Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Imate priču? Zovite i šaljite! 099/224-2424 za WhatsApp, Viber, MMS, SMS email: reporter@24sata.hr telefon za čitatelje: 01/24-24-242
117 komentara

Gospa se u Kibehu i Međugorju vjernicima ukazuje u isti sat

U Međugorju se, kao i u Ruandi, Gospa prvi put ukazala '81. No za razliku od čuda u BiH, Vatikan je ovo svetište priznao. Vjernicima je prenijela poruke o ljubavi i ratu

Foto: Željko Garmaz/24sata
117 komentara

Ruanđani su ne tako davno, opsjednuti prirodnom ljepotom svoje “zemlje tisuću brežuljaka”, bili uvjereni da je njihova zemlja središte svijeta, a njihovo kraljevstvo najveće, najmoćnije i najciviliziranije. Vjerovali su da Bog možda danju i obilazi ostale zemlje, ali i da svaku noć dolazi u Ruandu na počinak.

Onda se dogodio pokolj. I netko je, osupnut zločinima koji su se dogodili 1994. godine, tad skovao novu izreku: “U paklu više nema nijedan vrag – svi su otišli u Ruandu!” General-pukovnik Roméo Dallaire, zapovjednik postrojbi Ujedinjenih naroda koje su, nemoćne išta napraviti, samo svjedočile užasu, u svojoj memoarskoj knjizi o tim događajima napisao je: “Znam da postoji Bog, jer u Ruandi sam se rukovao s vragom. Vidio sam ga, pomirisao i taknuo. A ako znam da vrag postoji, onda, dakle, postoji i Bog”.

Niti Kanađanin Gil Courtemanche, autor vjerojatno najdirljivije knjige na temu genocida u Ruandi, “Nedjelja na bazenu u Kigaliju”, nije uspio u svojem romanu izbjeći religiozne aluzije. Tako je Courtemanche, pišući i o sudbini svojeg prijatelja Cipryana, inače Hutua, doslovno naveo njegovo razmišljanje prije pogibije: “Želim vam reći, i zato vam to pred smrt govorim, da će ovdje milijuni pomrijeti. Svakako od side, ali i od jedne još gore bolesti od koje se čovjek ne može zaštititi ni cjepivom ni kondomom. Ta bolest je mržnja. Kad sam bio mali, govorili su mi da će me Tutsiji ubiti ako ih ne preduhitrim. To je bio naš vjeronauk!”.

Željko Garmaz

 

Ukazanja pred tisućama

Ruanda je po mnogočemu slična susjednoj nam Bosni i Hercegovini. Osim tih drevnih atavizama, koji su kulminirali stravičnim pokoljima u obje države, i u Bosni i Hercegovini i u Ruandi iste godine, 1981., dogodila su se Gospina ukazanja. No za razliku od Međugorja, Vatikan je priznao ruandski Kibeho. Naš reporter posjetio je ovo mistično mjesto koje duhovnom snagom osvaja svakoga tko tamo jednom kroči. Posvjedočio je silnoj energiji na koju se nisu oglušili niti najmoćniji ljudi Vatikana.

Željko Garmaz

 

Nekoliko godina prije nego što je postao papa Benedikt XVI., kardinal Joseph Ratzinger je, kao voditelj Kongregacije za nauk vjere, osobno odobrio Izjavu o konačnoj prosudbi ukazanja u Kibehu. Tako je, prihvaćanjem pastoralnog pisma ruandskog biskupa Augustinea Misaga, Vatikan i službeno priznao Gospino ukazanje u Kibehu. Svetište Gospe od žalosti postalo je jedino službeno mjesto ukazanja Djevice Marije u Africi!

U Katoličkoj crkvi mjesec svibanj je mjesec Blažene Djevice Marije. Zadnjeg dana u svibnju svi hodočastimo Pohođenje Blažene Djevice Marije u – Kibeho. Ruanda je po vjerskom iskazu svojih stanovnika najkatoličkija zemlja u Africi. Onda možete zamisliti kako je toga dana velika i posjećena procesija u Kibehu. U molitvi i pjesmi nađu se tisuće vjernika, više od 500 svećenika, redovnika i redovnica, svi biskupi i apostolski nuncij. Misno slavlje počinje u 9, a završava u 17 sati!

I traje upravo onoliko koliko i najpotresnije ukazanje koje su vidioci imali na Veliku Gospu 1982. godine pred 20.000 hodočasnika.

- Stajali su vidioci u zanosu pogleda uprtih u nebo. Nakon što su vidjeli da Gospa plače, počeli su drhtati, tresti se i cvokotati zubima. Na licima im se mogao vidjeti strah i bol. Iz sata u sat ponavljala se ista scena. Vidioci su se tresli i bolno previjali, pa kao pokošeni padali na pod. I tako neko vrijeme nepomično ležali na tlu. Onda su se opet dizali, drhtali, tresli, lomili, padali, dizali se... Nakon više od osam sati provedenih u zanosu, vidioci su se smirili i pribrali te zabrinutim hodočasnicima opisali da su tijekom ukazanja Blažene Djevice Marije vidjeli jezive prizore pokolja i nasilja. Vidjeli su kako teče rijeka crvena od ljudske krvi. Vidjeli su ljude kako se međusobno ubijaju, unakažena tijela koja leže svuda uokolo, na stotine obezglavljenih i osakaćenih trupla što plutaju krvavom rijekom... Nažalost, gotovo nitko tada nije ozbiljno shvatio Gospine poruke koje su se obistinile 12 godina kasnije - opisala je poznata ruandska književnica Immaculee Ilibagiza, čije su knjige o njezinoj domovini postale svjetske uspješnice, svoje hodočašće u Kibeho.

Ona je djetinjstvo u Ruandi doživljavala kao život u raju. I ponajviše zahvaljujući “čudesnim događajima koji su potaknuli nacionalni osjećaj bratske ljubavi i obnovu vjere u Boga”.

Vidioci su donijeli poruke iz raja namijenjene cijelom svijetu: poruke ljubavi sa savjetima kako živjeti bolji život. Ali s ovim savjetima stigla su i grozna, apokaliptična upozorenja da bi mržnja i žudnja za grijehom mogli Ruandu i ostatak svijeta dovesti u tamni ponor. 

Gospa ju je pozvala

Proročanstvo Djevice Marije o genocidu 1994. godine jedan je od glavnih razloga zbog kojih je Katolička crkva usmjerila veću pozornost na ukazanja u Kibehu. U studenom 2001. godine Crkva je službeno odobrila ukazanja Djevice Marije viđena očima triju vidjelica: Alphonsine Mumureke, Anathalie Mukamazimpaka i Marie-Claire Mukangango. Liječnici, znanstvenici, psihijatri i teolozi vrlo rigorozno su testirali i ispitali djevojčice, napisala je Immaculee Ilibagiza u svojoj knjizi “Our Lady of Kibeho”.

Prvo ukazanje u Kibehu, župi udaljenoj 30-ak kilometara od Butarea, nekadašnjega glavnoga grada Ruande, nedaleko od granice s Burundijem, dogodilo se tad 17-godišnjoj Alphonsine, učenici prve godine tamošnje srednje škole. Alphonsine se oko podneva nalazila u blagovaonici. Tamo je servirala hranu svojim kolegicama iz razreda. Odjednom je čula glas koji ju je pozvao i nazvao “svojom kćeri”. Alphonsine se odazvala pozivu, malo izašla iz blagovaonice i kleknula vidjevši “jako lijepu ženu” koja joj se na lokalnom jeziku kinyarwanda predstavila kao “Majka Riječi”.

Pritom je rekla da je došla “sve njih umiriti jer je čula njihove molitve” i pozvavši Alphonsine da prenese kolegicama da imaju više vjere u Djevicu Mariju. Alphonsine je rekla da ju je Djevica Marija pozvala da se moli za mir i ljubav, jer svugdje su razdor, borba i mržnja.

- Bila je bosonoga i imala je neobrubljenu, bez šava bijelu odjeću, i bijeli veo na glavi. Ruke su joj bile sklopljene na prsima, a prsti su joj bili usmjereni prema nebu. Kasnije su mi kolegice rekle da sam govorila na različitim jezicima - francuskom, engleskom, kinyarwandi... Kad je ukazanje bilo pri kraju i kad je Djevica Marija bila na odlasku, izmolila sam tri puta ‘Zdravo Marijo’ i molitvu ‘Dođi, Duše Presveti’. Kad je otišla, vidjela sam njezin uzlazni trag na nebu, koji je izgledom bio kao Isusov lik - pričala je poslije Alphonsine.

Tijekom sljedećih mjesec i pol, dok se Gospa nije ukazala i Anathalie, nitko joj nije ništa vjerovao. Štoviše, nazivali su je “propovjednicom laži”, a to je u potpunoj opreci s njezinim imenom, koje znači “pusti je na miru, ona govori istinu”!

Gospa se ukazivala Alphonsine svaku večer poslije devet sati. Potom se u siječnju 1982. godine ukazala i Anathalie Mukamazimpaki, ali sumnja u njihove vizije nije prestajala. 

Nekoliko vidjelica

Tek kad se Gospa ukazala i trećoj vidjelici, najpopularnijoj učenici te škole, Marie-Claire Mukangango, koja je dotad bila najsumnjičavija prema svojim prijateljicama, počelo se s poštovanjem govoriti o Djevici Mariji.

U Kibehu je posebno istražno povjerenstvo pratilo i provjeravalo gladovanje i šutnju, koje su u trajanju do 14 dana prakticirale vidjelice po nalogu Djevice Marije i Isusa Krista. Pritom nijednom nisu narušile svoje zdravlje.

O Gospinim ukazanjima u Kibehu uistinu ima dosta primjera. Četvero vidioca, među kojima je bio jedan mladić, ali i kći muslimana, i njihove vizije Crkva nikad nije ni razmatrala. Posljednje ukazanje doživjela je Alphonsine 28. studenog 1989. godine, a tome je svjedočilo 10.000 vjernika, biskupska komisija i liječnici. Ukazanje je trajalo sat i pol, a Alphonsine je cijelo vrijeme proživljavala dramatične trenutke najavljene budućnosti. U ruci je imala bočicu blagoslovljene vode kojom je škropila okupljeni narod i pozivala na usrdnu molitvu. U vrijeme ukazanja Alphonsine je stajala na kiši koja je lijevala kao iz kabla. No nakon ukazanja su vjernici, biskupska komisija i liječnici mogli samo ustvrditi da su njezina kosa, lice i sva odjeća na njoj bili potpuno suhi!

Slično kao u Kibehu

Ukazanja u Kibehu u mnogočemu su slična onima u Međugorju. Bilo je nekoliko vidjelaca kojima je Gospa prenosila slične poruke, a oni su je gotovo do u najsitnije detalje isto opisivali. Ono što je najveća poveznica Kibeha i Međugorja jest da se na oba mjesta Gospa pojavljivala u isti sat i vidiocima davala poruke. Mirjana Dragićević-Soldo, Vicka Ivanović, Ivan Dragićević, Ivan Ivanković, Milka Pavalović, Ivanka Ivanković-Elez i Jakov Čolo imali su svakodnevna ukazanja do 1982., 1985., odnosno 1998. na brdu Crnica. Prvo ukazanje Mirjana je imala 24. lipnja, pa je za nekoliko dana točno 34. godišnjica međugorskog čuda.

Tog dana Gospa joj je rekla: 

- Mirjana, izabrala sam te i rekla ti sve potrebno. Prenijela sam i na tebe mnoge strahote koje treba da dostojno nosiš. Misli na mene i na to koliko i ja zbog toga suza prolijem. Uvijek trebaš biti hrabra. Brzo si shvatila moje poruke, a tako moraš shvatiti da i ja moram otići. Budi hrabra...!

Od tada svakome od njih Gospa se ukazuje jednom godišnje i daje im poruku. Ipak, Međugorje još nije dobilo i službeno priznanje, a prema nedavnim rečenicama pape Franje, čini se da niti neće.

Tako je Papa postavio jedno ironično pitanje.

- Kakvi su vidioci koji mogu reći da će Majka Božja u 16 sati poslati poruku? To nije kršćanski - rekao je Papa.

- Zadnja Božja riječ nam dolazi od Isusa i od nikoga više - rekao je Papa tijekom mise naglasivši kako “Gospa ne šalje svoje izaslanike”.

Velika odbijenica

Međunarodno povjerenstvo za istraživanje međugorskog fenomena svoje je mišljenje još u siječnju predalo Kongregaciji za nauk vjere. Konačnu odluku donosi Papa.

Inače, prošle je godine dr. sc. Vencel Čuljak na Fakultetu za društvene znanosti obranio doktorsku disertaciju pod nazivom “Fenomen Međugorja”. U svom radu iznio je niz šokantnih podataka. Od prvog ukazanja do 2013. Međugorje su posjetili 21 milijun stranih i sedam milijuna domaćih hodočasnika. Ostvaruje godišnje 90 milijuna eura ukupnog prihoda i 1,9 milijuna noćenja. Procijenio je i da je ukupno ostvaren prihod 68 posto u “sivoj zoni” i da za taj novac vlasnici apartmana, trgovci, ugostitetlji...nisu platili porez.

Od sagrađenih stambenih jedinica i poslovnog prostora 57 posto sagrađeno je na crno i 47 posto legalno. “Analizom broja hodočasnika i njihove strukture, zemalja iz kojih dolaze, platežne moći te izravnih troškova vezanih uz putovanje u destinaciju vjerskog turizma u Međugorje, došlo se do rezultata da turistička potrošnja od 1981. do 2013. iznosi 2,85 milijardi eura, da troškovi putovanja stranih i domaćih hodočasnika iz zemalja emitivnog tržišta u destinaciju vjerskog turizma iznose 8,5 milijardi eura, te da je Crkva u Međugorju u istom razdoblju ostvarila ukupni prihod (bez donacija) u iznosu od 290 milijuna eura, što ukupno iznosi 11,6 milijardi eura”, naveo je Čuljak podatke svog istraživanja i pita se ima li potrebe komentirati ove brojeve. Ipak, načelnik općine Čitluk, pod koju spada i Međugorje, tvrdi da se posljednjih godina situacija drastično popravila. Kako bilo, teško je predvidjeti kako će sve izglednija vatikanska odbijenica Međugorju utjecati na gospodarstvo u tom kraju. Ni mještani Međugorja ne misle da će ih vjernici posve zaboraviti, ali priznaju da bi problem mogao nastati ako iz Vatikana službeno sugeriraju da se k njima više ne ide.

Prema Crkvinim izvorima, u povijesti je zabilježeno 2500 Gospinih objava, a Vatikan je priznao samo 14. Među njima je Gospino ukazanje u Kibehu, ali ne i u Međugorju...

Možda vas zanima i ovo:
Naši partneri pišu
Message