Čuvar džungle: Branim gorile i lavove od opakih krijumčara

Dok smo patrolirali, naišli smo na krivolovca koji je pobio majmune babune. Kod njega smo našli meso, a za drvo je vezao njihovo majmunče vjerojatno kako bi ga prodao. Došao sam mu blizu, raširio ruke i nakon par sekundi prestrašeni majmun mi je skočio u naručje.

Tu gotovo filmsku priču ispričao nam je Hrvat kojeg ćemo ga za potrebe ovog teksta zvati Ivan. Od 2016. radi kao sigurnosni stručnjak i mentor timovima rendžera u raznim dijelovima Afrike čiji je cilj štititi prirodu i spriječiti krivolovce u masakriranju divljih životinja. Zbog opasnosti njegovog posla morao je ostati anoniman, no priče koje je proživio pristao je ekskluzivno ispričati za novine 24sata.

Život ga odnio u srce Afrike 

- Moj posao u Africi počeo je običnim mailom prijave na natječaj za mentora čuvarima prirode. Do tada sam radio u Iraku i čuvao naftne bušotine. Iskustvo sam stekao u francuskoj Legiji stranaca i život me je odnio u samo srce Afrike. Mjesec dana od maila već sam počeo obučavati prve ekipe – kazao je Ivan.

Gotovo svi ti ljudi su civili i zaposlenici nacionalnih parkova. Nikad se nisu susreli s oružjem, a ljudi protiv kojih se moraju svaki dan boriti sve su opasniji. Trgovina životinjama i njihovim dijelovima tijela jedna je od najvećih na crnom tržištu, odmah iza droge i oružja. Za životinje su opasni lokalni stanovnici, turisti s podlim namjerama, paravojne postrojbe, teroristi, banditi, odbjegli vojnici i ostali krivolovci koji se financiraju klanjem.

- Među najopasnijima su tu Božja vojska otpora, poznata kao LRA, koju vodi zloglasni Joseph Kony i vojske Južnog Sudana. Dobro su naoružani, a osim pušaka i strojnica imaju i raketne bacače. Obično u parkove dođe njih stotinu i podijele se po grupama. Ubiju koju antilopu zbog hrane, ali glavni cilj im je pobiti slonove zbog bjelokosti – priča Ivan o samo dijelu opasnosti s kojim se suočava gotovo svaki dan. Zato rendžeri svaki dan nose glavu u torbi.

- Takvi banditi i paravojnici će pucati na vas čim vas primijete. Svjesni su što rade i ni pod kojim uvjetima ne žele završiti u zatvoru pa su zato spremni na sve. Manji problem je naravno s lokalcima koji love zbog hrane uglavnom na tradicionalan način. Ako ih ulovimo u prekršaju, prvo počnu bježati. Kad ih sustignemo, bacaju se na pod, plaču i samo se deru "oprosti! oprosti!" – prisjeća se Ivan neobičnih situacija.

Imaju kalašnjikove, strojnice... 

Nažalost, u nekim situacijama nailazio je na lešine slonova koje krivolovci nisu uspjeli odnijeti. Bio je i pod kišom metaka, no i dalje je živ, zdrav, bez ogrebotine i s mišlju da zaštiti ono što je ostalo od prave divljine.

- Meni je ovdje primarna zadaća obučavati zaposlenike kako bi mogli samostalno patrolirati. Zato je ustajanje već oko 5.30 sati. Dečki vježbaju i doručkuju. U 7.30 sati počinju predavanja. Tu je zapravo jako puno prakse, a malo teorije. Najvažnije je baratanje oružjem kako ne bi upucali sami sebe – kaže Ivan kojem se glas odmah uozbiljio. Osnovno oružje su im kalašnjikovi, no u nekim parkovima rendžeri barataju i strojnicama i ostalim naoružanjem. Zbog opasnosti su neke jedinice naoružane bolje nego neke policijske antiterorističke grupe.

- U obuku spada i pružanje prve pomoći, kako se orijentirati u prirodi, kako koristiti satelitske telefone i GPS, komunicirati na terenu i kako uopće patrolirati. Ono što je tu bitno je što i kako raditi kad zateknu krivolovca. Učim ih kako im prići, kako im zapovjediti da se predaju i odlože oružje, kako da ih uhite i što uopće kasnije s njima rade. Moramo ih poučiti i ljudskim pravima o kojima manje znaju nego u drugim dijelovima svijeta – pojašnjava Ivan. Neki rendžeri bili su toliko nadahnuti i predani da su izabirani najbolji od najboljih te su im pomogli da uspostave specijalne jedinice koje se bore protiv krivolova.

- U Kongu su se nazvali Mambe. Izabrali smo tri tima po 12 ljudi koji su imali dodatne naporne treninge. Morali su u patrole noću, znati kako koristiti opremu za izviđanje po mraku i kako se desantirati helikopterima – prisjeća se Ivan.

Krivolovci masakrirali 12 čuvara prirode 

Prije nego je došao obučavati prvu ekipu u jedan nacionalni park, ondje su ubijena dva čuvara, a nekoliko njih je ranjeno. Kritično je bilo i u Nacionalnom parku Virunga gdje su krivolovci masakrirali 12 čuvara prirode zbog čega je on jedno vrijeme bio zatvoren za turiste. Nažalost, The Guardian piše kako je i 2019. u ratu s krivolovcima stradalo još čuvara a sve zato da bi zaštitili gorile. Ivanu je jedna od gorih situacija bila u Maliju i to tijekom kišne sezone. Pljuskovi i bujice razore ceste i zbog toga postoje obavezna mjesta po kojima se vozila kreću kako ne bi zapela u blatu. Krivolovci to iskorištavaju pa postavljaju mine i zasjede

Na pitanje je li ga strah je pomalo zastao. Iako mu je posao postao pomalo rutinski, kaže da strah uvijek postoji.

- Onaj tko kaže da se ne boji taj laže. Tu se ne postavlja više pitanje hoće li se nešto dogoditi nego kada će se to dogoditi. Nikad ne znaš na koga ćemo naletjeti i zbog tog straha smo oprezni. No da se toliko bojim, ja ovaj posao ne bi radio – kaže Ivan. Da afričke države, parkovi i pojedinci ne štite te teritorije i životinje, one bi sve odavno izumrle.

- Trenutno obučavam ekipu od 120 ljudi te u Centralnoafričkoj Republici gdje čuvaju gorile i slonove.

Ovdje je nekad bilo i lavova, nosoroga, žirafa i drugih životinja, no čovjek ih je istrijebio. Ostalo je još nekoliko vodenkonja no ni sami ne znamo gdje su pobjegli – kaže Ivan. Njegovo iskustvo s gorilama u kolovozu, kaže, bilo je magično. Jednu skupinu privikavaju na susrete s ljudima iz neposredne blizine jer je to jedan od turističkih načina zarade parka.

'Ako te gorila dotakne, možeš i ti nju' 

- Glavni u zajednici im je mužjak koji ima 45 godina. Ima dvije ženke i četvero djece od kojih je jedna beba od godine dana. Starija mladunčad se nekad zna približiti. Promatraju nas, a nekad se i deru da odemo. Pravilo je da uvijek moramo imati kiruršku masku na licu kako im ne bi prenijeli neke bolesti. Također nikad ih čovjek ne smije dirati prvi. Ako gorila i dođe blizu i dira čovjeka, preporuka je da ne uzvratite dodir iako je samo tada dozvoljen – ispričao je Ivan. Gorile su potpuno samostalne i žive u pravoj divljini. No, zbog opasnosti kroz džunglu ih uvijek slijedi grupa ljudi i čuva ih doslovno 24 sata cijele godine. Gorile su, kaže, jako pametne te će brzo pobjeći od opasnosti. Već po zvuku raspoznaju tko ili što im dolazi i dobro znaju što za njih znači pucanj.

Što se pak slonova tiče, Ivan kaže kako su to veličanstvene životinje vrijedne svakog trenutka njihovog posla.

- Najbliži susret s njima mi je bio kad sam bio na 50 metara od krda sa 17 slonova koji su išli do jezera. Taj susret natjerao me da promislim o svemu i pokazao mi je da zaista radim dobar posao – s ponosom kaže Ivan. Nažalost krivolovci imaju druge planove i biraju svoj cilj. Na crnom tržištu će tako dobiti više novca za bjelokost šumskih slonova nego onih koji žive u sušnim dijelovima. Cijene rastu i do nekoliko desetaka tisuća eura i većina stvari završava u Aziji.

- Lavovi su također česta meta. Kad ih ubiju režu im šape, mošnje, uši i rep. Sve naravno ovisi o narudžbi. Lokalci pak love u zabranjenim područjima zbog hrane, no znaju i ubiti životinje ako im rade štetu. Kako uglavnom rade u polju, u njega zna ući slon i pojesti sve što su cijele godine obrađivali. Ubiju ga iz osvete i uzmu svo meso – prepričava Ivan. No s lokalcima uvijek moraju biti dobri. Među njima uvijek kolaju informacije o krivolovcima koje će rendžerima otkriti samo u povjerenju. Naravno, timovi nacionalnih parkova pomažu im oko bolesti pa i transporta liječnika i prijevoza zrakoplovom.

- Neka sela žive odsječena, bez struje i današnjih pomagala. Žive teško 400 godina iza nas, no divim im se. Veseli su i pristupačni, nemaju stresa i glavne su im okupacije voda, hrana i kuća. Sela nemaju trgovina pa uglavnom se međusobno mijenjaju za stvari. Trampa kod njih super funkcionira – opisuje Ivan.

Spasio siroče čimpanze 

Situaciju koju nikad neće zaboraviti bio je susret sa siročetom čimpanze. Osim od krivolovca, spasio ga je i od jednog rendžera.

- U jednoj patroli zaustavili smo auto u kojem je bilo majmunče. Pitali smo vozača otkud mu i rekao je samo da ga je našao. Naravno, mi smo ga oduzeli, a on je završio kod policije. Tek kasnije smo doznali da je propjevao i rekao da je s ekipom pobio cijelu zajednicu od 10 do 12 čimpanzi. Htio je prodati mladunče za 20 dolara. To ti je Afrika – zaključuje Ivan. Mladog majmuna nazvali su Phil po pjevaču Philu Collinsu jer im je mališan stalno nešto pjevušio. Nažalost, jedan rendžer bio je umješan u rad te grupe pa se Ivan pobrinuo da majmun završi na sigurnom u utočištu za čimpanze.

- Ma ti majmuni su čudesni. Evo, ne znam ni koja je vrsta, a budi me svaki dan i lupa mi po vratima. Neki dan je sjeo kod mene dok sam bio kraj kuće. Otišao sam i vratio se s bananom. Uzeo ju je i pojeo 30 centimetara dalje – smije se Ivan.

Osim krivolovaca mora se boriti s raznim afričkim bolestima. Oko njega vladaju ebola i malarija, a upravo je malariju jednom i prebolio. Zato nikad ne ide spavati a da nije na povišenom i s mrežom za komarce.

'Vodenkonj uđe u selo i sve poruši' 

- Noć zna biti zeznuta u Africi. Puno je grabežljivaca budno, a najgore je kad problem rade oni od kojih to ne očekuješ. Tako vodenkonj zna ući u selo, u kuće, sve porušiti pa i rastrgati čovjeka. Vidio sam i seobu mrava kojih bude na milijune. To bude pravo more. Prolaze i ne mare ni na koga – kaže Ivan koji dodaje da je velik zaljubljenik u prirodu. Ne može gledati kako pate i svoje znanje o njima prenosi i obitelji.

- Ja oduvijek volim životinje. U Hrvatskoj imam doma pse, mačke i štakore. Sin i ja spasili smo jednu vranicu i napravili smo sve da preživi. Za savjete smo se javili udruzi za zaštitu divljih životinja Awap koji su je pregledali i rekli da ima deformirane nogice. Othranili smo je i kad je narasla predali smo im je kako se ne bi kod nas ozlijedila i kako bi imala više prostora za život – prisjeća se Ivan.

Kazne za krivolovce male i nedovoljne 

Kazne za krivolovce su male i u više slučajeva potpuno nedovoljne kako bi ih odvikle od takvog ponašanja.

- Tu gdje se nalazim dvije su patrole u 24 sata uhitile 19 ljudi. Još su u pritvoru. Ondje budu par mjeseci, plaćaju određenu kaznu i vraćaju se u šumu. Većina njih su lokalni krivolovci koji su koristili su nedozvoljena sredstva za lov u područjima u kojima smiju loviti - kaže Ivan

Naime, ne smiju koristiti zamke koje se obično sastoje od metalnih kablova. Kad se vrate pogledati što su ulovile, hvataju ih. Prema pravilima lovci smiju ispucati do 16 metaka na mjesečnoj bazi odnosno 4 metka tjedno.