Hana otkrila ocu: Vratila bih se u Japan, ali samo turistički

Termin “privatizacija medija” dobit će novu dimenziju i novi smisao objavljivanjem razgovora oca i kćeri - možda prvim u povijesti novinarstva. No neće to biti loše; za mene je to prilika da koliko-toliko ozbiljno razgovaram s vlastitom kćeri, s kojom inače razmjenjujem isključivo trivijalije, a za čitatelje je to prilika da doznaju nešto više o Japanu, gdje je Hana provela posljednjih devet mjeseci igrajući odbojku za Nec Red Rockets. A ona? Ovom je prilikom imala razumijevanja prema ocu, ujedno dajući fotke iz vlastitog albuma, koje ionako objavljuje na Facebooku.

Express: Zašto, dakle, baš Japan?

Pružila mi se prilika, a mislila sam da se sljedeća neće pružiti. Željela sam upoznati novu kulturu, i drukčiji način igranja odbojke.

Express: I što si naučila?

Mnogo novih tehničkih detalja, jer se jako mnogo radi na individualnoj tehnici i neke novitete kod rada u teretani. Trenira se mnogo, jutarnji treninzi su od 9 do 12, poslijepodnevni od 14.30 do 18. S tim da cure cijeli dan ostaju u dvorani zajedno s trenerima, tamo jedu i odmaraju se između treninga, a ja sam išla kući jer sam stan imala blizu dvorane. Većina cura iz ekipe na sve je to radila i dodatno, dolazile su prije jutarnjih treninga, ostajale nakon popodnevnih...

Express: Komunikacija?

Nije lagana. Svaka ekipa u ligi ima samo po jednu strankinju – u V Premier ligi igrale su Amerikanka, Brazilka, Kubanka, Turkinja, Srpkinja... - i ta strankinja dobiva prevoditelja, koji je uz nju cijelo vrijeme, sjedi na klupi za vrijeme utakmica, prevodi ono što trener kaže i prevodi ono što igračica kaže – prevodi kompletnu komunikaciju. Malo domaćih cura zna engleski, da baš ne kažem niti jedna, što je velik problem jer sam bila osuđena na druženje isključivo s njima.

Vikendom se igraju turniri, pa tako ostaje i jako malo slobodnog vremena.

U pravilu je samo jedan dan na tjedan - utorak - bio slobodan, a taj dan sam uglavnom provodila odmarajući se od napora. Ako bih skupila malo snage, obilazila sam muzeje ili sam istraživala Tokio. Moje suigračice su u slobodno vrijeme shoppingirale, što je omiljena zabava stanovnika Tokija, ili su jele po restoranima. Imam dojam da je shopping nekakav fetiš za Japance.

>>> Više pročitajte u Expressu...