Prvi veliki potres zabilježen na području Hrvatske dogodio se 361. godine. Prema predaji u more je tada propao grad Cissa na otoku Pagu. Zadnji u nizu snažnih potresa dogodio se prije 21 godinu na Pelješcu
PRIKAZ KROZ POVIJEST
Grad je propao u more! Najjači potresi koji su drmali Hrvatsku
Prema procjeni Državne uprave za zaštitu i spašavanje Republike Hrvatske (DUZS) iz 2011. godine u Hrvatskoj postoji velika opasnost od potresa osmog i devetog stupnja po Mercallijevoj ljestvici na 36,42 posto površine teritorija dok opasnost od potresa snage sedam stupnjeva po Mercalliju postoji na više od polovine teritorija - 56,22 posto.
Prvi veliki potres zabilježen na području Hrvatske dogodio se 361. godine. Prema predaji u more je tada propao grad Cissa na otoku Pagu. Drugi jači pogodio je 1511. godine Slunj, a 1667. godine potres je doslovno pomeo Dubrovnik. Kamenje se kotrljalo sa Srđa prema gradu, poginulo je oko tri tisuće ljudi, a Dubrovnik je bio sravnjen sa zemljom.
Devedeset godina kasnije, u lipnju 1757. godine snažan potres pogodio je Viroviticu. Nakon dva jaka udara zabilježena su i 54 manja. Snaga sva tri spomenuta potresa bila je između devet i deset stupnjeva po Mercalliju, a procjena je rađena temeljem povijesnih zapisa.
Naime, Mercallijeva ljestvica razvijena 1902. godine te na skali od jedan do 12 opsuje u svakom stupnju stradavanje stambenih jedinica i ljudi, a oslonjena je isključivo na subjektivan doživljaj ljudi. Richterova ljestvica uspostavljena je, pak, 1935. godine. Nakon Virovitice, u studenom 1880. godine stradao je Zagreb.
Potres snage osam stupnjeva po Mercalliju, procjenjuje se da je bilo oko 6,3 po Richteru, s epicentrom u Medvednici odnio je jedan život, 29 ljudi je ozlijeđeno, broj oštećenih objekata bio je 1758, a veliki broj ljudi se iselio iz grada. Taj je sudbonosni potresni udar od desetak sekundi ranio Zagreb, rušile su se kuće i drobili zidovi, pucale su obrambene kule i bedemi, padala su krovišta i urušavali stropovi, a prestravljeni su Zagrepčani u panici napuštali domove, da bi tada, spasivši gole živote, s tjeskobom i u potpunoj neizvjesnosti očekivali daljnji razvitak događaja.
Iako je bilo teže i mnogo lakše ranjenih, smrtno su stradale samo dvije osobe. Tlo je još dugo podrhtavalo, a "podzemni vatreni zmaj", "nepobjedivi demon prirode" prijetio je Zagrepčanima i u njihovim srcima stvarao "očajno čuvstvo da će nam pod nogama zinuti grob, da će se domovi, gdje smo se rodili, gdje smo sa svojim milim trajali sretne dane, oboriti na nas, da će nas zakopati."
Najiscrpniju studiju o tom potresu, pod nazivom "Izvješće o zagrebačkom potresu 9. studenog 1880." napisao je akademik Josip Torbar. Prema Torbarovim podacima u Zagrebu je potresom bila oštećena gotovo polovina svih postojećih zgrada, ukupno 1758. Zagreb, naime, godine 1880. ima 3.830 zgrada, od toga 2.483 stambena objekta, te 29.218 stanovnika. "Nikad ne vidjeh užasnije slike, ne oćutih dublje žalosti za svoga vijeka", potreseno piše August Šenoa, pisac, gradski vijećnik i član komisije Gradskog poglavarstva koja je imala tužni zadatak da pregleda nastale štete i predloži nužno potrebne zahvate. Za neke objekte, koji su bili toliko oštećeni da ih ne bi imalo smisla popravljati, Komisija je predložila rušenje. Među teže pogođenim objektima bile su zagrebačke crkve, osobito katedrala.
Uz katedralu, nadbiskupski dvor, sjemenište i kurije kanonika, stradala je i crkva sv. Franje, posebno njen barokni toranj, koji je bio toliko raspucan da su ga morali srušiti. Nije ostao pošteđen ni franjevački samostan, ni kapela sv. Dizmuša nedaleko od kaptolske pučke škole, koja je, kao i kadetska škola u Novoj Vesi bila znatno oštećena. Na Gornjem gradu stradale su crkve sv. Marka i sv. Katarine. U prvoj je pao svod i uništio orgulje, dok je u drugoj bilo znatno oštećeno zapadno pročelje i dva oltara. Južno je krilo bivšeg jezuitskog samostana moralo biti srušeno, Kamenita su vrata bila raspucana, a jake su se pukotine pojavile i na snažnim srednjovjekovnim kulama Gornjega grada, popovom tornju i Lotršćaku. Nakon njega, do travnja 1881. godine zabilježeno je još 185 podrhtavanja tla.
Imotska krajina tresla se usred Drugog svjetskog rata 1942. godine, magnituda potresa bila je 6,2 po Richteru, a dvadeset godina kasnije, u siječnju 1962. potres iste snage prodrmao je Makarsko primorje. U prvom udaru ozbiljno je napukla makarska riva u duljini 700-tinjak metara, no to je bio tek početak katastrofalna dva tjedna u kojima se zemlja tresla još 54 puta.
Oštećeno je oko 11 tisuća stambenih objekta, a 13.291 stanovnika ili 13 posto ukupnog stanovništva ostalo je bez krova nad glavom. Posljednji u nizu snažnih potresa dogodio se prije 21 godinu na Pelješcu kada je najviše stradao Ston u kojem je srušen veliki broj objekata koji su se godinama nakon toga obnavljali.
Snažni potresi nisu mimoišli ni zemlje u okruženju tako se 1927. godine treslo Ljubinje u BiH (6,0 po Richteru), 1969. Banja Luka (6,6 po Richteru), Skoplje 1963. godine, a tada je poginulo tisuću ljudi i oko tri tisuće je ozlijeđeno (6,9 po Richteru) te onaj najjači iz 1979. godine kada je potres magnitude 7 stupnjeva po Richteru prodrmao Crnogorsko primorje. U njemu je poginula 101 osoba u Crnoj Gori i 35 u Albaniji. Posljednje dvije godine jaki potresi (6,5 po Richteru) pogađali su središnju Italiju u kojoj je poginulo skoro tristo ljudi.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
