Liječnici prije više od 30 godina nisu znali puno toga o pretilosti. Tada je jedan od načina liječenja bio da me roditelji odvedu u bolnicu na mršavljenje, prisjetila se Pribičević...
GOSTOVALA U "NEDJELJOM U 2"
Ekonomistica Pribičević o maltretiranju i pretilosti: 'Ljudi su mi pisali da žele da umrem!'
Čitanje članka:
4
min
Ekonomska stručnjakinja Vedrana Pribičević gostovala je ove nedjelje kod Aleksandra Stankovića u emisiji "Nedjeljom u 2". Otvoreno je govorila o svojoj borbi s kilogramima, maltretiranju s kojim se susretala, problemima u svakodnevnom životu...
- Kada imate više kilograma, ne možete to sakriti, osim ako se ne zatvorite u kuću i ne izlazite. Naravno, ako ljudi misle da im je to okej biti pretili, to je u redu. Mislim da ne trebamo ljudima nametati ono što mi mislimo da je ispravno, niti dobrohotno reći "ali jesi ili pokušala ovo ili ono." Možda jesu, možda nisu. To je osnovna pristojnost - kazala je Pribičević, javlja HRT.
Kazala je i kako je njezina majka imala sličan problem. Kaže kako su joj u u djetinjstvu "dijagnosticirali" su joj intolerancije na glukozu, međutim, to nije bila dijagnoza, već nešto što su joj, kako kaže, napisali zato što nisu znali što joj je.
- Ja sam uvijek imala višak kilograma, nekad manje, nekad više. Baka me konstantno hranila zato što sam vrištala od gladi. Bila bih konstantno gladna, a normalno da će mi baka dati jesti. Liječnici prije više od 30 godina nisu znali puno toga o pretilosti. Tada je jedan od načina liječenja bio da me roditelji odvedu u bolnicu na mršavljenje. Smatralo se prihvatljivim da vi svoje dijete odvedete u bolnicu i ostavite ga tamo, oni vas zatvore na odjel i daju vam 500 kalorija dnevno - kazala je ugledna ekonomistkinja.
U bolnici bi bila oko četiri tjedna, roditelji bi je tamo odveli najčešće preko praznika, dok su druga djeca bila na moru... Imala je osam godina, nije joj bilo jasno zašto je tamo zatvorena. Nisu znali što joj je, što joj se metabolički događa. Bila bi gladna svako dva sata, bez obzira na to što je pojela, piše HRT.
Vedrana je svojedobno imala trakicu u želucu i u tom periodu je smršavjela. Tada je imala oko 75 kilograma, međutim, trakica je uzrokovala probleme zato što je bila stegnuta. Zbog nje je često povraćala, hrana bi se zadržavala, tako da su joj je na kraju izvadili.
Zbog problema s kilogramima susreće se s problemima u svakodnevnom životu.
- Prva stvar je ustajanje s poda. Ako završiš na podu, nećeš se moći dignuti. Ja imam prednost što imam relativno više inzulina od drugih ljudi. Inzulin djeluje anabolički, pa imam relativno veliku mišićnu masu, što mi omogućava da bolje upravljam svojim tijelom nego drugi koji to nemaju. Dakle, prilično sam mobilna za nekoga tko ima toliku kilažu. Drugi problem je pokretljivost. Kako obući čarape, kako obaviti osobnu higijenu. To je prilično teško ako imaš puno kilograma, pogotovo za ljude koji na kraju završe u krevetu i više se uopće ne mogu podići. Problem je naravno, što obući. Ili ćeš uvijek imati nešto dugačko, da pokriješ tijelo, da se ne vidi. Naravno, ne možeš to sakriti, drugi će ionako vidjeti da imaš višak kilograma. S druge strane, tu je pokret "body positivity", koji kaže da nije važno ako imaš višak kilograma – možeš se odijevati isto kao i drugi, samo u većem broju - govori Pribičević za HRT i dodaje:
- Treći problem je, na primjer, mjesto u avionu. Vjerojatno bih mogla stati u jedno mjesto, da se malo stisnem, ali često kupujem dva mjesta kako ne bih smetala drugim ljudima. Ne želim da me ljudi gledaju kao da sam čudak. Tako mi je lakše – i meni i njima - kaže Pribičević.
Kaže kako nema problema s onim što ljudi pišu na internetu jer je veliki zagovornik slobode govora. Smatra da postoji pravo da je netko osuđuje. Ali u jednom trenutku je podvukla crtu.
- Dolazili su na moju Facebook stranicu, na stranicu institucije u kojoj radim, gdje sam objavljivala samo nešto o ekonomiji. I to me smetalo. Posebno me smetalo to što su neki ljudi s vremenom počeli slati poruke na moj službeni e-mail. To je apsolutno neprihvatljivo. Ne znam jesu li ti ljudi poludjeli ili što s njima nije u redu, ali ne možeš u službenoj komunikaciji tako nešto slati. Ako mi netko pošalje poruku na Facebook, mogu je filtrirati kao spam, ne moram je čitati, ali službenu komunikaciju moram čitati. Ne mogu to preskočiti. I tada sam rekla "u redu, više neću šutjeti", prisjeća se Vedrana kojoj su ljudi upućivali razne uvrede; željeli su da umre, da joj amputiraju noge...
Dugo je mislila da je otporna na uvrede. Ali počela je primjećivati tjeskobu i unutarnju bol...
- Objasnila sam to psihijatrima kao osjećaj koji imaš kada prekineš s nekim. S tim sam se budila svako jutro. Bilo je prilično grozno - kaže Pribičević.
Tada su, kaže, počeli mentalni problemi. Međutim, dogodila se situacija koja je Vedranu ohrabrila i promijenila njezinu perspektivu. Svaki dan bi u šest ujutro odlazila na plivanje, gdje bi susrela ljude koji su prema njoj imali drugačiji pristup.
- Bilo je tamo nekih jako zgodnih tipova, koji imaju savršena tijela i bave se triatlonom cijeli život. Govorili bi mi: "Svaka čast, samo tako nastavi, wow, ti si ovdje svaki dan." Onda bi došli i malo mi ispravili tehniku. Ljudi su me vidjeli, doista su me vidjeli i onda su empatizirali i vidjeli su koliko mi je teško. I tih par lijepih riječi su promijenili moju perspektivu i pomislila sam: "Pa dobro, ipak se želim probuditi ujutro jer želim ići na bazen i želim plivati". Ti ljudi su mi bili na neki način inspiracija, zaključuje Vedrana, piše HRT.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
