Brutalna osveta: Ubili su toliko civila koliko im je poginulo ljudi

Selo Joševica, smješteno u dolini rječice Maje, južno od grada Gline, je zajedno s okolnim hrvatskim selima dospjelo pod srpsku okupaciju 26. lipnja 1991., nakon što su srpski pobunjenici okupirali najveći dio Gline. Pred velikosrpsku agresiju u tom selu živjelo je ukupno 150 ljudi.

- Dok su po okolnim selima (Maja, Sračica, Ravno Rašće, Roviška...) u mjesecima nakon okupacije ubijani hrvatski civili, Joševica je uglavnom bila pošteđena. Smatralo se da je razlog tome što je tijekom Drugog svjetskog rata većina stanovnika bila u partizanskom pokretu, što je bilo nekoliko mješanih brakova, te što je iz ovoga sela bilo i oficira koji su ratovali na strani JNA - objašnjava nam povjesničar dr.sc. Jakša Raguž sa Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu.

Jamčili im mir i sigurnost

Tadašnji prvi čovjek okupirane glinske općine Dušan Jović dao Hrvatima u Joševici garancije da im se ništa neće dogoditi i da u miru mogu živjet ako se ne budu oružano odupirali okupaciji. Takvo je stanje i bilo do prosinca 1991. 
No, hrvatska vojska i policija su na području glinskog i petrinjskog Pokuplja 12. prosinca izvele napadnu operaciju „Vihor“ sa ciljem oslobađanja Petrinje i Gline. 

- U borbama je bilo veliki broj mrtvih vojnika na obje strane. Na srpskoj strani su poginula i nestala 22 vojnika iz sastava 1. brigade TO SAO Krajine „Dragiša Stefanović“. Većina ih je stradala u selu Gračanica. Nakon što su se hrvatska snage povukle na drugu stranu Kupe, tijela poginulih srpskih teritorijalaca su prenesena u Glinu gdje je održana javna komemoracija na kojoj su vladika gornjokarlovački Nikanor i drugi govornici zazivali osvetu, a snimka čega je dostupna i na YouTubeu - kaže Raguž.

Pod utjecajem komemoracije na kojoj je atmosfera bila jako napeta, ističe povjesničar Raguž, skupina srpskih vojnika se 16. prosinca 1991. zaputila u najbliže hrvatsko selo – Joševicu te redom ubijala sve stanovnike koje su zatekli u njihovim kućama, bez obzira na dob i spol. 

Cilj im je bio, naglašava Raguž, ubiti 22 Hrvata, kako bi se osvetili za 22 Srbina koji su poginuli ili nestali (dio srpskih teritorijalaca je bio zarobljen i odveden u zatvor u Zagrebu, kasnije su razmijenjeni). Ubili su 21 osobu, a starica Anka Šiftar je teško ranjena, no preživjela je. Njoj su pucali u usta i vrat. Tako su likvidirali i sve ostale. Direktnim hicima u glavu iz neposredne blizine. Koristili su vatreno oružje s prigušivačima. Ubijali su ih u kućama gdje su ih zatekli. U krevetu, za stolom, na ulaznim vratima... Sve je bilo gotovo u roku pola sata.

Preživjeli pobjegli, selo opljačkano

Ubijeni su: U kući broj 51 ubijeni su Milka Kreštalica (61 godina) i Mato Kreštalica (60 godina), u kući broj 53 Kata Štajduhar (70 godina) i Kata Štajduhar (91 godina), u kući broj 55 Bara Štajduhar (64 godine), Ljuba Škrinjar (48 godina) i Milka Škrinjar (83 godine), u kući broj 59 Pajo Škrinjar (61 godina), u kući broj 62 Mara Brkašić (55 godina), Marta Modronja (79 godina) i Ante Modronja (81 godina); u kući broj 63 Ana Škrinjar (64 godine) i Katarina Pkrinjar (30 godina), u kući broj 69 Ivan Šiftar (62 godine), Pavao Šiftar (16 godina), Luka Šiftar (20 godina), Ljubica Šiftar (19 godina), u kući broj 70 Ljuba Štajduhar (60 godina), Stevo Štajduhar (60 godina), Marija Šiftar (62 godine), u kući broj 71 Marija Šiftar (45 godina). 

- Pucali su u njih 22 i onda su stali. To je inače i bila njihova praksa. Za poraz vojnika na terenu osvećivali su se civilima. Pokolj je bio iznenađenje i za lokalne srpske civilne i vojne vlasti. Stoga je pobunjenički predsjednik Općine Glina dr. Dušan Jović  angažirao milicionere Stanije javne bezbjednosti koji su s liječnikom patologom iz Aranđelovca izvršili očevid mjesta pokolja, napravili fotoelaborat, skice i utvrdili uzroke smrti. Sudac Okružnog suda u Glini je pokrenuo istragu, kao i oficiri Organa bezbednosti. No kada se utvrdili da su počinitelji srpski specijalci istraga je prekinuta, oni sklonjeni u Srbiju, točnije u Pančevo, a u javnost je pušteno službeno pripćenje da su Hrvate u Joševici poubijali hrvatski diverzanti - govori nam Raguž. 

Potpuno uništenje nesrba

U panici zbog masakra preostali mještani Joševice su kolektivno, preko Bosne, iselili u Hrvatsku. Selo je potom detaljno opljačkano i većim dijelom spaljeno.

- Zločin u Joševici je samo jedna od niza epizoda uništavanja hrvatskog stanovništva preostalog u dubini okupiranog teritorija. Takvi su slučajevi Baćin (gdje je poubijano svo preostalo hrvatsko stanovništvo Hrv. Dubice i Cerovljana), Kostrići (gdje su poubijani svi mještani u jedno jutro), Bruška (poubijan cijeli zaseok Marinovića u jednom masakru), Široka Kula i Glinsko Novo Selo (ubijeni i spaljeni u podrumima svi zatečeni Hrvati), Lovas itd. Povodi za provedbu uništavanja stanovništva su mogli biti različiti, no cilj je uvijek bio isti - potpuno uništenje svih nesrba, genocid, kako bi se dobila potpuna etnička homogenost teritorija koji se namjeravalo uključiti u Veliku Srbiju. Tako su i mještani Joševice postali žrtve provedbe genocidnog projekta stvaranja velike srpske nacionalne države - smatra Raguž.

Prošlo je 25 godina a još nije ni počelo suđenje

Iako je od ovog stravičnog ratnog zločina prošlo 25 godina, počinitelji su do danas ostali nedostupni hrvatskim pravosudnim tijelima.  Prema najnovijim informacijama koje smo dobili saslušanjem svjedoka 18. siječnja 2017. godine u odsutnosti će početi suđenje skupini optuženoj za masakr u Joševici - jedan od najbestijalnijih zločina u Domovinskom ratu.  Dušan Žarković (59), Bogdan Jednak (50), George Nashid Kamal (46), Miroslav Malobabić (43) i Dejan Sladović (43) nalaze se u Srbiji i nedostupni su hrvatskom pravosuđu. Osima za ovaj zločin na Županijskom sudu u Zagrebu protiv njih se vodi još nekoliko postupaka sve za ratne zločione nad hrvatskim civilima na području Banovine 1991.godine.

Fotografije i materijale o stravičnom pokolju u Joševici dobili smo zahvaljujući Hrvatskom memorijalno dokumentacijskom centru Domovinskog rata.