Braća Tadija i Ivan Došen te Vladislav Babijaš bili su pripadnici 204. vukovarske brigade. Pronađeni su u masovnoj grobnici u Petrovačkoj doli
UBIJENI 1991.
FOTO Vukovar pokopao trojicu branitelja: Najmiliji su nakon 34 godine konačno pronašli mir...
Čitanje članka:
4
min
Među 16 nedavno ekshumiranih i identificiranih tijela iz masovne grobnice u Petrovačkoj doli bila su tri branitelja, pripadnici 204. vukovarske brigade. Braća Tadija i Ivan Došen te Vladislav Babijaš. Sahranjeni su na Memorijalnom groblju žrtava Domovinskog rata u prisustvu članova obitelji, suboraca i prijatelja.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
06:30
Te su dvije obitelji, nakon 34 godine iščekivanja pronalaska mjesta pogibije i pokopa njihovih najmilijih, konačno našle mir, iako Došeni i dalje tragaju za trećim bratom, Martinom koji je također nestao braneći Vukovar kao i njegova braća.
Svi oni živjeli su prije rata u Vukovaru, imali obitelji i djecu, roditelje.
Tadija Došen imao je 41 godinu kada je izbio ratu u Vukovaru. Bio je oženjen za Ljiljanu s kojom je 1977. godine dobio kćer Almu. S njom je dobio i posinka Velibora, koji će također u ratu doživjeti tragičnu sudbinu. Tadija je prije rata radio u tvornici gume i obuće u Borovu. Bio je sportaš koji se bavio kuglanjem, a kako je, kao i njegova braća i sestre, rođen u maloj kućici uz Dunav, bio je i strastveni ribič.
Njegov brat Ivan bio je najmlađi od svih petoro djece mame Marije, imao je 33 kada se silno trudio obraniti svoj grad od napada jugovojske i četnika. Iako su ga dva starija brata nastojali sačuvati od pogibelji na prvim linijama obrane, on to nije dopuštao. Po stalnim granatiranjima dovozio je streljivo vozeći kamion. Tako je početkom listopada i ranjen na području prigradskog naselja Lužac. Zbog teže je rane odvežen u bolnicu gdje mu se uskoro pridružio i također ranjeni brat Tadija.
Martin Došen bio je srenji brat, imao je 39 godina dok je trajao rat u Vukovaru. I on je prije rata bio sportaš, boksač, a također je radio u tvornici gume i obuće Borovo kao skladištar. I on je volio pecati na Dunavu. Kada se počeo događati ratu i njegovom gradu Martin i braća nisu dvojili oko toga da li uzeti oružje ili otići. Tijekom opsade Vukovara Martin je ranjen čak dva puta. Ni jedno ga ranjavanje nije spriječilo da se ponovo vrati u obranu svog grada. U studenom se zapalila zgrada na Olajnici. Krenuo je evakuirati civile koji su bili u njoj i ostao doslovnog zarobljen vatrom na trećem katu. Pri pokušaju da iz goruće zgrade izaće spuštajući se niz uže, pao je na beton, teško ozlijedio kičmu i noge. Nepokretnog su ga odvezli u bolnicu gdje je dočekao svoj kraj, zajedno s braćom.
Nakon pada Vukovara i ulaska vojske JNA u bolnicu, sva tri su brata izvedena iz nje na stražnji ulaz gdje je bilo nekoliko civilnih i jedan vojni autobus. U krugu bolnice, pored svoga oca, bila je i 14-togodišnja Tanja, Martinova kći, kao i njegova supruga Ljubica. Ona je o svim tim događajima svjedočila na beogradskom sudu u predmetu protiv Slavka Dokmanovića.
- Martin je bio nepokretan. Našle smo ga u bolnici 18. studenog, kćerka i ja. Stanje u bolnici je bilo strašno. Martin se jako bojao što će biti sa svima nama. JNA je u bolnicu došla u noći i rekli su nam da ćemo biti evakuirani. Bilo je jutro 20. studenog kad je major Šljivančanin naredio da svi pročitani s liste moraju izaći. Ime mog supruga pročitano je prvo, a odmah iza Tadija i Ivan. Dva vojnika nosila su mog supruga na nosilima kroz stražnji izlaz. Kći i ja smo hodale iza njih. Svuda uokolo je bilo naoružane vojske. Nosila mog muža staviti su pored vojnog autobusa. Nije bilo drugih žena i djece. Vidjeli smo da suprugovog brata Ivana vojnik snažno gura uz ogradu i govori mu da izvadi sve iz džepova. Vikali su 'sad ćemo pokazati vama ustašama'. Martin mi je rekao da učinim nešto, da odvedem Tanju, ali nisam znala kako - svjedočila je tada Ljubica dodavši kako je čak pitala majora Šljivančanina može li svom suprugu donijeti još neke odjeće, a on joj je odgovorio da mu neće trebati odjeća. Kasnije je odvedena s drugim ženama i djecom i nikada više nije vidjela svog supruga Martina.
Nakon ulaska vojske JNA u vukovarsku bolnicu uža obitelj Došen ostala je bez 12 svojih članova.
Svi navedeni odvezeni su zelenim, vojnim autobusom parkiranim iza bolnice, osim Martina Došena kojega na nosilima nisu mogli unijeti u njega, nego su ga doslovno bacili u kamion koji je bio parkiran sa strane. Tanja i njena majka, posvjedočit će kako su među poznatima u vojnom autobusu prepoznale i Sinišu Glavaševića.
Prema jednom iskazu, “pet autobusa s hrvatskim zarobljenicima iz vukovarske bolnice stiglo je u vojarnu tzv. JNA u Vukovaru. Odmah po dolasku autobusa pripadnici JNA, rezervisti i lokalni Srbi počeli su obilaziti oko autobusa prvo prijeteći i vrijeđajući, a zatim su počeli šipkama, lancima i drvenim predmetima udarati po autobusima. U tom metežu, do autobusa su došla dva srpska vojnika i iz jednog autobusa izveli su braću Došen i teško ih pretukli, trećega brata koji je bio ranjen izbacili su iz kamiona. Svu trojicu braće ubacili su u jedan kombi i otišli, od tada se braći Došen gubi svaki trag.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
