Četnici joj ubili tri sina i muža, a kao dijete ostala je bez braće

Ah, živjela bi ona i puno više da ju tuga nije tako pritisla, rekao nam je Branko Šegarić (63), sin preminule Eve Šegarić (89), koja je postala simbol stradanja Hrvata u Domovinskom ratu.

Majci Evi Šegarić u jednom su strašnom danu 18. studenoga 1991. u škabrnjskom masakru ubili supruga Vicu i trojicu sinova - Miljenka, Budu i Ivicu. Majka Hrabrost svojim se voljenima na nebu pridružila u ponedjeljak. Na posljednjem je ispraćaju bilo više od 150 ljudi.

Pokopana je uz klapske pjesme. Ispratili su je rodbina, prijatelji i svi koji su došli izraziti poštovanje ženi čiju sudbinu nitko ne bi poželio. Iz Ureda predsjednice i ministra branitelja poslali su svoje predstavnike. Načelnik škabrnjske općine Nediljko Bubnjar rekao je da je Eva simbol stradanja u Domovinskom ratu i trebala bi ući u memoriju cijele nacije, ne samo Škabrnje, te da je zaslužila spomenik, ulicu i trg, i to ne samo u Škabrnji. S njim se slažu i članovi obitelji Šegarić - sin Branko, nevjesta Ana i unuk Tomislav.

Ta ih je ideja zatekla jer joj se nisu nadali, ali smatraju da bi majci i baki bilo drago da se žrtva prizna i ne zaboravi.

- Znala je točno gdje je tko ubijen i kako, urezala joj se u pamćenje ta užasna kolona. Pričala bi o tome kad bi joj došlo da to izbaci iz sebe - kaže sin Branko.

U Drugom svjetskom ratu imala je 12 godina, kad je prijateljica stala na minu i poginula. Eva je u eksploziji izgubila oko. U istom ratu ubijena su joj dvojica braće. Ona ih je morala identificirati.

- Ali nikad nikoga nije proklinjala ni mrzila, niti je ikome željela da mu se dogodi zlo. Rekla bi samo: ‘Neka ga Bog pita što je učinio’, a za sebe bi zazivala: ‘Bože, snage mi daj’. Našla je utjehu u obitelji, pogotovo u djeci, unucima i praunucima.

- Vjerujem, da nije bilo toliko žalosti u njoj, živjela bi sto godina - kaže sin Branko. Unuk Tomislav Šegarić (45) bio je s bakom u koloni smrti u koju su ubijali civile iz podruma.

- Starije ljude su maskirani domaći četnici odmah ubijali, u koloni. Baku i mene razdvojili su u Benkovcu, a mene i trojicu maloljetnika odveli su u Biljane. Tamo su nas predali četnicima. Izabrali su da zakolju mene. Ali tad se pojavio čovjek u oficirskoj uniformi i spasio me. Rekao im je da me ostave na miru jer sam još dijete. Nikad nisam saznao tko je taj čovjek - sjeća se Tomislav Šegarić, koji je zbog svega obolio od PTSP-a.