Crkva i šutnja: Ponekad više pažnje izazove zgažena mačka na Ilici nego romsko dijete

U današnjem evanđelju Isus izgovara jednu od onih rečenica koje nas najprije zaustave svojom grubošću, a tek potom, ako ih ne preskočimo prebrzo, otvore prostor za ozbiljnije čitanje. Kaže da ga nije dostojan onaj tko više od njega voli oca ili majku, sina ili kćer. Na prvi pogled, kao da Bog traži hladnoću srca. Ali Isus ne napada ljubav, nego ono što nam se često podmeće pod ljubav: strah, posjedovanje, šutnju i onu opasnu lojalnost zbog koje ljudi spuštaju pogled pred zlom samo da se ne bi narušio mir kuće, obitelji ili institucije.

Zato se ovo evanđelje gotovo bolno točno čita uz vijest iz Čakovca, gdje je 63-godišnji svećenik nepravomoćno osuđen na tri godine i osam mjeseci zatvora zbog četiri kaznena djela podvođenja djece. Sud, prema dostupnim izvještajima, nije prihvatio njegovu obranu, a mjere opreza su mu produljene. I sada ćemo, već po poznatom hrvatskom običaju, imati nekoliko dana zgražanja, pokoje crkveno priopćenje o zaštiti maloljetnika, malo moralne magle i potom povratak u uredno održavani zaborav.

No ovdje nije riječ samo o jednom svećeniku. Riječ je o sustavu u kojem se ugled institucije prečesto brani brže nego dijete. Još je mučnije što su žrtve romska djeca iz Međimurja, djeca koja u našem društvenom imaginariju prečesto žive na rubu, ondje gdje prestaje empatija, a počinju predrasude. Ondje gdje društvo desetljećima odlaže vlastitu ravnodušnost, djeca lako postanu nečija statistika, a teško nečija briga. Ponekad se čini da više pozornosti privuče zgažena mačka na zagrebačkoj Ilici nego romsko dijete iz naselja koje smo odavno smjestili izvan granica vlastite savjesti.

Na kraju istog evanđelja Isus ne ostaje na velikim riječima, već govori o čaši hladne vode pruženoj najmanjemu. Možda se baš tu vidi najtočnija mjera kršćanstva, ne u glasnoj obrani ugleda Crkve, već u brzoj zaštiti onih koje nitko ne želi vidjeti. Jer ljubav koja traži šutnju nije ljubav, vjernost koja štiti moćnika nije vjernost, a Crkva koja se više boji javnosti od patnje djeteta nije progonjena. Ona je samo uhvaćena u istini od koje je predugo bježala.