Čini se da je Andrej Plenković pronašao žrtvu koju će baciti pod noge Zoranu Milanoviću

U svibnju 2009. godine, tadašnji ministar obrazovanja u vladi Ive Sanadera Dragan Primorac gostovao je u intervjuu na Radiju 101, nakon čega ga je izvan zgrade u centru Zagreba dočekalo dvadesetak studenata koji su počeli skandirati "Ostavka, ostavka!".

Ministar im se, na njihovo iznenađenje, pa i gađenje, odmah pridružio i zajedno s njima sam sebi skandirao "Ostavka! Ostavka!".

"Reagirao sam potpuno spontano", objasnio je tada Primorac.

Pokazalo se da je ministar bio spreman na sve. Nije ga moglo iznenaditi ništa. Čak ni vlastita ostavka koju je dva mjeseca kasnije i podnio, nakon naprasnog odlaska Sanadera iz Banskih dvora. 

Sada Primorac, inače propali predsjednički kandidat iz te iste 2009. godine kada je skupio samo pet posto glasova, kotira kao favorit za HDZ-ova predsjedničkog kandidata. Naravno, nestranačkog.

Hoće li i sada "reagirati spontano"?

Najbolje prolazi

Jutarnji list, naime, donosi informaciju od izvora u HDZ-u koji otkriva kako u njihovim anketama Primorac prolazi najbolje među građanima, navodno čak i SDP-ovim biračima, ispred Davora Ive Stiera, Olega Butkovića i Mire Gavrana, a u kombinacijama je bio i Ivan Anušić, ministar obrane koji je na parlamentarnim izborima dobio više preferencijalnih glasova od Andreja Plenkovića.

Znači li to da je Plenković konačno pronašao žrtvu koju će baciti pod noge Zoranu Milanoviću?

Dragan Primorac mogao bi biti dobar odabir jer nitko živ ne zna ništa o njegovim političkim opredjeljenjima, ideologiji, svjetonazoru, osim da je ambiciozan znanstvenik, da je bio jedan od popularnijih Sanaderovih ministara, vrlo posvećen svom imidžu i ugledu, te da vrlo dobro surađuje sa svojom bazom. 

S kojom, kako smo vidjeli te 2009. godine, čak i zajednički traži vlastitu ostavku.

Nema toga što Primorac neće napraviti u obrani vlastite popularnosti.

Probni balon

Primorčeva eventualna kandidatura, a objava Jutarnjeg lista može se smatrati još jednim HDZ-ovim probnim balonom, treba se analizirati u odnosu prema Milanoviću, ali i Plenkoviću.

Prvo, može li Primorac pobijediti Milanovića, nakon što nije pobijedio Ivu Josipovića? Tada je, doduše, HDZ stao iza Andrije Hebranga, sada bi trebao stati iza Primorca, što mu automatski povećava šanse. Ili možda smanjuje?

Primorac je ugledan, možda čak i uglađen, čime bi udario kontru naprasitom Milanoviću, dok istodobno kao utrenirani taekwondaš ne odaje dojam žrtve koju bi Milanović mogao zastrašiti i na kojoj bi se mogao iživljavati.

Također, bitno je da se birači lijevo od centra ne uplaše Primorčeve kandidature u tolikoj mjeri da ponovno začepe nos i pohrle u naručje Milanoviću.

Neukrotiva konkurencija

No, s druge strane, još je važnije da Primorac ne uplaši Plenkovića, u smislu da mu u slučaju pobjede ne bude nepouzdana i neukrotiva konkurencija na Pantovčaku. 

Zato je Plenković odabrao nestranačku osobu. Ne samo kako bi pridobio glasove birača drugih stranaka, već da svojom pobjedom, popularnošću i utjecajem, ne bi narušio Plenkovićevu uspostavljenu hegemoniju u vlastitoj stranci.

Stoga je Ivan Anušić ispao iz kombinacija.

Ako Primorac pobijedi, mora se pokoriti Plenkoviću, ako izgubi, Plenković će od njega oprati ruke.

Samom Primorcu takva pozicija odgovara jer je on i u Sanaderovu vladu ušao kao nestranački ministar, pa tek dvije godine proveo u HDZ-ovu članstvu, da bi se iznova ispisao nakon skandiranja "Ostavka", odlaska iz Vlade i izlaska na predsjedničke izbore kao nestranački kandidat.

Sada će imati podršku HDZ-a, ali ne i opterećenje HDZ-a.

Samo, kome je to dosad pomoglo?

Izgubljena bitka?

Plenković dugo (i predugo) traga za predsjedničkim kandidatom, a kao i u slučaju nekih drugih izgubljenih bitaka, poput one za gradonačelnika Splita, trebao bi opet posegnuti za nestranačkom osobom. Ovako veliki HDZ nema dovoljno velikog kandidata za predsjednika.

Osim, naravno, onog Najvećeg.

Pitanje je što Primorca tjera na takvu avanturu? 

Osoba takve biografije, ugleda i očajničkog poriva da taj ugled pod svaku cijenu sačuva, neće se dobro provesti u ringu s predsjednikom države koji je pokazao da je spreman na sve i da ne preza ni od čega. U kakvom stanju će Primorac izaći iz ove bitke?

A drugo, možda i važnije, pitanje glasi: za koga će Andrej Plenković doista navijati?