Dijaspora je bila i ostala HDZ-ova izborna jedinica, ali čini se da Plenkoviću to više nije dosta

Pored svih koalicijskih partnera, žetončića, preletača, manjinaca, dijasporaca, Andreju Plenkoviću svejedno je uzmanjkalo HDZ-ovih zastupnika u Hrvatskom saboru, pa je potegnuo pitanje povećanja broja zastupnika koji se biraju u Jedanaestoj izbornoj jedinici za iseljeništvo.

"Mi smo za, može sutra, vratimo sve kako je bilo prije 2010. godine kad su SDP-ovom ucjenom sveli kvotu političke zastupljenosti Hrvata izvan Hrvatske u Saboru na samo tri zastupnika", poručio je ovih dana predsjednik Vlade i značajno se zapitao: "Je li to baš okej po broju Hrvata?".

Tih Hrvata u inozemstvu s hrvatskim državljanstvom ima 220 tisuća. Na zadnjim parlamentarnim izborima glasale su njih 42 tisuće. Od toga preko devedeset posto u Bosni i Hercegovini. I njih 80 posto glasalo je za HDZ-ove kandidate.

Neveliki interes

Nije baš da je bio veliki interes Hrvata za hrvatske izbore, osim u susjednoj državi, i osim za zastupnike HDZ-a. Na prethodnim parlamentarnim izborima izašlo ih je 17 tisuća, prije toga 2016. godine tek 21 tisuća.

Ukupno, od 1995. godine u Hrvatski sabor s liste dijaspore izabrana su 42 zastupnika. Od toga 41 iz HDZ-a. Onaj drugi je desničarski ekstremist Željko Glasnović.

Međutim, Plenkoviću danas to nije dovoljno jer samo tri zastupnika iz dijaspore postaju mu premalo u situaciji kad mu je dragocjen svaki mandat koji mu čuva većinu danas, a osigurava mu komfornu većinu već sutra.

Nikad dosta

Nikad dosta HDZ-ovih zastupnika iz dijaspore, odnosno iz Bosne i Hercegovine jer su tamošnji Hrvati jedini zainteresirani za izlazak na izbore i nadasve za glasanje za HDZ.

Zanimljivo, povijesno smanjenje broja izabranih zastupnika dijaspore poklopilo se s povećanjem broja fiksnih mandata zastupnika nacionalnih manjina koji su, po računici SDP-a i lijevo-liberalnih stranaka, trebali neutralizirati utjecaj HDZ-ove dijaspore. Kad već mandate iseljenika uzima HDZ, a mandate manjina trebala je onda prisvojiti oporba.

Sve dok HDZ pod Ivom Sanaderom, kasnije i Jadrankom Kosor i Andrejom Plenkovićem, nije ugrabio i te mandate.

No to je očito postala labilna varijabla, naročito nakon izbacivanja SDSS-a iz vladajuće koalicije pod ucjenom Domovinskog pokreta, pa bi Plenković vrlo rado odmotao film unatrag i podebljao kvotu HDZ-ovih mandata iz dijaspore.

HDZ-ov talon

To je oduvijek bio HDZ-ov talon kojim je pojačavao izborne rezultate i povećavao parlamentarnu većinu, pa je u kontekstu rapidnog topljenja Plenkovićeva koalicijskog potencijala to postala podeblja slamka koje se premijer očajnički hvata.

Usput, sjetimo se kako je to izgledalo kad je HDZ zadnji puta koristio dijasporu u predizbornoj kampanji: 2007. godine tadašnji kapetan reprezentacije Niko Kovač bio je Sanaderov "maneken dijaspore" za kojeg se neposredno prije izbora ispostavilo da je prijavljen za glasanje u Prvoj izbornoj jedinici u Zaprešiću.

Toliko o vjerodostojnosti.

HDZ-ova igračka

Dijaspora je bila i ostala HDZ-ova igračka, a ne iskrena želja da se Hrvatima koji su napustili Hrvatsku - a više onima koji nikad nisu ni živjeli u Hrvatskoj, poput onih u BiH - daje šansa da utječu na politiku države u kojoj ne žive.

HDZ je oduvijek brinuo samo za sebe, a ne za Hrvate u domovini, još manje za one u inozemstvu, naročito iseljenike koji proteklih godina bježe od HDZ-ove vladavine, pa i oni milijuni koji se iz Zagreba slijevaju u BiH zapravo su tek kupovanje naklonosti i glasova za vladajuću stranku.

Trava je zelenija

Zbog svega toga, Plenkovića ne brine izborna zastupljenost Hrvata u inozemstvu, jer je njihov odaziv na izbore uvijek bio skroman, najveći upravo na prošlim izborima, već kapitaliziranje tog glasačkog tijela kroz što veći broj HDZ-ovih mandata.

Domaće biračko tijelo očito se osipa, pa mu glasovi preko granice izgledaju sve privlačnije.

Uglavnom, dijaspora je bila i ostala HDZ-ova izborna jedinica, ali Plenkoviću to očito više nije dovoljno. U strahu su velike oči, ali i politički apetiti.