Danijel Deverić (29) magistar je teologije, računalni i grafički dizajner koji se bori s disleksijom za koju kaže da je dar jer je zbog nje njegov crtački talent vrlo izražen
Crtanjem pobjeđuje disleksiju: Voli svece i oslikava Severinu
Da mogu birati između života s disleksijom ili bez nje, ponovno bih odabrao da budem onakav kakvog me Bog stvorio. Ja nisam birao da li uopće želim živjeti, nisam birao kakvu boju očiju želim, niti koliko želim biti visok. Mislim da svaki „nedostatak“ može biti dar.“ Tako započinje priča
samoukog crtača
Danijela Deverića (29)
.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Danijel je magistar teologije, računalni i grafički dizajner koji se sve više bavi ilustracijom (ilustrira bajke za djecu), dizajnom i prijelomima knjiga i časopisa. No, ono što je vrijedno divljenja je njegov crtački talent koji posebno dolazi do izražaja zbog problema disleksije .
- Iako su mi zbog disleksije na neki način uskraćene druge stvari koje svima idu bez poteškoća, baš zbog toga su mi se jako razvile neke druge sposobnosti, a ona koju maksimalno pokušavam usavršavati je crtanje i likovna umjetnost - kaže Danijel.
S disleksijom se dosta mučio kao dijete jer su vježbe kod logopeda bile zamorne.
- Jako sam loše čitao i nisam znao izgovoriti slovo „L“ , a vježbe čitanja sličnih riječi sa slušalicama u ušima bile su noćna mora - kaže.
Uz puno truda i glavobolja sve je bolje mogao čitati tako da danas s time nema većih problema. No, zato je oduvijek jako puno i brzo crtao.
Disleksičari su uglavnom izuzetno maštoviti, inteligentni i talentirani , i upravo njihova izmijenjena percepcija pri promatranju nekog predmeta ili pojave može biti uzrokom njihove kreativnosti i darovitosti. Osim toga, misao mogu doživjeti kao stvarnost, razmišljaju i opažaju višedimenzionalno i u slikama.
Danijel se rodio s talentom crtanja i nikada nije pohađao školu ili tečaj crtanja već je razvio svoju tehniku: 'Imam osjećaj kao da sam se rodio s olovkom u ruci, kao da je olovka dio mene'.
Crta isključivo olovkom, a najdraže su mu kritike ljudi koji često na objave njegovih radova komentiraju da ne vole kad netko stavlja tuđe radove ili pronađene crteže na svoju stranicu. S druge strane, mnogi u šali kažu kako ne razlikuju fotografiju od njegovih crteža koliko savršeno djeluju.
- U fotorealističnom ili objektivnom prikazu sam se zbilja već jako usavršio, ali sada pokušavam razvijati i usavršavati subjektivni prikaz motiva. Nešto što fotografski prikaz ne može postići. Da manje radim po fotografskim predlošcima, a puno više da posvetim pažnje subjektivnom doživljavanju stvari čime ću više oživjeti maštu - rekao je.
Crtanje je njegova velika potreba, ljubav i strast . S obzirom da je teolog i voli čitati kršćansku literaturu, najdraži i najomiljeniji portreti su mu sveci, a uz to i najbolje uspjeli radovi. Bog je njegova vodilja i nakon svakog uspješnog rada on mu zahvaljuje na danom talentu za kojeg kaže da je vrijednost kojom se treba ponositi.
Danijel je već do sada imao brojne izložbe , a cilj mu je usavršavati talent crtanja i obogaćivati društvo svojim radovima.
- Volio bih da moji crteži služe svrsi, da budu viđeni, da krase prostorije i da probude u ljudima neke pozitivne emocije te da ih ima sve više po zidovima, a sve manje po ladicama i ormarima - govori Danijel.