Brat mi je umirao na rukama, i tad mi je rekao: 'Kad vidiš našu mamu, reci joj da nisam patio'

Nadala su se braća Hasanović kao i mnogi drugi da će ipak izbjeći smrt. Hasan, Hasib i Hajro vjerovali su da će, krećući se kroz šume, uspjeti stići do teritorija pod kontrolom Armije Bosne i Hercegovine u blizini Tuzle, koja je bila udaljena oko 100 kilometara.

POGLEDAJTE VIDEO: Prošlogodišnji specijal  - 24 godine od genocida u Srebrenici

Pokretanje videa...

01:17

specijal 24 godine od genocida u srebrenici

- Na jednom raskrižju, 11. srpnja sam se razišao sa suprugom, šesnaestomjesečnim sinom i punicom, a svakog trenutka padalo je po dvije, tri, pet granata - prisjetio se Hasan Hasanović u razgovoru  za BIRN, uoči prošlogodišnjeg obilježavanja godišnjice genocida. Od tri brata on je jedini preživio.

Vidio je sina kako se trese od straha i pomislio da će mu to biti najteži trenutak u životu. Međutim, strahote će doći tek kasnije. Tada nije znao gdje su mi braća i majka. 

Susjed mi je rekao da mi je brat ubijen

Po dolasku u selo Šušnjari, koje je udaljeno nekoliko kilometara od Srebrenice, Hasanović je pronašao oba brata. Nakon toga je, u koloni koju su činili muškarci i manja grupa žena i  djevojaka, pješice krenuo ka selu Buljim. Bježeći od zasjeda Vojske Republike Srpske (VRS), Hasan je putem često gubio braću, a mlađeg Hajru posljednji put je, kaže, vidio u Šušnjarima.

- Kad smo došli na Kameničko brdo,15- godišnji susjed Osman rekao je da mi je poginuo brat Hajro. Kada su prošli Buljim, on je bio na samom kraju kolone. Srpske snage su protuavionskim  mitraljezom pucale u začelje. Vratio sam se nazad, ali bratu Hasibu nisam rekao što se dogodilo. Morao sam hodati dva-tri sata kako bih stigao do mrtvog brata Hajre. Skinuo sam mu jaknu i  i s jaknom mu prekrio lice. Ubijene susjede Nazifa i Merseda prekrio sam granjem -  ispričao je Hasanović. 

U iduća dva dana, Hasan je lutao šumom  pokušavajući pronaći kolonu koja se zaputila prema Tuzli i brata Hasiba. Na Kameničko brdo je stigao 12. srpnja u popodnevnim sati. Tu je 18 sati  odmarao s velikom grupom Bošnjaka, među kojima je našao brata. Srpske snage napale su iz zasjede. 

Nije se imala gdje noga spustiti na tlo od mrtvih tijela

- Predvečer sam sjeo s bratom Hasibom uz jedan hrast koji se nalazio na rubu njive. Bilo je sasvim tiho. Tad je počela zemlja gorjeti od metaka. Mislim da nijedan horor režiser ne bi onako nešto snimio. Možda se u tom momentu 15 tisuća ljudi nalazilo na Kameničkom brdu. Nije se imala gdje noga spustiti na tlo od mrtvih tijela. Bilo je još uvijek živih ljudi koji su bili bez dijelova tijela, ruku, nogu… Vjerojatno su tražili pomoć. Neki su tražili i da ih ubiju, da završe s patnjom - prisjetio se Hasanović.

Tokom zasjede, Hasanović je izgubio i brata Hasiba. Hodao je sam, povremeno nailazeći na ostatke kolone i zasjede. U šumi je video tijela stotine Bošnjaka. Neka su bila obezglavljena. 

PREŽIVIO STRIJELJANJE U SREBRENICI 'Od smrti me je spasio Srbin, izvukao me je iz gomile leševa'

Brat mu je bio teško ranjen.

'Brat mi je umro na rukama'

- Lijeva strana trbuha bila mu je potpuno razvaljena. Crijeva su se vidjela. Stavio sam mu ruku na trbuh. Dva doktora iz kolone su mu previla trbuh. Živio je još devet sati. Umro mi je na  rukama.

- Tražio mi je da ga spustim sebi u naručje, na krilo. Ležeći tako u krilu, pogledao me je i kazao: ‘Kad vidiš mamu, reci joj da se nisam patio.’ Rekao mi je da mu je žao što neće vidjeti  mog sina. Tri puta je udahnuo i umro. To mi je najteži trenutak u životu. Svakog dana ga vidim i osjetim -  kroz suze je kazao Hasanović.

Odlučio je bratovo tijelo ponijeti do Nezuka, kako ono ne bi ostalo na teritoriju pod kontrolom Vojske Reublike Srpske 

- S njegovim tijelom došao sam na stadion u Nezuk, negdje oko 18 sati 16. srpnja. Nisam ga osjećao kao teret. Nije mi bio težak.

MILORAD DODIK: 'U Srebrenici nije bio genocid, to je mit, kao i onaj kosovski...'

Sedamdeset dva člana Hasanovićeve obitelji ubijena su u Srebrenici. 

- Ja sam već dugo godina najstariji u obitelji. Hvala Bogu, imam sina. Odrastao je i učim ga istini. Ne učim ga da mrzi bilo koga. Kćer također učim istini, a ne da mrzi bilo koga.  Naučio sam ih da znaju što se  dogodilo i što se može dogoditi ako oni zaborave - kazao na kraju razgovora Hasanović.