Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
ZAGREB: Dario Puljić (36) kobnog 4. prosinca 2012. godine vodio je Patrika (8) u školu. Igor Loborec vozio je Toyotu Celicu. Pješake nije ni vidio...
Isuse Bože! Eto što je pravda u Hrvata, komentirao je Mirko Puljić nepravomoćnu presudu za nesreću u kojoj su 2012. na zagrebačkim Sveticama poginuli njegov sin i unuk, Dario (36) i Patrik Puljić (8).
Nakon ukinute prve, osuđujuće presude, protiv obojice vozača koji su sudjelovali u nesreći, Stjepana Brdarića i Igora Loboreca (31), te druge u kojoj je, nakon Brdarićeve smrti, osuđen samo Loborec, stigla je i treća nepravomoćna presuda za smrt mladog oca i sina. Ovaj put, Općinski kazneni sud u Zagrebu Loboreca je oslobodio krivnje uz zaključak da nije mogao izbjeći nalet te da je nesreću skrivio Brdarić, koji je skretanjem ulijevo Loborecu oduzeo prednost.
- Nemam komentara, sve mi se gadi. Tako dugo sve to traje, šest godina i sad na kraju ispada da nitko nije kriv - ogorčen je Mirko Puljić. Suđenje nije pratio, a najnovija presuda ga je iznenadila i razočarala.
Kobnog 4. prosinca 2012. godine oko 8.30 sati Dario je vodio sina Patrika u Osnovnu školu Dragutina Kušlana u Zagrebu. Hodali su nogostupom ulicom Svetice. U isto vrijeme građevinski radnik, danas pokojni Stjepan Brdarić, vozio je žuti kombi ulicom Svetice prema maksimirskom stadionu. Počeo je skretati ulijevo, a da nije propustio vozila koja su mu dolazila ususret.
Baš u tom trenutku naišao je Igor Loborec u Toyoti Celica. Pokušavajući izbjeći nalet, naglo je trznuo volan udesno. Zbog toga je izgubio nadzor, te u okretanju pokosio oca i sina na nogostupu. Do dolaska Hitne pomoći obojica su preminuli.
Sporna je bila Loborecova brzina jer je vještak prema tragovima na mjestu događaja utvrdio da je neposredno prije kočenja vozio oko 86 km/h.
Tužiteljstvo je tvrdilo da je Loborec cijelo vrijeme vozio preko 80 km/h iako je na tom dijelu ograničenje 50 km/h te da je, neposredno prije nesreće, pretekao jednog vozača. Loborec je u svojoj obrani na sudu tvrdio da je vozio 50 km/h, pretekao vozača kod križanja s Budakovom, te ponovno usporio na 50 km/h.
Ponovno je stisnuo gas i ubrzao na brzinu od preko 80 km/h neposredno prije nesreće kako bi pokušao izbjeći nalet na kombi. Kad ga je počelo zanositi, maknuo je nogu s gasa i snažno pritisnuo kočnicu. Vještak je utvrdio da Loborec vozeći 50 km/h s obzirom na njegovu udaljenost od kombija ne bi mogao kočenjem izbjeći nalet, već isključivo naglim manevrom udesno, što je on i pokušao učiniti.
- Vozač iza njega, koji mu je bio na 15-20 metara, odmah je počeo kočiti i jedva se uspio zaustaviti. Stao je na dva metra od kombija - objasnio nam je Loborecov branitelj Silvije Degen, koji je obranu preuzeo nakon prve, osuđujuće presude.
Otkrio nam je kako je tijekom višegodišnjeg sudskog postupka napravljeno pet vještačenja te dvije rekonstrukcije.
- I svi su oni pokazali isto, da je on u zadnji moment ubrzao i trznuo volan udesno pokušavajući izbjeći nalet - kaže Degen.
Smatra da je nesreći kumovalo neiskustvo pokojnog vozača kombija Brdarića, koji je u Zagrebu bio svega nekoliko puta, zbog čega je u posljednji trenutak ugledao kućni broj kuće u koju treba skrenuti i krenuo naglo ulijevo.
- Presuda ništa ne mijenja, naša obitelj i dalje je shrvana ovom tragedijom. Nismo sretni. Ne možemo biti sretni budući da je poginuo jedan mladi čovjek i dijete - kaže Zvonimir Loborec.
U svojoj obrani na sudu Loborec je naveo da nema riječi kojima može izraziti svoje žaljenje zbog nesreće.
- Da se mogu vratiti u trenutke koji su prethodili, radije bih se zabio u kombi i sam poginuo. Ovako ću s posljedicama morati živjeti do kraja života - govorio je Loborec.
Tijekom izricanja oslobađajuće presude u sudnici je samo tiho zaplakao.
24sata © 2026
