Glavate želve pronašle su svoje utočište u Puli: 'Izliječili smo ih 200, ali neke su i uginule...'

Veći broj ozlijeđenih morskih kornjača stigao je proteklih nekoliko dana u pulski akvarij, Centar za oporavak tih morskih stvorenja. O njima danonoćno brinu djelatnici, a najviše biologinja Karin Gobić. Do sada su spasili preko 200 jedinki.

- Ovoga ljeta kod nas je stiglo veliki broj glavatih želvi, zaštićenih vrsta koje su došle s raznim problemima. U posljednjih nekoliko dana ih je došlo nekoliko, pa je u oporavilištu trenutačno osam kornjača. Četiri su, na žalost uginule tijekom transporta ili u prvih 24 sata od dolaska. Pokušali smo sve što je bilo u našoj moći, ali njih nismo uspjeli spasiti - ispričala nam je pulska biologinja.

Od svih pristiglih kornjača samo jedna je veća, i zove se Michelangelo. Progutao je ribarsku udicu što mu je otežalo hranjenje. Djelatnici su to uspješno odstranili ali će još kratki period biti na rehabilitaciji. Djelatnici će ga vratiti uskoro u morske dubine.

- Kornjača je to većih dimenzija s 40 centimetara oklopa i desetak kilograma težine. On je odraslija juvenilna jedinka. Ostale kornjače koje su nam stigle zbog raznih stanja zajedno nemaju deset kilograma - kazala je.

Drugu šansu za život tako su dobile kornjače: Frida koja ima 13 centimetara i koja je najmanja među svima i teži samo 300 grama, Raul, Anica, Benči, Zoe. Stigla je i kornjača Star, za koju biologinja Gobić kaže da je prava "rock star zvijezda". Star ima oko 2 kilograma i duga je dvadesetak centimetara.

Sve kornjače koje smo uzeli u oporavilište pronađene su na potezu od Banjola do Kanegre u Istri, dodaje Gobić. Kaže da je to trasa zapadne Istre gdje su kornjače pronađene u velikom broju i dovezene u oporavilište. Vikendom ih je pristizalo čak dvije ili tri, pa su djelatnici stalno bili angažirani kako bi svaki morski život pokušali spasiti.

- Veće jedinke koje su pronađene u blizini Umaga bile su toliko lošem stanju da im nije bilo spasa. Bile su izrazito iscrpljene. Manje smo, na sreću uspjeli spasiti. Bile su jako mršave. Neuhranjene i u lošem stanju. Imale su veliki broj rakova vitičara na oklopu, glavi, pocijelom tijelu. Inače ti rakovi su dobronamjerni i ne rade nikakve štete ako su u manjem broju. Nisu te kornjače zbog rakova bile u lošem stanju. To je samo dodatni problem. Očito su u određenom periodu svog života naletjele na ličinački stadij tih rakova koji traži da se prilijepi za neku životinju kao što je morska kornjača, kako bi ličinka odrasla. Pretpostavljamo da su kornjače bile onemogućene da se brane iz nekog drugog razloga od tih ličinki. Kornjače su imali tzv. "sindrom onemogućenosti" koji je poznat još od 2008. godine. To je sindrom gdje se veći broj jedinki nalazi u raznim situacijama gdje su iznemogle, iscrpljene i obrasle tim rakovima. Ako je kornjača zdrava i u dobrom stanju ne mogu se vitičari zadržati na njima, jer kornjača pliva pa ličinke trenjem otpadaju-detaljno je objasnila stručnjakinja - kazala nam je.

Kornjačama je bilo nemoguće čak i disati u takvim uvjetima, dodaje.

- Ali to smo, na sreću, uspješno riješili. Manje kornjače ostat će preko zime u oporavilištu, jer su kod nas zime hladne. Na kraju je dodala da nema bojazni jer je populacija morskih kornjača u porastu, ali je iznimno čudno da tako male jedinke dolaze na sjever Jadrana. Zato postoji sumnja sumnja da nisu rođene u Grčkoj, već u Italiji, Albaniji ili Crnoj Gori - otkrila nam je.