Glas za manje, veće i srednje zlo

Manje zlo. Čuli ste već više puta tu sintagmu. U javnom prostoru obično izroni u predizborno vrijeme, kad vrijedni građani važu svaki svoj vrijedni glas kojeg namjeravaju ili ne namjeravaju pokloniti svom predstavniku. Pun je eter te frtutme, ne možeš je izbjeći. Ne silazi s usana ozbiljnih političkih analitičara, nezaobilazna je tema svake birtijaške rasprave, društvene mreže kipe od vaganja manjeg i većeg zla. 

Neću glasati za toga i toga. Nema šanse. Imam svoje principe. Ne želim zapravo glasati za nijednog kandidata, ali kad je već tako, kad je došao mak na konac, ipak ću zaokružiti ime ispred ovog drugog jer je, jebiga, manje zlo. Bolje je tako. Da, mislim da ću odabrati manje zlo. Eto. Moja uloga je izvršena. Iskoristio sam svoje pravo, glas nije bačen, savjest je umirena.

Ovako otprilike zamišljam struju svijesti vrijednih građana koji pomnom dedukcijom dođu do pravdanja svog nevoljkog izbora. 

Možda sam glup, naivan i nepragmatičan, ali jedna stvar mi nikako ne ide u glavu. Zašto bi netko uopće glasao za ikakvo zlo? Manje, veće ili srednje, zlo je zlo, ako smo ga već takvim u startu okarakterizirali. Zašto bi netko svjesno ustao iz kauča, sjeo u auto, odvezao se do osnovne škole ili mjesnog odbora, ušao unutra, pružio osobnu, sjeo iza kartonskog paravana i zatim svojim imenom i prezimenom prisnažio za ikakvo zlo? Bez obzira u kojoj veličini dolazi. Zar nije poražavajuće i ponižavajuće svojim identitetom jamčiti za zlo?

I što onda očekujete da ćete dobiti nakon glasanja za manje zlo? Ili ikakvo zlo?

Ništa. Dobit ćete točno ono što ste zaokružili.

Više crtica ovog autora pročitajte OVDJE