Grad Zagreb nije zabranio Thompsona, nego ustaštvo. Ali može li Thompson bez ustaštva?

Premijer Andrej Plenković zdušno je jučer u Hrvatskom saboru branio svog novog najboljeg prijatelja Marka Perkovića Thompsona.

"Vi cijeli njegov opus želite svesti na tri riječi pjesme nastale u Domovinskom ratu", prigovorio je premijer šefu SDP-a Siniši Hajdašu Dončiću, referirajući se na odluku Grada Zagreba da zabrani ustaške simbole i povike u svim javnim površinama i prostorima u vlasništvu Grada.

Međutim, prava je istina da Marko Perković Thompson želi cijeli svoj opus svesti na tri riječi svoje pjesme. One tri riječi koje je Zagreb zabranio, pozivajući se na odluku Ustavnog suda.

Nije Zagreb zabranio Thompsona. Zabranio je ustaštvo. Zabranio je ZDS. Zabranio je ono što je zabranio i Ustavni sud. Zabranio je ustašku komponentu Thompsonova opusa. 

Te tri riječi

Pa je sada na Thompsonu odluka može li se odreći te tri riječi svoje pjesme i nastaviti održavati svoje koncerte u Zagrebu ili će zbog te tri riječi žrtvovati cijeli svoj glazbeni opus.

A opet, koliko Thompsonov opus vrijedi bez te tri riječi? Bez konotacija povezanih s tim riječima. Bez kontroverzi koje prate te tri riječi i tri riječi na kojima je Thompson izgradio svoju skandaloznu slavu.

I instalirao se u poziciju lidera desničarske revolucije.

Plenković zamjera Tomislavu Tomaševiću, njegovom Možemo! i partnerima iz SDP-a što ne mogu jednostavno prijeći preko te tri riječi. Ali zašto ne može prijeći Thompson? Zašto ne izbaci pjesmu iz repertoara ili ne izbaci te tri riječi iz te pjesme?

Ili - a to je također opcija - zašto Thompson svoj koncert ne održi u nekom privatnom zatvorenom prostoru koji nije u vlasništvu grada?

Da ne spominjemo mogućnost koja se Thompsonu nudila iz ozbiljnih krugova, da se na svom koncertu naprosto odrekne ustaštva. Ali što je Thompson bez ustaštva?

Ne treba ga braniti

Međutim, Plenković i njegovi HDZ-ovci zapeli su iz sve snage da obrane Thompsona, premda u stvarnosti brane "Za dom spremni".

Thompsona ne mora nitko braniti jer se njega ne zabranjuje. Plenković brani ustašku komponentu Thompsonova opusa, upravo onu koju je prilagodio "dvostrukim konotacijama" koje najednom postaju trostruke: osim u komemorativne svrhe, ZDS može u glazbene svrhe. Može li onda i u navijačke svrhe? Ili huliganske, kad se proganjaju Srbi ili prijeti srpskim kulturnjacima?

Propali HDZ-ov kandidat Mislav Herman naglasio je na sjednici Gradske skupštine da gradska vlast ne može određivati što se smije, a što ne smije pjevati, upozorivši da će se zabrana Thompsonova koncerta "doživjeti kao poruka prijezira prema hrvatskim braniteljima".

Isključili mikrofon

Ali gdje su bili HDZ-ovci kad se Thompsonu isključio mikrofon na Trgu bana Jelačića 2018. godine? I to navodno po nalogu HDZ-ova koalicijskog partnera Milana Bandića? Je li to onda isto bila poruka prijezira prema hrvatskim braniteljima?

HDZ i njegov premijer zajašili su val Thompsonove popularnosti, ne shvaćajući da ne brane Thompsona, nego ustaštvo.

Jer, ako Tomašević zabranom ustaštva udara na Thompsona, onda HDZ obranom Thompsona zapravo brani ustaštvo. 

Jednako tako, Plenković je kao novoprobuđeni konzervativni apologet i agitator ustao u obranu i Hoda za život. "Pride može što hoće, Dugine boje - gdje god se okreneš sve su zastave tu", ispalio je jučer u Saboru. "Hod za život - e ne može zastava. Pa što je to".

Ljudska prava

To je razlika između pokreta koji štiti ljudska prava, slobodu i ravnopravnost u društvu i pokreta koji želi ograničiti, kontrolirati ili oduzeti ljudska prava.

Plenković to sigurno zna, kao što zna da Thompson ne može živjeti bez ustaštva. Kao što zna da se dodvorava dijelu populacije koja ga ne podnosi. Odnosno, ulaguje se populaciji za koju njegovi stranački ljudi šire priču da je bio meta huliganskog napada u Splitu i pokušaja državnog udara.

Plenković uporno traži saveznike i traži ih na krivoj strani.

I izlaže se riziku da se njegov politički opus svede na "te tri riječi".