Joško Mijačika (52) tužio je državu jer je u zatvorima bilo skučeno, hladno te je smrdjelo sa splitskog smetlišta
SPAVAO NA HODNIKU
Diler dobio 40.000 kn odštete zbog manjka zahoda u zatvoru
Nešto manje od pet godina proveo je Joško Mijačika (52) iz Tučepa po zatvorima Lijepe naše i iskustvo mu se nije svidjelo. Toliko je zapravo bio razočaran uvjetima u splitskom zatvoru, Remetincu, kaznionici u Lepoglavi te zatvoru u Šibeniku da je odlučio tužiti Hrvatsku zbog, de facto, nehumanih uvjeta. I dobio. Sudskom presudom moraju mu platiti 40.000 kuna.
- Na Bilicama u sobi br. 37 bilo je sedam stolaca, a nas deset pa su trojica morali jesti na nogama. Bilo je i samo osam kazeta za odlaganje stvari. Tu je WC imao zid, ali bez vrata, zatvarao se plahtom tako da je bilo žohara. Nije bilo danje svjetlosti, jer su prozori imali rešetke, izvana mrežu i aluminijske žaluzine tako da se cijeli dan boravilo pod neonskim svjetlom. U sobi br. 41 bilo je još gore, WC je imao pregradni zid do pola visine. Ljeti je bilo prevruće jer nije bilo klime, posteljina se mijenjala ljeti svakih sedam, a zimi svakih 14 dana. Stalno nas je pratio smrad s Karepovca, pogotovo ljeti kad su bile nesnosne vrućine, sobe su bile krcate, svakom je pripadalo 2,2 metra kvadratna, a hrana je bila sama mast - dio je opisa Joška Mijačike o uvjetima u splitskom zatvoru.
Presudom Općinskog suda u Splitu je međutim taj dio ispušten jer je pao u zastaru. Tako Mijačika nije (nepravomoćnom) odlukom sutkinje Mirjane Rubić dobio 300 tisuća kuna, na koliko je tužio državu. Dosuđeno mu je 40 tisuća kuna jer je 'povrijeđeno njegovo pravo na osobnost, radilo se o nezakonitim postupcima pri smještaju, higijeni, zdravstvenim uvjetima koji su ga pratili tijekom izdržavanja kazne zatvora što je proizvelo njegovo trpljenje', odnosno 'bila su mu ograničena njegova temeljna prava kao zatvorenika, a prije toga i njegova ljudska prava'.
Presuda je inače temeljena na predmetu 'Muršić protiv Hrvatske' iz listopada 2016. godine kada je Europski sud za ljudska prava zauzeo načelna stajališta o uvjetima u zatvorima, odnosno postavio relevantne standarde o prenapučenosti kaznionica.
Za ovaj slučaj su dakle bili bitni uvjeti s kojima se Mijačika susreo tijekom boravka u Remetincu, Lepoglavi te konačno zatvoru u Šibeniku. U Zagrebu se tako morao pokrivati sa šest deka, iako je spavao uz radijator, toliko je bilo hladno.
- Hrana je sama mast, a tamo se ne mogu popravljati zubi - rekao je.
Oko dentalne skrbi je pak bio zadovoljan u Lepoglavi, koja je dobro organizirana, jer je tamo izvadio jedan do dva zuba, no dobio je predračun za zubne navlake na 24 tisuće kuna, što mu se učinilo preskupim. U Šibeniku je pak dio boravka proveo spavajući na hodniku, a generalno je u sva tri zatvora bilo preskučeno, vlada manjak WC-a i sanitarnih čvorova za koje se čeka red...
Splitski sud je, rukovodeći se odlukom Europskog suda te dopisima iz kojih se pokazalo da su 'zatvorske ustanove prekapacitirane te je tužitelj izdržavao kaznu u sobama s manje od 3 metra kvadratna površine po zatvoreniku dosudio pravičnu naknadu'.
Mijačika je inače završio iza rešetaka presudom Županijskog suda u Splitu iz ljeta 2009. godine, kada je dobio šest godina zatvora zbog dilanja kao dio organizirane kriminalne skupine. Goran Ibrić je kao organizator tada osuđen na šest i pol godina, dok je nešto manje dobio Mijačika koji je na makarskoj Rivijeri preprodavao 'flash' i hašiš te tako u tri ljetna mjeseca zaradio 30 tisuća kuna, ustvrdili su splitski suci, a presuda je postala pravomoćna dvije godine kasnije.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
