Drugu polovicu osamdesetih u Jugoslaviji obilježava labuđi pjev "novog vala" - Haustor, Idoli, Ekaterina, Lačni Franz... već su dali najbolje od sebe, Azra se "Zadovoljštinom" oprostila od zajedničkih svirki. U Srbiji, međutim, raste jedan drugi, zlokobni novi val - "događa se narod", kako je rekao književnik Milovan Vitezović. Nacionalizam koji je u Srbiji buknuo nakon Titove smrti poprima sve toksičnije oblike. Već početkom osamdesetih u predstavi "Kolubarska bitka" glumac sa scene viče: "Pomoz' bog, junaci", a publika masovno odgovara: "Bog ti pomogao". "Sad se narod naveliko pita, ko će nama da zameni Tita", pjevaju Srbi na Gazimestanu, na Kosovu, pa nastavljaju: "Slobodane, ime ponosito, ti si nama sada novi Tito". Na Osmoj sjednici Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije, 1987. godine, Slobodan Milošević je slomio frakciju svoga kuma i mentora Ivana Stambolića, kojega će nekoliko godina kasnije ubiti, i preuzeo vlast u Srbiji. Bio je to, danas znamo, početak kraja Jugoslavije.