Don Roko Kaštelan bio je nekoć ovisnik i torcidaš: 'Razbio sam vrata da pobjegnem iz kuće'

Svećenik Don Roko Kaštelan (35) iz Splitsko-makarske nadbiskupije, gostovao je u HRT-ovoj emisiji Nedjeljom u 2, pri čemu je prepričao svoj put od burne mladosti do svećeničkog poziva. Kao dijete izgubio je blisku osobu, obolio je od maligne bolesti, velik dio mladosti proveo je kao navijač Hajduka u stalnom sukobu sa zakonom, sklon tučnjavama, opijanju i drogiranju. Međutim, danas je svećenik u Trogiru koji je potpuno promijenio svoj život.

POPULARNI GLAZBENIK Hiljson gostovao u 'Nedjeljom u 2', jedno pitanje Stankovića mu se nije svidjelo: 'Bezobrazno je'

POGLEDAJTE VIDEO:

'Biti svećenik ujedno je lijepo i teško. Općenito je teško davati život za druge, a ljudi to od svećenika očekuju. Ljudi smo i nekada dođemo u situaciju kada više ne možemo dati ono što ljudi očekuju i zatim se javlja težina. Ljudski problemi i ljudska stvarnost nas opterete. U nama žele vidjeti Boga, nekada možemo to učiniti, nekada ne možemo jer smo i mi ljudi. Ali Bog radi kroz nas tako da nas odmori i daje nam snage za dalje', rekao je don Roko.

Kao dijete živio je s roditeljima, bakom, djedom, tetom i dva strica. Jedan stric, koji mu je bio poput oca, u dobi od 24 godine razbolio i se i ubrzo preminuo. Trauma koja mu se dogodila u tom trenutku bila je prevelika za njega, nije se znao nositi s njom, a nije ni tražio pomoć. Na utakmice Hajduka je počeo ići još kao dijete. U to vrijeme s ocem i stricem, a poslije, u prvom razredu srednje škole, i samostalno.

'Tražio sam sigurnost, htio sam pripadati negdje. Još u sedmom razredu dijagnosticiran mi je opsesivno-kompulzivni poremećaj. Sva ta bol i svi problemi koji su me mučili rezultirali su time da psihički potpuno potonem. Osim toga, djelomični sam daltonist tako da nisam mogao odabrati bilo koju srednju školu. Kamo god bih krenuo, život bi me udario i vratio natrag', ispričao je.

GLEDATELJI HVALE IZBOR Aleksandar Stanković otkrio tko će gostovati u 'Nedjeljom u 2': 'Svaka čast, bit će zanimljivo!'

U jednom trenutku roditelji više nisu znali što da rade. Situacija je izmaknula kontroli, a on je bio, kako bi mnogi rekli, problematičan. Otac ga je tada zaključao u kuću jer je mislio da će tako riješiti probleme, no razbio je vrata i uspio pobjeći. Ta vrata su i danas razbijena, otac ih je odlučio tako ostaviti kako bi mu ostavio podsjetnik na to kakav je nekada bio.

Kada je upisao prvi razred srednje škole, probao je marihuanu. Sve je počelo kao eksperimentiranje, no zatim je postalo ozbiljan problem. Najgore je bilo, naveo je, kada se počeo drogirati sam. Tada je shvatio da to nije igra, već ovisnost.

U dobi od 18 godina, kada je već završio srednju školu, dobio je temperaturu. Nakon dva dana je završio u bolnici. Uspostavilo se da boluje od maligne bolesti - Hodgkinov limfom. Liječenje je trajalo sedam mjeseci, a nakon toga je počeo živjeti još gorim načinom života.

'Tada sam shvatio koliko smo krhki, da ne možemo računati na budućnost, pa sam počeo živjeti iz dana u dan, a to je vuklo loše stvari', prisjetio se.

U tom mračnom razdoblju obilježenom ovisnošću, bio je depresivan i gotovo uvijek pod utjecajem alkohola ili droge. Čak ni njegovi prijatelji nisu znali kako da mu pomognu. Međutim, jedan ga je prijatelj nagovorio da otiđu u crkvu.

Danas radi s raznim ljudima koji su se našli u velikim životnim problemima; ovisnicima, kockarima, pa čak i zatvorenicima.