Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog nikad nije bila samo hram glazbe nego se od otvaranja, 1973. godine, nametnula i kao ozbiljna konferencijska dvorana te kao centar političke moći. U njoj su bili važni politički i društveni skupovi. Taj simbol glazbenog života Zagreba postao je reprezentativno mjesto okupljanja društvenih i političkih elita, a često i predstavnika najvišeg državnog vrha. Dakle, dvorana “Lisinski” nije samo koncertni podij nego i politička govornica s koje se od otvaranja, a osobito u samostalnoj Hrvatskoj, lansiraju nove ideje i ideologije, progresivne, ali i nazadne, koje utječu na društvenu povijest, čak je i mijenjaju.