Čak 96 posto mladih srelo se s govorom mržnje na internetu

Svjesni smo da su neprimjeren govor i govor mržnje i 'online' i 'offline' u današnje vrijeme sve prisutniji i njime su pogotovo pogođeni mladi. Oni su često žrtve govora mržnje i diskriminatornog govora na internetu, ali mu često i pribjegavaju, rekla je pučka pravobraniteljica Lora Vidović.

Nedostatak percepcije o dalekosežnim posljedicama govora mržnje

Mladi danas su povezani i umreženi kao ni jedna generacija do sada, a neki korisnici interneta ohrabreni su prividnom anonimnošću, odnosno time što nisu u izravnom kontaktu u živo sa svojim sugovornikom.

Uzroci takvog ponašanja su složeni, a jedan od njih je i nedostatak percepcije o dalekosežnim posljedicama takvog govora, odnosno o osjećajima koje budi kod drugih ljudi i mehanizmima zaštite, tumači Vidović.

- Moramo vidjeti kako tu situaciju okrenuti i potaknuti pozitivne narative, kako iskoristiti znanja koja mladi imaju kako bi osmislili nove politike, rješenja, algoritme, ali možda i nove zakone da se ta situacija promijeni.

Mladi moraju biti sastavni dio svih promjena, od društvenih, političkih i gospodarskih do klimatoloških. To je prepoznao i UN pa je ovogodišnji Dan ljudskih prava posvetio upravo mladima, istaknula je Vidović.

Nacionalno istraživanje nad mladima od 18 do 30 godina 

Zamjenica pučke pravobraniteljice Tena Šimonović Einwalter predstavila je rezultate nacionalnog istraživanja o govoru mržnje koje je Ured pravobraniteljice proveo u suradnji s IPSOS-om nad mladima u dobi od 18 do 30 godina.

Pokazalo se da mladi uglavnom koriste Instagram, dijele video uratke i fotografije, a jedan se dio, većinom stariji sudionici i muškarci, uključuje u komentiranje na društvenim mrežama i portalima.

Prema mišljenju mladih, govor mržnje u velikoj je mjeri zastupljen u fizičkom javnom prostoru u obliku grafita i plakata, na političkim okupljanjima te na televiziji ili radiju.

Govor mržnje još je prisutniji u komentarima na društvenim mrežama, novinskim portalima, forumima i servisima za instant dopisivanje (Viber, Whatsapp, Facebook messenger, Snapchat), čime se, ističe Šimonović Einwalter, postavlja pitanje je li govor netrpeljivosti postao dio komunikacije među mladima, budući da se servisi za dopisivanje većinom koriste među poznanicima i prijateljima. 

Čak 96 posto mladih srelo se s govorom mržnje

Čak 96 posto mladih reklo je da se srelo s onim što smatraju govorom mržnje u zadnja tri mjeseca, iz čega se može zaključiti da je govor mržnje stalna pojava na internetu i u životu mladih koji ga svakodnevno koriste.

Isto tako, otprilike trećina sudionika istraživanja s govorom mržnje susreće se gotovo svakodnevno na društvenim mrežama, novinskim portalima i forumima.

Mrzilački komentari ili izražavanje netrpeljivosti najčešće su bili upućeni na osnovi nacionalne ili etničke pripadnosti, seksualne orijentacije, fizičkog izgleda, vjere, regionalne pripadnosti te spola ili roda, a u manjem djelu na osnovi boje kože, financijskog statusa, dobi i invaliditeta.

Što se tiče osobnog iskustva, pokazalo se da je gotovo svaka druga mlada osoba koja je sudjelovala u istraživanju bila meta govora mržnje, odnosno njih 44 posto.

Većina nije prijavila mrzilačke komentare

Mladi koji su primili mrzilačke komentare zbog toga su se osjećali tužno, poniženo, ustrašeno, ugroženo, posramljeno, ali ipak većina, odnosno njih 68 posto, incident nije prijavila nikome, iako ih 92 posto smatra da takvi komentari mogu naškoditi onome kome su upućeni.

Također, većina ispitanih smatra da je regulacija na internetu preslaba i da tamo ima previše govora mržnje.

Načelnica  Sektora za koordinaciju politika i unapređenje stručnog rada centara za socijalnu skrb​ pri Ministarstvu demografije, obitelji, mladih i socijalne politike Tatjana Katkić Stanić upozorila je da Hrvatska i Europa bilježe porast polarizacije društva i govora mržnje.

- Internet je, nažalost, vrlo moćan medij u kojem ne samo mladi, već i odrasli pod pseudonimima izražavaju netrpeljivost prema onima koji su na bilo koji način različiti od drugih, naglasila je.

Za rješenje problema bitni su međuresorna suradnja i pogotovo obrazovanje, kroz koje bi programi i radionice prevencije trebali krenuti od najranije dobi, uz paralelni rad s roditeljima.