da ih 'pokupe' kada dođu po svoju djecu, ali oni su to zaboravili učiniti. Ostali su zadnja djeca u vrtiću taj dan.

- I ovi su nas ostavili!?, tužno je tada Anđela rekla bratu Borisu, ali ostavili ih nisu. I neće. Kao što ni oni neće ostaviti svoju sestru. Sestru o kojoj su znali samo da se zove Marija i da je imaju. Koliko će se lijepih priča s happy endom ispričati ovog Božića u Hercegovini, jer iako je život  bez sestre bio težak, iako jedni drugima imaju još puno toga za reći činjenica da su se našli uljepšat će svaku njihovu Božićnu priču, jer ovo predblagdansko razdoblje počelo im je na najljepši mogući način i njima je zapravo ove godine Božić došao mjesec dana ranije nego drugima.