'CIA je bila duboko uvjerena da je Adolf Hitler živ i pripremali su akcije kako bi ga ulovili...'

Na 31. Sa(n)jam knjige u Istri održana je promocija romana 'Tko je taj čovjek?' Borisa Dežulovića, književnika, novinara i počasnog gosta ovogodišnjeg izdanja pulskog sajma. Na promociji su sudjelovali Boris Dežulović i Miljenko Jergović, a tribinu je moderirao Emir Imamović Pirke.

Roman 'Tko je taj čovjek?' priča je o Münchenu 1923. godine, vremenu kada budući Führer u Njemačkoj priprema državni udar, Münchenski puč, a glavni junak romana vraća se u prošlost s jednom zadaćom - ubiti Führera i spriječiti katastrofe koje će uslijediti u ljudskoj povijesti.

Uvoda riječ na promociji pripala je Miljenku Jergoviću, koji je publici predstavio Borisa Dežulovića.

- Ovo je pisac koji je napisao dvije knjige koje su, svaka na svoj način, demanti svega onoga što vi od ovoga pisca očekujete i što vi mislite da on jest. Sad bi taj pisac trebao napisati i treću knjigu koja bi govorila o istoj stvari iz, recimo, ljeta 1948., 1949. ili 1950. godine kada je CIA bila duboko uvjerena da je Hitler živ i onda su oni tražili Hitlera i brinuli se kako ga uloviti, potpuno sigurni u to da je odgovor na sva pitanja u Hitleru. Ono što ovaj čovjek piše u obje svoje knjige jest to da možda to zapravo i nije pravo pitanje i da bi odgovor na to pitanje možda bio upravo ono što mi ne bismo ni željeli znati.

Emir Imamović Pirke zatim je Dežuloviću postavio pitanje upravo iz naslova njegova romana - tko je taj čovjek i tko su svi ti ljudi oko njega?

- Ovo je friško izašao roman, roman s obratom u fabuli i roman o kojem ne mogu pričati, a da ne spoilam radnju. Bit će puno lakše o njemu pričati za 20 godina, ali sada u ovoj fazi ne smijem ništa otkriti da vas ne odreknem tog čitateljskog iskustva. O čemu je riječ? Dakle, glavni je junak američki novinar koji se zove Friedrich Walter. Zašto se on tako zove? Pa ideja mi je bila da malo nerviram desničare jer je to inače kodno ime jednog čovjeka, Josipa Broza Tita, možda ga znate. On se pojavljuje u gradu Münchenu u jesen 1923. godine i vrlo ćete brzo shvatiti da je on tu s jednom važnom povijesnom misijom. Dva mjeseca kasnije, 9. novembra 1923. godine, slijedi jedan puč u Münchenu u kojemu mlada nacistička stranka, u to vrijeme jedna lokalna pojava, nešto kao ovaj Domovinski pokret, odlučuje preuzeti vlast, umarširati u Berlin kao Mussolini. Glavni junak ima zadatak da ubije Führera i spriječi neminovnu povijest koja će se dogoditi. Sve do tog trenutka mi znamo tko je taj čovjek koji je na nišanu glavnog junaka, no na kraju i sam čitatelj postavlja upravo pitanje iz naslova romana, a pritom to nije jedini čovjek za kojega se postavlja to pitanje. Ta misija sprječavanja zla na vrijeme nije me zanimala samo na tom trivijalnom nivou nego i na puno više razina. To je roman koji je vrlo dokumentaran, u njemu gotovo ništa nije izmišljeno, a istovremeno je zapravo fikcija - rekao je Dežulović, objašnjavajući osnovnu problematiku svojega romana.

Imamović Pirke istaknuo je kako je za stvaranje ovakvoga romana potreba izuzetan spisateljski dar, ali kako takav roman zahtijeva i težak rad jer je u pitanju rekonstrukcija i oživljavanje duha vremena u kojem se radnja priče događa, a Jergović se zatim osvrnuo na sličnosti Münchena iz 1923. godine i današnje Hrvatske.

- U trenutcima kada se učini da nam je München iz 1923. godine totalno poznat, shvaćamo kako je naš München ipak originalan i kako je naš München na određen način trivijalno banalan, kako je on zapravo jedan namješteni igrokaz i kako naš München nikada neće moći postati ozbiljna književna tema, već samo farsa. Imali ste u Zagrebu jednu sliku koja je, recimo, u Münchenu 1923. i u romanu Borisa Dežulovića naprosto nemoguća: slika kada hrvatska policija kao zaustavlja skupinu huligana kao da ne provale na srpsku kulturnu manifestaciju u Zagrebu. I na toj slici hrvatska policija zaustavlja grupu, odnosno stoji ispred grupe zakrinkanih, vjerojatno, muškaraca koji preko glave ili preko lica imaju one nekakve fantomke i koji izvikuju prigodne neonacističke i neoustaške pozdrave i podižu desnicu u prilično jednoznačni pozdrav bez dvostrukih konotacija. I sve to može nekoga podsjećati na München, ali ima nešto što razbija tu priču, a to je da oni imaju maske na licu. Trenutno na svijetu ne postoji nijedna druga policija koja bi dopustila da izgrednici bilo koje vrste budu zaštićeni anonimnošću. Ne postoji društvo, ne postoji sistem, ne postoji ljudsko vjerovanje u kojem je moguće da se ona strana koja štiti zakon neće baviti time tko je na drugoj strani. To je jedan vrlo farsični prikaz i samo budale mogu vjerovati u sliku gdje policija stoji ispred zamaskiranih ljudi - rekao je.

Pirke je također naglasio kako se u romanu citira originalni novinski tekst iz tog razdoblja, u kojem se autor tog kratkog članka i sam pita tko bi se uopće mogao povesti za tim te tko su ti ljudi koji već povode za takvim čovjekom, a zatim se osvrnuo na činjenicu da roman vrlo vjerno prikazuje Njemačku toga vremena, a sam Dežulović pritom uopće ne vlada njemačkim jezikom.

- Samo netko poput mene može zamisliti roman čija će se radnja događati u Weimarskoj Njemačkoj s idejom da vjerno oslika te ljude i gradove, a da pritom nikada u životu nije bio u Münchenu i ne zna njemački. Istraživao sam s izvora s njemačkih sveučilišta, a te stranice ne dopuštaju copy paste, nego sam svaku njemačku riječ od dvadeset slova morao ručno upisivati u Google translate. Lakše je bilo dešifrirati hijeroglife nego font njemačkih novina toga vremena, njemačku goticu, a članak 'Tko je taj čovjek?' duljine je jedne kartice teksta, no ja sam ga dešifrirao mjesec dana, što je bilo jako komplicirano istraživanje, ali istovremeno jako uzbudljivo - rekao je Dežulović.

Prostor u Domu hrvatskih branitelja, gdje se Sajam održava, bio je dupkom pun, a publika je promociju nagradila gromoglasnim pljeskom te pokazala izuzetno velik interes za ovaj roman koji se svojom veličinom može mjeriti s najvećim njemačkim romanima 20. stoljeća.