Ena treba još jednu operaciju, a Hrabro dijete je i dalje ignorira

Već dva tjedna čekamo odgovor od udruge Hrabro dijete, jer smo im poslali pismo u kojem smo zatražili da nam konačno uplate 65.000 kuna koje su ljudi iz cijele Hrvatske bili uplatili prije tri godine u velikoj humanitarnoj akciji upravo za potrebe Eninog liječenja. No, oni i dalje šute i ignoriraju nas! Stanje Eninog lijevog stopala je već toliko teško da više ne možemo odgađati odlazak na operaciju. Evo, u srijedu smo kod anasteziologa i poslije tih pretraga saznat ćemo konačni termin za operativni zahvat kojeg će obaviti u Lovranu, priča Biserka Šarac, majka osječke heroine Ene, kojoj su lovranski ortopedi nedavno otkrili da ona, zapravo, već šest godina hoda sa slomljenim stopalom!

- Kad sam ustala iz invalidskih kolica prije pet godina, nakon što su svi liječnici mislili da ću ostatak života prosjediti, počela je moja druga kalvarija, koja se paralelno odvijala s borbom za život protiv tumora na mozgu. I tek prije dva mjeseca sam konačno dobila odgovor na pitanje na koje mi nitko ništa nije rekao sve ovo vrijeme. Naime, otkako sam ponovo prohodala, svi bolovi koje osjećam svakim oslanjanjem na lijevu nogu dolaze od - prijeloma stopala! Alo, ja već pet godina hodam sa slomljenim stopalom, a nitko od liječnika to nije bio primjetio - ispričala nam je Ena Šarac, čiju životnu borbu s tuomorom na mozgu pratimo već godinama.

Kad joj je ortoped u Lovranu zatražio liječničku dokumentaciju, koja je prilično opsežna i sadrži nekoliko stotina stranica različitih papira, iznenadio se što nigdje nije mogao pronaći ni najmanji papir na kojem bi vidio da je netko uopće ijednom i pogledao njezine noge.

- Kad sam 2011. godine, nakon 16 mjeseci prikovanosti uz invalidska kolica, što je bila posljedica kemoterapije, napravila svoje prve korake, bila sam, logično, vrlo nespretna. Tako mi se dogodilo da sam po povratku iz Krapinskih Toplica kući nezgodno stala i završila u bolnici. U osječkom KBC-u su mi tada slikali nogu i stavili longetu, a rekli su mi da je to bilo samo iščašenje. No, bol je bila neizdržljiva, konstantna, pa i nakon skidanja longete koja je stajala samo 10 dana. Vremenom sam se, nažalost, naučila živjeti s tim bolovima, a i liječnicima i meni uvijek je prioritet bila glava - priča Ena. 

Ponovno oslanjanje na noge prije pet godina liječnici su bili doživjeli kao svojevrsni medicinski fenomen, jer su svi, vidjevši njezinu dijagnozu, bili uvjereni da će Ena s uništenim živcima u nogama ostati trajno nepokretna. No, Ena ne samo da je prohodala, nego su joj stopala počela i rasti tako da su se posljednjih godina izdužila do broja 45. Pričajući o svojoj skorašnjoj operaciji stopala, Ena se na sebi svojstven način šali i kaže će pokrenuti peticiju sa zahtjevom da joj tada "skrate prste, kako bi imala pristojnu veličinu noge, makar 42"!

Pa sramota me doći u neku gužvu, samo gazim ljude s tolikim stopalima. Ali, mogu to gledati i na drugi način i reći da "živim na velikoj nozi", šali se Ena.

Njezina lijeva noga toliko je sada iskrivljena da Ena izgleda kao Charlie Chaplin.

- Kad pokušam noge ispraviti, onda mi iskoči koljeno. Ma, užas! I onda dođem kod ortopeda u Lovran koji mi dijagnosticira slomljeno stopalo kroz tenisicu, a godinama prolazim različite magnetske rezonancije i kojekakva snimanja, a da to nitko nije primjetio! Da bi dobio potvrdu svoje dijagnoze, poslao me na rentgen stopala. I to je bilo – to. Ja, dakle, pet godina hodam i trpim bolove zbog slomljenog stopala - priča Ena.

Kad je ortoped iz Lovrana dobio potvrdu svoje dijagnoze, počeo je Eni pričati o dugom oporavku koji će uslijediti poslije operativnog zahvata.

- Prekinula sam ga i pitala može li on to napraviti. Tada mi je rekao da sam prije pet godina odustala od svega i ostala sjediti u invalidskim kolicima i da nisam prohodala na svoju ruku, danas ne bi bilo moguće ništa napraviti. Super, dok mi tumor sada miruje, našla sam vremena za operaciju stopala, a to će biti vrlo, vrlo skoro - priča Ena shvaćajući da će tjednima i mjesecima nakon toga morati ležati i oporavljati se od operativnog zahvata.

No, što je to za Enu koja se već 14 godina bori s tumorom na mozgu, dijabetesom, a pretrpjela je tri sepse, pet kirurških otvaranja glave, trombocitopeniju, izgubljeni imunitet i 16 mjeseci prikovanosti uz invalidska kolica.

- Svi me pitaju je li ta operacija hitna, a ja opet svima odgovaram da Eni ova operacija stopala nije od životne važnosti te da jednostavno ne mogu više dopustiti djetetu da hoda s takvim bolovima. Kad su se prije godinu dana sjetili Ene u udruzi Hrabro dijete, bili su nam poslali mail s pozivom da im uplatimo članarinu. S druge strane u medijima su negdje izjavili da od nas traže samo da im pošaljemo zamolbu za financijsku pomoć i oni će odmah reagirati i poslati novac. Evo, dva tjedna čekamo njihov odgovor i - ništa - priča Biserka Šarac. 

Prema Biserkinim riječima, Enina operacija stopala je "prva operacija za koju će sve troškove snositi HZZO", no - problem je doći do Lovrana i troškovi smještaja za mamu nakon operacije i tijekom obaveznih previjanja.

- Ena će mjesecima biti u kolicima, mi moramo ostati negdje u blizini bolnice, a u našem unajmljenom stančiću u Osijeku apsolutno nije uvjetno za njezin oporavak. Bit će u kolicima i moramo naći smještaj s pristupom invalidima, a budući da je to turističko mjesto cijene su izrazito visoke. Najsretnija bih bila da je mogu operirati u Osijeku, ali ni ovdje, kao ni u Svetoj Katarini nitko ne želi preuzeti rizik te operacije na sebe zbog popratnih dijagnoza - ispričala je Biserka Šarac.