Grad Zagreb o novim Bačićevim pravilima: Idu u korist privatnih interesa, a na štetu javnoga...

Nakon izmjena GUP-a ponovno se rasplamsao sukob Grada Zagreba i Ministarstva prostornog uređenja i graditeljstva zbog odredbi prema kojima bi investitori mogli graditi i bez detaljnijih urbanističkih planova. Povod je nova odredba u Zakonu o prostornom uređenju o kojoj smo ranije opsežno pisali.

Novi zakon, koji je poslan u Sabor, predviđa da investitor može iskazati interes za gradnju, a grad ili općina imaju dvije godine za donošenje urbanističkog plana uređenja (UPU) i izgradnju komunalne infrastrukture poput cesta, vodovoda i kanalizacije. Ako grad ili općina to ne učine, Ministarstvo će izdati dozvole za komunalnu infrastrukturu investitoru, koji će je izgraditi o svom trošku. Grad ili općina tada su dužni taj trošak odbiti od komunalnog doprinosa i naknade.Kad je komunalna infrastruktura izgrađena, lokalna uprava mora izdati građevinske dozvole za stambene i poslovne zgrade te ostale objekte planirane na tom području. Više možete čitati OVDJE.
Ministarstvo je obrazložilo da ovim rješenjem želi potaknuti lokalne uprave da ispunjavaju svoje obveze i donose planove koje su same propisale. Po sadašnjem rješenju investitorima ne preostaje ništa drugo nego čekati donošenje UPU-a, a ako ih lokalna uprava ne donese – nema sankcija. Iako se zakon odnosi na cijelu Hrvatsku i sve investitore, objavili smo i dva primjera iz Zagreba. Po novim pravilima, ako Zagreb ne donese UPU-e, što ne želi učiniti u ova dva slučaja,  investitori Petar Pripuz i Ante Nobilo moći će graditi svoje veliko naselje, odnosno nebodere uz Savu. Više o tome možete čitati OVDJE.

Iz Ministarstva su nam poručili da ne pogoduju nikome, jer lokalna uprava, uključujući i Grad Zagreb, ima dvije godine da donese plan i njime detaljno uredi pravila gradnje. Sugovornik iz Ministarstva pritom je kritizirao Zagreb, navodeći da je gradska uprava predvidjela 143 urbanistička plana, a još ih 56 nije doneseno. U posljednjem mandatu, kažu, donijeto je tek devet UPU-a, pa bi tom dinamikom trebali čak sedam mandata da završe planove.

– Ako glavni grad ne može donijeti barem 30 urbanističkih planova u jednom mandatu, onda je riječ ili o nesposobnosti ili o namjeri. Budući da velika područja čekaju te planove, događa se ovakav pritisak i betonizacija – primjerice Trešnjevke i drugih slobodnih parcela po kvartovima. Investitori grade gdje mogu. A onda pričamo o visokim cijenama stanova, dok Grad ne otvara nove prostore za stambenu gradnju! To je i u suprotnosti s Nacionalnom stambenom politikom, prema kojoj je izgradnja novih stanova i povećanje ponude temelj za zaustavljanje rasta cijena – rekao nam je sugovornik iz Ministarstva.

Nikša Božić, pročelnik zagrebačkog Zavoda za prostorno planiranje, poslao nam je opsežan i iznimno kritičan komentar na nova pravila koja je donijelo Ministarstvo Branka Bačića. U uvodu je napisao da je svrha urbanističkog planiranja omogućiti uređen i održiv razvoj. Ono predstavlja važan oblik zaštite javnog interesa jer urbani prostor koriste svi građani. U njemu se mogu ostvarivati privatni projekti, ali na način koji prvenstveno štiti javni interes, istaknuo je pročelnik.

- Zakonski okvir već se dulje vrijeme usmjerava ponajprije na učinkovitost provedbe i olakšavanje privatnih investicija, dok se istodobno zanemaruje javni interes i onemogućuje planiranje kvalitetnih prostora. Predložene odredbe novog Zakona o prostornom uređenju, upozorava Božić, odstupaju od osnovnih načela urbanističkog planiranja. Fokusiranjem na omogućavanje realizacije pojedinačnih privatnih interesa – i to tako da se dopušta izdavanje dozvola za gradnju prije donošenja UPU-a – ukida se sam smisao urbanističkog planiranja - napisao je Božić u odgovoru za 24sata.

Objasnio je da UPU-i, kao provedbeni planovi, imaju za cilj odrediti kako će izgledati gradnja na neizgrađenim područjima ili onima predviđenima za sanaciju. Njihova je svrha omogućiti cjelovito promišljanje razvoja određenog područja, s jasnom planskom vizijom i razgraničenjem javnih i privatnih površina, piše pročelnik.

– Dinamikom donošenja i realizacije urbanističkih planova utječe se na (ne)mogućnost realizacije pojedinačnih zahvata privatnih investitora upravo zato što je preduvjet cjelovito promišljanje razvoja prostorne cjeline, kako bi se osigurali prostori za prometnu i komunalnu infrastrukturu te javne sadržaje poput parkova, škola ili vrtića – dodao je Božić.

Na kraju zaključuje da će ovakav pristup Ministarstva dovesti do lošije kvalitete života. Gradovi komunalno opremanje određuju prema planiranim fazama razvoja, mogućnostima i potrebama, no novom odredbom taj će tempo određivati investitori za svoje projekte. Zakon tako prisiljava lokalnu upravu da se prilagodi njima, a ne stvarnim potrebama grada.

– Ovakav pristup dodatno ograničava mogućnosti planiranja uređenja naselja od strane Ministarstva nadležnog za prostorno uređenje, a rezultat će biti još više neuređenih i neodrživih dijelova grada, u kojima privatne – uglavnom stambene – projekte neće moći pratiti javna ulaganja u potrebne javne i društvene sadržaje – zaključio je Božić.