Dok ne budemo spremni provoditi tu logiku, tu je zdravi razum. Đoković je samo srpski tenisač (i antivakser), reagirao je akademik Matasović na srpski zakon koji svojata dubrovačku književnost
Akademik Matasović o sramotnom srpskom zakonu: 'Đoković je hrvatski tenisač, evo zašto'
Srbija je nedavno usvojila novi Zakon o kulturnom nasljeđu kojim dubrovačku književnost proglašava jednako "srpskom i hrvatskom kulturom". U novom srpskom Zakonu o kulturnom nasljeđu, koji je Skupština Srbije usvojila krajem prosinca lani, stoji da u staru bibliotečnu građu Srbije ulaze "izdanja dubrovačke književnosti, koja pripadaju i srpskoj i hrvatskoj kulturi zaključno sa 1867.". To bi značilo da srpskom književnom nasljeđu pripadaju i Marin Držić, najveće ime hrvatske renesansne književnosti, kao i Ivan Gundulić, najznačajniji hrvatski barokni pisac.
Ne samo Novak, i Dante ja naš!
Nakon žestoke reakcije Matice hrvatske, reagirao je i akademik Ranko Matasović, profesor na Odsjeku za lingvistiku zagrebačkog Filozofskog fakulteta govoreći da bi, istom logikom, Hrvatska trebala donijeti "Zakon o sportskom nasljeđu" kojim bi se dokazalo da je Novak Đoković i hrvatski tenisač. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
- U povodu donošenja srpskoga „Zakona o kulturnom nasleđu“, kojim se tvrdi da su dubrovački pisci objavljeni do 1867. i srpski, mogu samo reći ovo: krajnje je vrijeme da Hrvatska donese „Zakon o sportskom nasljeđu“ kojim bi se dokazalo da je Novak Đoković i hrvatski tenisač. Jer: Novak je staro hrvatsko ime (usporedi hrvatskoglagoljski „Misal kneza Novaka“), Đokovićevi djed i baka su iz Vinkovaca, a za pripadnost sportaša nekom narodu nije važno samo kako se on osjeća, nego i tko mu je trener. Đokoviću je trener Hrvat Ivanišević, ergo.... Na koncu, hrvatski „Zakon o sportskom nasljeđu“ odnosio bi se samo na sportaše rođene u bivšoj državi do 1991., prije no što su Hrvatska i Srbija postale neovisne. Đoković je rođen 1987. - napisao je Matasović.
- I da, sijedeći istu logiku kao i srpski zakonodavci („U doba prije nastanka suvremenih nacionalnih država nema smisla govoriti o nacionalnoj pripadnosti pisaca, svi mogu biti svačiji...“) moglo bi se tvrditi da je Dante i hrvatski pisac: u njegovo doba čitavo područje na kojem je on živio (tzv. „Italija“) bilo je pod istom crkvenom jurisdikcijom (papinom) kao i današnja Hrvatska, a dijelovi obiju zemalja bili su pod istom svjetovnom jurisdikcijom (mletačkoga dužda, jedno vrijeme i Karla Roberta Anžuvinca); Dante je pisao na jednom romanskom idiomu (toskanskom; u njegovo doba nije postojao standardni talijanski jezik), a mnogi su se srodni romanski idiomi govorili i u Hrvatskoj (raguzejski, veljotski, jadertinski, staromletački), ergo... Dante je i hrvatski pisac - nastavlja svoje obrazloženje.
- Sve dok nismo spremni takvu logiku dosljedno provoditi u svim slučajevima, bolje se držati zdravog razuma: Dante je talijanski, ne i hrvatski pisac; dubrovački pisci su hrvatski, ne i srpski. A Đoković je samo srpski tenisač (i antivakser) - zaključio je.
Matica Hrvatska: Zgroženi smo!
- Dvije godine ranije u biblioteci „Deset vekova srpske književnosti“ tiskali su u nakladi Matice srpske iz Novoga Sada Marina Držića, a nešto prije toga i Ivana Gundulića. Tada smo podsjetili javnost da prisvajateljima nisu važni sami po sebi ni Gundulić ni Držić, ni ostali hrvatski književnici i njihova djela, važan im je hrvatski teritorij koji nikada nisu uspjeli posvojiti i osvojiti ni kulturom ni ratnim operacijama. Iza prividnog prvorazrednog interesa za hrvatske pisce stoji isključivi interes za hrvatskim prostorom, za hrvatskim morem - ističu iz Matice hrvatske.
Upozoravaju i kako srpska kulturna elita u svojim povijesnim posezanjima "nije uspjela uskladiti ciljeve sa srpskom političko-vojnom elitom" te da je više puta srpska vojska napadala i uništava "sva ona dobra i vrijednosti koje je kulturna elita željela i još uvijek želi prisvojiti".
- Ta je spoznaja ostavljala osjećaj nesigurnosti i nemira sve do devedesetih godina 20. stoljeća i do konačne pobjede nad srpskom vojskom i uspostave samostalne i slobodne države Hrvatske. Sada imamo svoju državu koja štiti i naše granice i naše materijalne i duhovne kulturne vrednote - priopćili su.
POGLEDAJTE KAKO JE NOVAK DOČEKAN U BEOGRADU NAKON DEPORTACIJE: