Dalićev križ: Zar je u Hrvatskoj doista teško biti Hrvat i katolik?

Zlatko Dalić navodno odlazi u suzama. Odlazi pod pritiscima. Odlazi kao "žrtva mobbinga". Odlazi pred valom marginalnih tračeva o obiteljskom životu. Odlazi "pod udarom neprijatelja". Odlazi zato što što je govorio da je vjernik i katolik. 

Odlazi zato što se "u Hrvatskoj ne oprašta uspjeh, a još manje ako razmišljaš drugačije, pogotovo ako se ne ustručavaš reći da si Hrvat i katolik", kako je to objasnio komentator Slobodne Dalmacije u komentaru Dalićeva odlaska s izborničke dužnosti.

O tome je govorio i Zlatko Dalić u, kako se pokazalo, oproštajnom intervjuu na Hrvatskoj televiziji, zajedno sa svim drugim razlozima za odlazak koji su i dalje obavijeni misterijem. Osim što je umoran, osim što je odlučio da je došao kraj, osim što je htio zaštititi suprugu i obitelj od nekakvih tračeva, smetalo ga je što se "njegova vrijednost koju živi uzima kao kriterij je li dobar izbornik ili nije", uz dramatičan apel kako "ne može biti lošiji čovjek ako kaže hvala Bogu".

I sad dolazimo do pitanja koje zvuči paradoksalno: zar je doista u Hrvatskoj danas teško reći da si Hrvat i katolik?

Zemlja katolika

U zemlji kojom vlada desničarska, nacionalistička, klerikalna koalicija. U zemlji s 80 posto deklariranih katolika. U zemlji s katoličkom crkvom u svakom kvartu. S vjeronaukom u školi. Križevima u institucijama. Svećenicima na manifestacijama. Vjerskim simbolima u sportu, glazbi, politici, društvu... 

S ministrima u prvim redovima na misama.

Ipak, teško je biti Hrvat i katolik ako pod tom krinkom nešto skrivaš. Ako se time pokrivaš. Ako pod time huškaš. Ako se time nastojiš uzdići iznad svih ostalih. Ako vjeru povezuješ sa zločinačkom, fašističkom ideologijom. 

Ako s vjerskih pozicija prozivaš "glasnu manjinu koja ne voli ili ne želi Hrvatsku".

Politička parola

Problem je ako "Hrvat i katolik" postane identitet, politička parola, komercijalni slogan. Problem je ako je to referenca za posao ili napredovanje, olakotna okolnost na suđenju za korupciju, silovanje ili ubojstvo, alibi za neuspjeh ili roba na prodaju.

Još veći je problem ako se deklarirani "Hrvat i katolik" ne ponaša u skladu s vjerskim pravilima, poput bračne nevjere, krađe, prevare, korupcije...

Ili ako "Hrvat i katolik" progoni, napada, udara na sve one koji se drugačije deklariraju, drugačije izgledaju, ako su drugog spola ili roda, druge seksualne orijentacije. Ili naprosto nisu dovoljno veliki Hrvati i katolici.

Tada je doista teško biti "Hrvat i katolik" u modernoj, liberalnoj, demokratskoj, europskoj, pravnoj državi i ustavnoj demokraciji.

Uzinićev poučak

S druge strane, posve bizarno, nadbiskup Mate Uzinić svakako je Hrvat i katolik, apsolutno jedan od najvećih katolika u državi, pa je svejedno izložen javnom linču, progonima i napadima upravo onih koji se proglašavaju najvećim "Hrvatima i katolicima".

Jer Uzinić promovira vjeru u najboljem, najplemenitijem, najotvorenijem obliku. Njemu nije teško biti Hrvat i katolik, osim u društvom punom onih koji su uzurpirali titulu "Hrvata i katolika" i služe se njome za promociju mržnje, netrpeljivosti, rasizma, fašizma, klerikalnog nacionalizma.

Zlatko Dalić navodno je žrtva mobbinga, kako pišu Sportske novosti, jer mu je izbornička funkcija "nije bila samo slava, nego i križ", ali i cijena "koju je nekako plaćao do ove godine i optužbi za ljubavnicu i izvanbračno dijete".

Dok se istodobno Zlatko Dalić žalio kako ga je najviše smetalo to što mu su prigovarali na "vrijednostima koje živi".

Vjera i tračevi

Istina, teško je kad Hrvata i katolika prate tračevi o ljubavnici i izvanbračnom djetetu. Lažni tračevi, kako kaže Dalić, ali dovoljni da na koncu podlegne tim lažima i napusti izborničku dužnost, a možda i Varaždin.

I tako, u zemlji u kojoj najveći pjevač s pola milijuna fanova projicira vjerske simbole, šalje vjerske poruke i zaklinje se u kršćanske  vrijednosti koje zatim prisvajaju i ministri u Vladi, a istodobno se nalazi u pravnim problemima s nekretninama, neplaćanjem poreza i bespravnom gradnjom, titula "Hrvata i katolika" navodno je postala opterećenje, križ, kletva i mlinski kamen oko vrata.

Samo, kako drugi Hrvati i katolici nemaju s tim problem?

Normalni život vjernika

Kako drugi Hrvati koji su istodobno katolici nesmetano prakticiraju svoju vjeru, žive te vrijednosti, slave svoje blagdane, plaćaju poreze, poštuju zakone, respektiraju druge, afirmiraju kršćanske vrijednosti te uglavnom normalno žive u ovoj državi?

Bez busanja u prsa, mahanja križevima, tirada o hodočašćima, klečanja po trgovima, progona nevjernika... 

Teško je "Hrvatima i katolicima" koji s tih pozicija dijele društvo, koji na tim pozicijama ostvaruju sumnjivu zaradu, koji se na tim pozicijama bore s tračevima, koji ne poštuju zakone ni propise, koji vjeru i naciju koriste za vlastitu promociju, zaradu i afirmaciju.

U Hrvatskoj je teško biti "Hrvat i katolik" onima koji tom titulom manipuliraju, koji je zloupotrebljavaju, uzurpiraju ili se njome razotkrivaju kao licemjeri. 

Kao što je teško biti pravi Hrvat i katolik u zemlji lažnog hrvatstva i katoličanstva, politizirane vjere, nacionalističke religije, komercijaliziranih simbola, huškačkih motiva.