Hadžić tražio da ga puste na slobodu, Tribunal je to odbio

Haški tribunal odbio je u četvrtak zahtjev za oslobađanje bivšeg predsjednika samoproglašene "Republike Srpska Krajina" Gorana Hadžića, optuženom za zločine nad Hrvatima i drugim nesrbima u Istočnoj Slavoniji 1991-92., javljaju mediji u Srbiji i dodaju kako je Hadžićeva obrana zatražila sredinom prosinca prošle godine, oslobađanje Hadžića krivice za neke od zločina navedenih u 14 točaka optužnice, tvrdeći kako tužiteljstvo nije izvelo dovoljno dokaza u dokaznom postupku koji je tada tek bio završen. Mediji u Srbiji podsjećaju kako obrana nije zatražila da Hadžić bude potpuno oslobođen svih optužbi ili nekih od točaka optužnice. Kako je danas, obrazlažući odluku raspravnog vijeća, rekao predsjedavajući sudac Guy Delvoi, zahtjev obrane odbačen je iz proceduralnih razloga, budući da, prema pravilima, obrana, "na polovini suđenja može zatražiti samo potpuno oslobađanje ili ukidanje cijelih točaka optužnice, a ne pojedinih navoda o zločinima u njima".

Raspravno vijeće je, unatoč tome, razmotrilo i tvrdnje obrane kako tužitelji nisu naveli dovoljno dokaza o Hadžićevoj odgovornosti za zločine nad Hrvatima u selu Lovas, vukovarskom skladištu Velepromet i farmi Ovčara, u studenom 1991. dok je Hadžićeva obrana tvrdila kako je "za situaciju na tim lokacijama bila odgovorna JNA i Hadžić nije imao saznanja da će zločini biti počinjeni ili da su počinjeni". Suci su utvrdili da je tužiteljstvo, tijekom prvog dijela suđenja, predstavilo dovoljno dokaza o tim zločinima, "temeljem kojih bi Hadžić mogao biti osuđen, prije nego što uslijedi njegova obrana".

Tužitelji: U minsko polje su natjerali više od 50 zarobljenih Hrvata

Prema tim dokazima, u Lovasu su lokalne srpske snage, 18. listopada 1991. natjerale u minsko polje više od 50 zarobljenih Hrvata, od kojih je 22 poginulo, a Hadžić je u selu bio nazočan nekoliko dana ranije. Nazočnost Hadžića i Željka Ražnatovića-Arkana utvrđena je i u Veleprometu, na dan kada je JNA zauzela Vukovar, 18. studenog 1991. prema dokazima tužiteljstva. U tom skladištu, pretvorenom u zarobljenički centar, zarobljenici su zlostavljani i ubijani. Kako je rekao sudac Delvoia, vijeće je utvrdilo i da je izvedeno dovoljno dokaza o Hadžićevoj odgovornosti za ubojstvo "najmanje 194" hrvatska zarobljenika na farmi Ovčara, a Hadžić je, prema stavu vijeća, odigrao "ključnu ulogu" u preuzimanju tih zarobljenika od JNA, koja je prvo namjeravala odvesti ih u Srbiju.

Zagovarao politiku "bez zarobljenika"

Na sastanku vlade SAO Slavonija, Baranja i zapadni Srijem s predstavnicima JNA, kojim je predsjedao Hadžić, Ražnatović-Arkan je, 20. studenog 1991. u Vukovaru, zagovarao politiku "bez zarobljenika", tvrdeći da "nije primjereno da se Hrvati zarobljeni u vukovarskoj bolnici odvode u Srbiju". Nakon što ih je JNA predala lokalnim civilnim vlastima, lokalna teritorijalna obrana ih je strijeljala na Ovčari, pod vodstvom zamjenika zapovjednika TO Stanka Vujanovića. Suci su utvrdili da je tužiteljstvo, osim o Hadžićevoj individualnoj krivici, izvelo i "dovoljno dokaza da je on odgovoran kao član u udruženom zločinačkom pothvatu čiji je cilj bilo trajno i nasilno uklanjanje nesrpskog stanovništva s velikog dijela teritorija Hrvatske".

Na čelu tog zločinačkog pothvata bio je, prema optužnici, tadašnji predsjednik Srbije Slobodan Milošević, a među sudionicima su bili Jovica Stanišić, Franko Simatović-Frenki, Vojislav Šešelj, Željko Ražnatović-Arkan, Milan Martić, Radovan Stojičić-Badža i pripadnici JNA.