Čuda iz utrobe Biokova: Deset neviđenih životinjskih vrsta...

Penjah se i vidjeh mnoštvo raznolikosti endemskih i reliktnih oblika, zapisao je u prošlom stoljeću pokojni dr. fra Jure Radić, koji se cijeli život divio Biokovu. Ni sam nije znao koliko je bio u pravu jer su biospeleolozi u lipnju ondje, kraj 180 poznatih vrsta u podzemlju, našli još desetak nikad viđenih u svijetu.

Među njima su nova vrsta pijavice, pauka, lažipauka, strige, skokuna, jednakonožnog raka, dvorepac i četiri vrste kornjaša. Sve te životinje žive u podzemlju te je za njihovo sakupljanje bilo potrebno devet dana postavljanja opreme i pripreme kampa te još devet za 1. Biospeleološku ekspediciju - Biokovo 2017. Organizirali su je Hrvatsko biospeleološko društvo (HBSD) u suradnji s udrugom Breganja i Speleološkim odsjekom Planinarskog društva Imber. Privukli su 48 biospeleologa i speleologa iz 15 udruga. Među njima je bilo i šest stranaca iz Slovenije, Italije i Irske.

- Pijavicu smo pronašli u jami Mokre noge na 170 metara dubine. Plivala je u lokvi vode kad smo je ugledali - rekao nam je jedan od organizatora ekspedicije, Vedran Sudar (28), dok je pokazivao košaru punu uzoraka različitih životinja. Svaku od njih pomno su spremili u plastičnu posudicu s alkoholnom otopinom. Ona će životinju očuvati za daljnja istraživanja i DNK analizu.

- Nije bilo lako pronaći ih, no čovjek se na to navikne. Doslovno morate uperiti reflektor u zid i očima skenirati površinu. Najlakše je pronaći životinje koje imaju tamnije tijelo i nalaze se na svijetloj stijeni. Takvi su kornjaši. Najteže je pronaći malene skokune - opisuje Vedran.

Koliko god detaljno tražili, nešto promakne, pa isto mjesto istražuju godinama.

- Prošle godine u Pretnerovoj jami smo našli novu vrstu kornjaša. Razmišljali smo hoćemo li je ponovno posjetiti i dobro da jesmo. Sad smo u njoj našli novu vrstu skokuna – kaže Vedran.  

Njegovi kolege toliko su fascinirani strigom koju su pronašli na 499 metara dubine u jami Pod kamenitim vratima. Potpuno je prilagođena na život u podzemlju i dolazi iz roda Geophilus. Pronađeni primjerak je drugi nalaz strige tog roda u Hrvatskoj i vjerojatno se radi o novoj vrsti.

Svi ti rezultati dolaze iz zasad preliminarnih istraživanja. Sve još obrađuju te će im za potvrde trebati puno vremena s obzirom na to da sve rade volonterski. Ako negdje zapnu, u pomoć im dolaze kolege iz drugih zemalja svijeta i Europe. Tako, na primjer, HBSD surađuje sa Sveučilištem u Ljubljani, gdje rade neke DNK analize. Osim toga, pomažu im stručnjaci iz Slovačke, koji određuju i opisuju izgled životinja za znanstveni opis novih vrsta. Čovječju ribicu u utrobi Biokova nisu pronašli. Također, u jamama nema sisavaca osim ponekog šišmiša ili puha. Njihove kosture otkrili su na velikim dubinama, pa pretpostavljaju da su se izgubili, pothladili pa uginuli. No da bi istraživanje uopće proveli, u HBSD-u su se morali dobro pripremiti. Ideja za cijeli projekt rodila se u listopadu 2016. Dopuštenje da nešto uopće organiziraju u Parku prirode Biokovo dobili su u prosincu, a papirologiju su sređivali do travnja 2017. Mjesecima su slagali plan, koji je na kraju sadržavao 40 stranica informacija i fotografija životinja koje uopće traže i opisa kako neke vrste uopće izgledaju. S obzirom na to da Biokovo ima više od 400 jama, organizatori su odlučili da će posjetiti one najperspektivnije. Tako se među njima našla i jama Mokre noge, koju inače koristi HGSS za svoje speleološke pripreme. Bilo je potrebno pet silazaka kako bi 31 speleolog pripremio put za troje svojih kolega. Cilj im je bio doći do tzv. Kotarčeve hale. Ta ogromna dvorana, koja je sa svojih 200 metara duplo duža nego nogometno igralište, nalazi se na 700 metara dubine. Široka je 80 i visoka 50-ak metara te je jedna od najimpresivnijih koju je stvorila majka priroda.

- Do nje su se spustila tri čovjeka, koji su unutra bili dva dana. Došli su preko jednog boka i otvora s kojeg su se morali spuštati još 30-ak metara kako bi došli do dna dvorane. Kroz nju teče ‘potočić’, a visinska razlika dvorane je oko 30 metara - opisao nam je Vedran. Istraživanje je bilo uspješno jer su u njoj prikupili dva uzorka nove vrste kornjaša. Osim što su biospeleolozi tražili nove životinje, speleolozi su iskoristili vrijeme kako bi topografski snimili četiri, a započeli dvije duboke jame. Do jedne skoro nisu ni došli jer nitko nije mogao pronaći ulaz.

- U predakcijama nismo mogli pronaći ulaz u jamu Nova velika. Iako su s nama bili ljudi koji su već bili u njoj, ispalo je da su pronađeni ulazi vodili u neke druge jame. No onda je do nas došao gospodin Samo Puharić, koji je planinario Biokovom. Kad je čuo što tražimo, odveo nas je do ulaza u jamu – prepričao je Vedran. Puharić je doznao za ekspediciju te je došao pozdraviti speleologe. Među prvima je istraživao baš tu jamu, pa je voditelja kampa razveselio.

- U Novoj velikoj nacrtali smo izgled do 265 metara dubine. Unutra se nalaze brojni slapići koji opskrbljuju jezerca s vodom. Zbog velikog potencijala jama je ostala opremljena za buduća istraživanja – kaže Vedran. Osim nje, svojom divotom iznenadila ih je i jama A-2. Iako su je planirali potpuno istražiti, odustali su jer su shvatili koliko je ona zapravo velika. Pred sobom su imali stari nacrt iz 80-ih godina, koji je trebalo obnoviti. Jedan tim spustio se na 100 metara dubine i shvatio da imaju premalo ljudi za nešto tako veliko. Jama se granala na sve strane. Zasad znaju da ona ima dva ulaza. Trideset metara od jednog od njih nalazi se također jedan otvor. Iako su mislili da je i on dio A-2, ekipa koja se spustila shvatila je da se tu radi o potpuno novoj jami. Dobila je kodno ime A-1, a istraživanje će nastaviti u jednoj od daljnjih ekspedicija. Ušli su i u objekt Lovrićija II, čiji je ulaz bio “izgubljen” 15 godina.

- Sve snimljene i nacrtane jame objavit ćemo nakon završetka obrade i bit će dostupne u speleološkoj literaturi. Neki stari nacrti su loši jer ljudi tad nisu imali dovoljno dobru opremu. U radu smo se koristili padomjerom, laserskim daljinomjerom, kompasom i kutomjerom te dlanovnikom. Oni su dovoljno mali da ih možete lako prenositi sa sobom - pojasnio je Vedran. Cijela ekspedicija je, priznaje, bila poprilično iscrpljujuća. U jamama je stalna temperatura 2-5 stupnjeva, a na površini je bila prava ljetna. Zato su se morali dovoljno toplo obući, a u nekim jamama su zbog količine vlage morali koristiti kabanice. U njima doslovno pada kiša. Cijelo izvješće o ekspediciji uskoro će predati Parku prirode Biokovo.