Želim živjeti i nadam se da postoji lijek za mene, kaže Ali Hussain iz Indije. Iako progeriju ima tek 80 ljudi na svijetu, od nje su Aliju već umrla dva brata i tri sestre
Dječaku je tek 14 godina, a ima tijelo muškarca od 110 godina
Želim živjeti i nadam se da negdje postoji lijek za mene. Ne bojim se smrti, ali želim još malo ostati sa svojim roditeljima, oni su puno propatili, rekao je Ali Hussain (14) dječak iz Indije. Njegovi roditelji Nabi Hussain Khan (50) i Razia (46) su se oženili prije 32 godine. Bili su rođaci i njihov je brak bio dogovoren. Petero njihove djece je umrlo od progerije. Riječ je o bolesti naglog starenja, a uzrokuje ju defekt na genetskom kodu pacijenta. Od te bolesti boluje i Hussain koji ima tijelo 110-godišnjaka. Ta bolest uzrokuje i artritis, probleme s očima, bolesti srca te sljepoću.
Umiru prije 14. godine
Hussainov brat i tri sestre umrli su u dobi između 12 i 24 godine. Peto dijete, dječak, umro je 24 sata nakon što se rodio. Većina oboljelih jedva doživi 14 godina, a riječ je o vrlo rijetkoj bolesti od koje boluje samo 80 ljudi na svijetu, piše Daily Mail. Nabi i Razia imali su ukupno osmero djece. Njihova kći Sanjeeda (20) je zdrava i ima svoju obitelj. Najmlađa kćer Chanda (10) također nema progeriju.
Kada se 1983. rodila njihova prva kćer Rehana nisu znali da je bolesna. Posjetili su liječnika nakon njezinog drugog rođendana jer djevojčica nije mogla jesti i normalno hodati. No liječnik im je samo dao neke lijekove i poslao ih kući.
Rijetka bolest
Progerija je bila toliko rijetka da liječnici nisu tada još niti čuli za nju. Dvije godine nakon toga iste simptome je imao njihov sin Iqramul pa su opet otišli liječniku. I opet nisu dobili nikakvu dijagnozu. Nabi, koji zarađuje 20 funti (oko 175 kuna) mjesečno i Razia odlučili su da će imati još djece te su se nadali da će začeti zdravu bebu. Želja im se ispunila kada su dobili Sanjeedu. Godine 1995. nakon što su posjetili razne liječnike, jedan od njih je njihovoj djeci dijagnosticirao progeriju i rekao im da je bolest neizlječiva. Djeca su im išla u školu, no djeca i susjedi su im se rugali. Na kraju su prestali ići u školu.
Pogodila ga smrt brata
Ali kaže kako ga je najviše pogodila smrt brata Iqramula.
- Bio je moj najbolji prijatelj. Bio sam mali kad su umrli moj brat i sestre. On je bio jak i nije mu smetalo zadirkivanje. Kad je umro, plakao sam tjednima i nisam mogao jesti . Sada nemam nikoga, nemam prijatelja, ali moram biti jak - kaže Ali.