Plenković je slavio pobjedu na lokalnim izborima, u kampanji u kojoj je slao poruke da lokalne sredine neće imati pomoć države ako ne glasaju za HDZ-ove ljude. U ekonomski naprednijim sredinama to nije prošlo.
News
Komentari 40
Plenković je slavio pobjedu na lokalnim izborima, u kampanji u kojoj je slao poruke da lokalne sredine neće imati pomoć države ako ne glasaju za HDZ-ove ljude. U ekonomski naprednijim sredinama to nije prošlo.
"Koncepcija kreiranja mržnje i animoziteta prema HDZ-u kod birača jednostavno ne prolazi", poručio je premijer Andrej Plenković nakon jučerašnje sjednice stranačkih tijela. "Neki promotori te teze doživjeli su potop na izborima".
Je li pritom mislio i na svoje aktualne koalicijske partnere iz Domovinskog pokreta?
Oni su krahirali na lokalnim izborima, nakon što su godinama sijali "mržnju i animozitet" prema Andreju Plenkoviću i HDZ-u. Pa ih je Plenković objeručke prigrlio, usvojio i - udavio.
Čini se, međutim, da je Plenković mislio na neke druge "političke aktere, komentatore, čak i neke medijske aktere", te poslao "bitnu političku poruku pojedinim oporbenim strankama i komentatorima da je višegodišnja, potpuno promašena, kriva, netočna, ispod razine, politika plašenja birača sa HDZ-om doživjela je potpuni potop i okretanje leđa birača".
Znači, Plenković i HDZ žrtve su širenja mržnje i straha.
Onda kad i sami ne šire tu mržnju i strah.
Kad iz opozicije provode državni udar i rade na rušenju vlasti koju nazivaju "nedomoljubnom, nehrvatskom, nenarodnom". Ili kad na izborima otvoreno poručuju da će lokalne sredine propasti ako ne izaberu HDZ-ova kandidata, jer samo u tom slučaju mogu računati na pomoć i podršku Vlade.
Plenkoviću nije dovoljno biti pobjednik. Mora biti i žrtva.
Što je istodobno paradoksalno - kako onaj tko vlada čitavom državom i svim institucijama može biti žrtva - kao što je i opasno: hoće li Plenković sada kao pobjednik i vladar Hrvatske krenuti u obračun sa "širiteljima mržnje i straha"?
Pojam "mržnja" očito je postao ključna riječ šalabahtera koji ovih dana cirkulira HDZ-ovom administracijom, od Plenkovića do Ivana Turudića koji se na nedavnoj press konferenciji predstavio kao žrtva "govora mržnje" Tomislava Tomaševića, a čini se da je osvanuo i u inboxu Marije Selak Raspudić koja je u izbornoj noći optužila Možemo! da "djecu uče mržnji".
Kritika, međutim, nije mržnja.
Osim toga, HDZ je dosad pružio mnogo razloga za tu kritiku, ne samo zbog desetina korupcijskih afera njegovih ministara i članova, već i zbog načina na koji vode državu. Ili je pokoravaju. Ili uništavaju.
Uostalom, stranka koja je širila najveću mržnju prema HDZ-u i naročito Plenkoviću, završila je u krevetu s njim. A bivši dvostruki koalicijski partner HDZ-a, slavni MOST, postao je nakon izbacivanja iz Vlade najgori mrzitelj HDZ-a. To Plenkovićeva stranka očito radi ljudima, čak i saveznicima.
S druge strane, Plenković apostrofira širenje straha od HDZ-a. "Politika plašenja birača HDZ-om doživjela potpuni potop", kaže on. Iako, kad se bolje pogleda, HDZ je bio taj koji je zastrašivao birače.
Ne samo što je Plenković prisvajao zasluge za sve ono što su oporbeni načelnici, gradonačelnici i župani napravili u svojim sredinama, jer su to navodno napravili uz pomoć HDZ-ove vlade, već su njegovi kandidati slali otvorenu poruku glasačima, naročito u manje razvijenim sredinama, da pomoći Vlade i države neće biti ako ne glasaju za HDZ.
Gdje to nije prošlo? Odnosno, gdje su glasači "nasjeli" na to navodno širenje mržnje i straha od HDZ-a? Tamo gdje mogu živjeti bez HDZ-a. U Zagrebu, u Istri, na sjeveru Hrvatske...
U drugim dijelovima Hrvatske, naročito onima koji su ovisni o HDZ-u, vladajuća stranka očito je uspjela prodati priču o povezanosti lokalnog i nacionalnog HDZ-a, gdje je vlada nosila darove i ubirala danak od glasača.
Nisu birači prepoznali "višegodišnju, potpuno promašenu, krivu, netočnu, ispod razine politiku plašenja", pa shvatili da je HDZ "bolja, kvalitetnija stranka koja ima bolji program i ljude", već su otkrili da u ovoj državi gotovo nemaju izbora.
Tamo gdje su imali izbora, okrenuli su leđa HDZ-u.
U županijama koje su HDZ-u okrenuli leđa, uključujući i Zagreb, leži najveća ekonomska i gospodarska moć Hrvatske, odnosno, prema nekim podacima, čak dvije trećine hrvatskog BDP-a. Ostale županije glasale su za taj "najbolji HDZ".
Nisu, dakle, Plenković i HDZ žrtve mržnje i širenja straha oporbenih političara, kritičara, novinara i medija, već je veliki dio Hrvatske pretvoren u žrtvu HDZ-ove neuspješne politike kojom veliki dio županija, gradova i općina praktički drži u poziciji taoca.
One su na toliko načina ovisne o HDZ-u, a što su nerazvijenije, to su ovisnije.
HDZ će se brinuti da tako i ostane.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+