Crtač je ubijao homoseksualce u SAD-u, a Manijak u Brazilu

U novom specijalu 'Nikad otkriveni ubojice' donosimo vam priče koje su šokirale javnost i navele na mnoge špekulacije o mogućim počiniteljima i motivima ubojstava. Unatoč opširnim istragama ovi zloglasni monstrumi nikad nisu pronađeni...

Ubojstva u parku Paturis, poznatija i kao zločini Manijaka duginih boja, zgrozila su Carapicuíbu, predgrađe brazilskog grada Sao Paula. 

Nikada otkriveni ubojica likvidirao je 13 muškaraca u razdoblju od veljače 2007. do kolovoza 2008. godine. Zajedničko im je da su svi bili deklarirani homoseksualci, stari između 20 i 40 godina. 

Svima osim jednome, Manijak duginih boja presudio je pucnjem iz pištolja, od čega ih je 11 ubijeno hicem u glavu. Jedan je muškarac pretučen na smrt dok je posljednja žrtva manijakalnog ubojice primila čak 12 metaka kalibra 38. Većina ubijenih bila je slabijeg socijalnog statusa. 

Policija je tijekom istrage objavila kako bi ubojica mogao biti netko iz njihovih redova. Još od 2008. godine pokušavaju utvrditi jesu li svi ubijeni istim oružjem koje nikada nije pronađeno. Vjeruje se da je riječ o poluautomatskom pištolju. 

Uhitili umirovljenog policajca

Na temelju izjava više svjedoka, 10. prosinca 2008. godine uhićen je 46-godišnji umirovljeni policijski narednik Jairo Francisco Franco. 

Jedan od svjedoka tvrdio je da je Franca vidio kako je kobne noći 19. kolovoza 2008. godine 12 puta pucao u crnog gay muškarca. Drugi svjedok izjavio je da je narednika često viđao kako se kreće po parku u potrazi za homoseksualcima i novim žrtvama. 

Franco je u vrijeme uhićenja radio kao zaštitar za privatnu tvrtku. Odbacio je sve optužbe, a policijski istražitelj Paulo Fortunato tom je prilikom izjavio kako su uvjereni da je upravo Franco 'Manijak duginih boja' kojeg traže. 

Postoje još najmanje tri žrtve?

Krajem 2008. godine pojavile su se informacije da su otkrivene još najmanje tri žrtve u gradu Osascu te se sumnja da su djelo istog manijaka jer su počinjena vrlo sličnim oružjem. 

Jedna od žrtava bila je transvestit. Ubijen je u jednom od brojnih jeftinih motela u gradu, čije sobe često iznajmljuju skriveni ljubavnici. 

- Ubojica je uvjeren da obavlja neku vrtu čišćenja. Ne voli homoseksualce, on ih mrzi - rekao je Fortunato.

Žrtve ostavljao u grmlju s hlačama oko vrata 

Pokolj je počeo 4. srpnja 2007. godine. U zelenilu parka Paturis tada je pronađeno tijelo prve žrtve, leš 32-godišnjeg Josea Cincera Henriquea. 

Od tada je još 12 muškaraca ubijeno u istom parku, poznatom okupljalištu LGBT zajednice. 

Devet tijela pronađeno je u gotovo identičnim okolnostima. Žrtve su polugole ležale odbačene u žbunju, s metkom u potiljku i hlačama omotanim oko vrata. 

Lokalni mediji objavljivali su razne teorije pa se pisalo i da je ubojica susrete sa žrtvama organizirao na internetu, koristeći društvenu mrežu Orkut. 

Crtač skicirao žrtve, a onda ih ubijao

Serijski ubojica koji je također ubijao homoseksualce širio je strah 1970.-ih godina u Kaliforniji. Zvali su ga Crtač ili Crni Crtač. Ubio je 14 homoseksualca i napao trojicu u San Franciscu između siječnja 1974. i rujna 1975. godine. Naziv Crtač je dobio jer je skicirao svoje žrtve, onda se s njima seksao te ih nakon seksa ubijao nožem. Žrtve je upoznavao u gay klubovima, barovima i restoranima. 

Policija je imala sumnjivca, no nije mogla nastaviti s kaznenim prijavama protiv njega jer trojica koji su napade preživjeli nisu htjeli svjedočiti protiv njega. Nisu htjeli da se otkrije da su homoseksualci. Među preživjelima su naime bili poznati zabavljač i diplomat. Policija je s osumnjičenim razgovarala no nije priznao ubojstva. Policija nikada nije objavila ime i prezime sumnjivca niti ga je ikada uhitila. Policija je bila uvjerena da je njihov sumnjivac ubojica, ali mu ništa nisu mogli dokazati bez svjedočenja preživjelih žrtava. 

Crtač bi u baru ili klubu izabrao žrtvu. Napravio bi njezinu skicu i onda je pokazao svojoj "meti" kako bi započeo razgovor. Njima je to često laskalo te je većina odlazila s njim.

Imali su ubojicu no preživjeli nisu htjeli svjedočiti protiv njega

Policija je najprije mislila da je riječ o višestrukim ubojstvima jer su se žrtve "dijelile" u tri grupe. Crtač je prvo ubio šest transseksualaca. Kasnije je ubio šestoricu koje je upoznao u sado-mazo barovima. Među tim žrtvama je bio jedan odvjetnik. Na kraju je napao petoricu među kojim su bili poslovni ljudi te uspješni ljudi iz javnog života. Trojica preživjelih su bili iz te grupe. Preživjeli su ubojicu i napadača identificirali, ali nisu htjeli da to izađe javno pa su odbili svjedočiti protiv napadača. Harvey Bernard Milk, prvi gay političar izabran na javne funkcije u Kaliforniji rekao je da razumije zašto trojica napadnutih nisu htjeli izaći u javnost.

- Bojali su se da će izgubiti posao - rekao je Milk. Policija je s muškarcem kojeg su napadnuti identificirali 1970.-ih razgovarala nekoliko puta. Riječ je o muškarcu koji se liječio na psihijatriji zbog seksualnih problema. S policijom se poigravao i zločine nikada nije priznao. Pretpostavlja se da je žrtve ubijao nakon seksa zbog srama od vlastite homoseksualnosti. Policija ga je nastavila nadzirati, ali to je, zbog nedostatka dokaza, bilo sve što su mogli. Pretpostavlja se da je ubojica dosad umro, možda prirodnom smrću, možda od AIDS-a. No možda je još živ, ali ako i je, vjerojatno je danas starac. Pitanje je i da li su trojica žrtava koji su preživjeli napad danas živi. Ako jesu, postavlja se pitanje da li će ikada ispričati što se zaista dogodilo i reći tko je ubojica. Ako to ne naprave ili ako su i oni već preminuli, slučaj će zauvijek ostati misterij.    

Upravo zbog zaštite žrtava policija nikada nije objavila njihova imena. Također nikada nisu objavljene njihove fotografije kao niti fotografija osumnjičenog za ubojstva.