Dečko s Knežije: Vrag je odnio šalu, pa sam ih izbo nožem...

Al Capone je jednom prilikom izjavio: “Lijepom riječju i pištoljem možete postići mnogo više nego samo lijepom riječju”. To i danas vrijedi za Ameriku i Chicago. U Zagrebu ste 1980- ih mogli mnogo više postići lijepom riječju i s malo ulične vještine. Nije bilo potrebe za oružjem. Nažalost, početkom devedesetih, odnosno početkom Domovinskog rata, lijepa riječ se izgubila sa zagrebačkih ulica, piše Express. 

Počela su vrijediti nova pravila. Jedno je bilo: “Ako ne možeš pobijediti poštenom borbom, bori se prljavo ili unajmi trećega da se bori umjesto tebe. Vježbaj izgovarati ‘Ne znam’, ‘Ne mogu’, ‘Nemam’”.

Mnogima to nije bilo teško prihvatiti, imalo se od koga učiti. Čitali su u novinama, gledali u Dnevniku, pratili saborske sjednice. 

Tijekom i nakon obrane Hrvatske na površinu je isplivalo dosta smeća koje nije ni vidjelo prvu liniju bojišnice u vrijeme borbe, ali su bili prvi nakon što su naši hrabri branitelji krenuli dalje oslobađati hrvatski teritorij.

Pravilo je da se poslije rata pojavljuju brojni heroji, no isto tako je pravilo da uvijek dođe trenutak za naplatu duga. Neki se izvuku, neki samo misle da su uspjeli, ali ih stigne neka nesreća...

Ako nikada niste na ulici, ne možete je upoznati. Ja sam je počeo upoznavati u svojoj 16. godini, kad sam s Knežije krenuo u grad. Šetajući zagrebačkim ulicama stjecao sam nove poznanike. S nekima sam i danas prijatelj.

Moj prijatelj zna reći da je evociranje uspomena odraz starenja. Ne mogu si pomoći - vjerojatno starim.

Moj prvi posao redara bio je na prvom koncertu Parnog valjka. Koncert je bio fenomenalan.

Cijelu ispovijest dečka s Knežije pročitajte OVDJE.