Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata
439 komentara

Heroj Vukovara: 'Doktor' koji je Šljivančaninu poručio da odj***

Ivan Anđelić 'Doktor' majora Šljivančanina poslao je u tri p..materine čergom preko Dunava, a na neprijatelja je uvijek išao prvi i gledao ga u oči. Najsigurniji je bio u neposrednoj blizini tenka

Foto: Pixsell/Screenshot
439 komentara

Mali čovjek velikog srca, još veće hrabrosti i odlučnosti, među vukovarskim braniteljima autoritet koji se poštovao - Ivan Anđelić zvani Doktor, jedan od zapovjednika obrane Vukovara.

Toliko se u ratu pričalo o njegovoj hrabrosti i neustrašivosti da je neprijatelj, a i naši vojnici i zapovjednici koji ga nikad nisu vidjeli, mislili da je on neka "gromada" od čovjeka, neki mišičavi snažni dvometraš. I kad bi se pojavio niski, maleni, mršavi, ma jedva je tad 60 kila imao - svi bi ostali šokirani. No odmah bi svi shvatili da u maloj boci otrov stoji. A Doktor je bio otrov za četnike, ubojica tenkova, a za svoje vojnike neprikosnoveni autoritet. Doktora se uvažavalo, poštovalo, bespogovorno slušalo. Ispred njega u akcijama nikad nikoga nije bilo.

POGLEDAJTE VIDEO:

Foto: Matko Biljak

- Ja idem ispred i ja vodim akcije. Uvijek je tako bilo. Nikad nijedan moj vojnik nije bio ispred mene. Moji su ljudi uvijek išli iza mene - kaže nam Doktor koji je obožavao uništavati četničke tenkove. Što im je bio bliže, to se bolje i sigurnije osjećao.

- Nikad nisam ratovao, a da neprijatelja nisam gledao na oči. Najsigurniji sam bio na 15 metara od srpskog tenka. A vjerujte, tada u Vukovaru, nasuprot onolike sile mi smo bila šaka jada. A Vukovar se junački branio od barbarskih horda četnika i JNA - kaže nam Doktor, glavni operativac na terenu i organizator svih akcija u zoni odgovornosti svoje bojne. 

Njegova 4. vukovarska bojna 3. gardijske brigade brojala je 306 ljudi u Vukovaru i 87 pripadnika bojne je dalo svoj život u herojskoj obrani grada. Mnogi su ranjeni jednom i više puta, a neki su završili su i u srbijanskim koncentracijskim logorima.

Foto: Matko Biljak Doktor i mladi Stjepan Bestrcan

Prije rata imao sretan i uspješan život

Doktor ratovanja, doktor za tenkove, zapovjednik obrane Vukovara o kojem se malo zna, Ivan Anđelić Doktor nikad se nije htio pretjerano isticati. A Vukovar je branio od prvog dana. Sada je njegov suborac, s kojim je prošao mnoge akcije, Antun Ivanković, predsjednik Udruge Ante Starčević iz Tovarnika odlučio napraviti film "Slike iz života ratnika" čija se premijera očekuje u četvrtak.

Andjelic presnimka | Autor: Privatna arhiva/ PIXSELL Foto: Privatna arhiva/ PIXSELL Na vjenčanju sa svojom Zdenkom

- Rat mi nikako nije trebao. Ja sam iz sela Tovarnik iz zapadnog Srijema i dok nije počeo rat vodio sam lijep život. Imao sam ženu i dvoje djece, koja su tada išla prvi i četvrti razred, napravio sam novu kuću, imao svoj uhodan ugostiteljski obrt, dva kamiona za prijevoz. Imao sam 35 godina.. lijepo se živjelo i radilo. Često sam išao u lov u šumu, ma vodio sam život za poželjet - priča nam Anđelić dok njegova supruga sjedi malo dalje ali potvrđuje njegove riječi. Samo je kratko dodala: Baš smo lijepo živjeli.

Andjelic presnimka | Autor: Privatna arhiva/ PIXSELL Foto: Privatna arhiva/ PIXSELL Doktor prije rata sa ženom i djecom

Već na samom početku rata njima u Tovarniku, kaže nam, bilo je jasno da se nešto sprema. Kad se 15. lipnja u Vukovaru počela osnivati Garda došao je u kamp gdje su ih uvježbavali generali Ante Roso i Miljenko Filipović.

- U kamp je došlo između 800 i 1000 ljudi, a samo 165 ih je ostalo. Među njima i ja. Vidio sam da nam slijedi borba za opstanak i slobodu. Već 2. svibnja kad su ubijeni naši policajci u Borovu Selu i kad sam vidio kako tenkovi iz Srbije idu prema Vukovaru stavio sam svom kamion na cestu za barikade - prisjeća se Doktor, po struci RTV mehaničar, a koji je u bivšoj vojsci bio radiotelegrafist i to vrsni.

Zahvaljujući njegovom znanju koje je prenosio na druge, a on je, kaže, znao sve o tome, sve odlično funkcioniralo. Svi su imali svoje šifre. On je bio LAV1.

Foto: screenshot/YouTube Marko Babić, Blago Zadro, Ivan Anđelić i ostali vukovarski branitelji

'Poslije Vukovara sve ostalo u životu je bakšiš'

Doktor je bio zamjenik zapovjednika Ivice Arbanasa na Sajmištu gdje je bilo najgore.

- Pod zapovjedništvom Arbanasa srušena su prva četiri aviona u Domovinskom ratu. Srušio ih je pokojni Luka Andrijanić, a uništeno je i deset oklopnih vozila. Tada je jugovojska izgubila kompas te su u drugoj polovini kolovoza krenuli u otvoreni napad i osvajanje Vukovara. Bio sam spreman poginuti za svoju domovinu. I da treba sve bih ponovio - kaže nam Doktor. 

Foto: udruga Ante Starčević Na Sajmištu Mile Filipović, pok. Branko Drinovac, Ivan Groznica i Ivan Anđelić Doktor

- Poslije Vukovara Bog mi je rekao da mi je sve ostalo u život tek bakšiš. Kad smo se od tamo uspjeli izvući, nikakve opasnosti nisu postojale za nas. Sve je poslije zapravo bila šala. Tamo je ostavljena najveća grobnica Hrvata, a nažalost najviše je vukovarskih heroja ostalo pod zemljom u Vukovaru - ističe Doktor. Uspio je preživjeti iako je tri puta teško ranjen. Prvi put je ranjen u sljepoočnicu u listopadu 1991. Dobio je 12 injekcija u oko, no nije htio ostati u bolnici.

- Doktorica Neda Striber koja je danas oftalmologinja u Zagrebu. a tada je radila u vukovarskoj bolnici i nije još bila specijalizirala. rekla mi je da ću izgubiti oko ako se ne vratim u bolnicu. Imao sam mehaničko oštećenje, kapilare su mi popucale. Poslije mi je utvrđeno oštećenje od 70 posto. No stavio sam povez preko oka i tad izgledao još luđe. Malen, mršav, sa šeširom i povezom preko oka - smije se Anđelić.

Foto: udruga Ante Starčević Doktor u akciji - Nenad Barinić je autor karikature

Poslao Šljivančanina u pi**u materinu 

Jedna od njegovih legendarnih izjava je ona kad je odbrusio majoru Veselinu Šljivančaninu, ratnom zločincu i poslao da se vrati otkud je i došao.

Foto: udruga Ante Starčević

- To je bilo početkom listopada 1991. kad me je imenom i prezimenom Šljivančanin pozvao na predaju. Rekao je preko megafona: "Ivane Anđeliću - Doktore  ja sam profesionalni vojnik, oficir, danima pratimo vaš rad, nemate teoretske šanse. Izađite s podignutim rukama, odložite naoružanje, bit će vam suđeno po jugoslavenskom zakonu. Mnogi će spasiti glavu, ali, na žalost, mnogi će platiti glavom”.

Motorolom sam mu odgovorio: “Profesionalni vojniče, oficire, je*** ti mater četničku! Moje ime i prezime znaš, a ti se predstavljaš kao profesionalni vojnik, oficir. Što se ti ne predstaviš? Kad te ubijemo podignut ćemo spomenik neznanom junaku. Pakuj tu čergu i u tri pi**e materine preko Dunava" - prisjeća se Doktor te dodaje da je bilo važno u tom trenutku uvjeriti neprijatelja da je u Vukovaru velik broj hrvatskih branitelja, iako je to bila potpuna laž.

Doktor je mogao kao ranjenik izaći sa ranjenicima iz Vukovara, ali nije htio. To bi po njemu bilo izdajnički. Znao je, ističe, da će izaći jedino s puškom u ruci.

Foto: udruga Ante Starčević Doktor sa svojim suborcima na Sajmištu, neposredno prije nego su krenuli u proboj

- Nismo imali više snage ni municije. Govorili su nam još par dana i stiže pomoć, ali prošlo je 25 dana a pomoći niotkuda. Onda su nam rekli da ako mislimo preživjeti da se civili predaju, a da vojska ide u proboj. I išao sam sa svojim momcima. A trebalo je imati hrabrosti ići u proboj. Cijelu noć smo se probijali, išli kroz polja kukuruza, kroz minska polja. Pucali su po nama i meci su na sve strane fijukali, a mi nismo imali municije da uzvratimo. Uspjeli smo izaći između Nuštra i Vinkovaca i onda se zaputili u Zagreb - govori nam Anđelić.

Foto: udruga Ante Starčević U Vinkovcima nakon proboja iz Vukovara. Susret sa suborcima Antom Duganom i Petrom Bajcom

Rukama je vadio gelere iz vrata

Nakon Vukovara je odlučio otići u Ramu odakle je porijeklom i gdje mu živi 90 posto familije. Naime, njegov otac je u Tovarnik doselio iz Rame dvije godine prije nego se on rodio i taj kraj je smatrao svojim. A oni su tada trebali pomoć.
I tako vođen željom da sudjeluje u njenoj obrani, nakon pada Vukovara, došao je pomoći svojim velikim ratnim iskustvom. Nakon dolaska, sa svojim Vukovarcima organizira obranu Rame. Postaje zapovjednik obrane i ustrojava brigadu Rama i njen je prvi ratni zapovjednik. Kad mu je žena čula da sad ide ratovati u Ramu nije prestala plakati.

- Rekla mi je: "Ivo, izvukao si živu glavu u Vukovaru i to je čudo i sad opet ideš.." Ali ja sam odlučio i gotovo. Sa mnom je krenulo 34 mojih vojnika iz Vukovara. Samo su rekli da idu gdje i njihov zapovjednik - priča nam Anđelić koji je tamo neumorno prenosio ratna znanja i iskustva.

Foto: udruga Ante Starčević Na Zvirnjači kraj Rame
 

-  Organizirao sam tamo obranu, utvrdio položaje, sve okruženje je palo, ali Rama nije pala - ističe Anđelić.
U Rami je 10. svibnja 1992. drugi put ranjen. Dobio je gelere u vrat, ali ni to ranjavanje nije pretjerano ozbiljno shvaćao nego je dio krhotina počeo sam rukom vaditi.

'Nisam bio hrabar već lud'

- Smetali su mi, što sam mogao. Poslije mi je ranu čistio dr. Arsen Pavić, Sinjanin. Vadio je iz vrata geler koji je bio velik kao pola zuba. Rekao mi je: Ne igraj se, shvati ovo ozbiljno. Da su geleri ušli dublje samo 5 milimetara presjekli bi ti glavne vene i nastavio bi život kao biljka. Ja sam mu odgovorio: Doktore moj, zaši to i pusti me. Moram na teren, moji ljudi me čekaju - priča nam Doktor koji je više puta u razgovoru rekao da sebe ne smatra hrabrim nego ludim.

- Odakle su pametni bježali ja sam tamo išao - kaže nam Anđelić, zaista ne misleći da je činio neka herojska djela. Takav je kaže uvijek bio, pomalo lud i blesav. Dok nam to govori njegova supruga Zdenka vrti glavom..

Nitko nije znao tko je taj tajnoviti Doktor

Samo mjesec dana nakon ovog drugog ranjavanja opet je ranjen braneći područje Rame. U akciji 18. lipnja 1992. u izravnom sukobu s udaljenosti od petnaestak metara ranjen je mitraljeskim rafalom u obje potkoljenice. Na lijevoj nozi zadobio je vanjski prijelom obje kosti, a na desnoj su mu oštećeni svi živci i krvne žile.

- Pet i pol sati su me nosili preko preko Ravašnice do Rame, a poslije toga preko Vran planine je prebačen  u bolnicu u Split gdje je operiran. Nakon toga je poslan na daljnje liječenje u Zagreb. No tada sam izgubio svoj pištolj. Ispao mi je dok su me nosili. To mi je, vjerujte, bilo najgore. Najljepši pištolj na svijetu. Magnum 357 koji je oteo četnicima u jednoj od akcija u Vukovaru. Strašno mi ga bilo žao. Čak mi je i Mile Dedaković Jastreb na njemu zavidio. Poslije sam govorio da je to u biti pravedno. Četnicima ga oteo, a četnicima je na kraju i vraćen - kaže Anđelić.

Foto: Matko Biljak

Kad je došao u Ramu svima je rekao da nikome ne govore njegovo ime i prezime. Samo "Doktor" i to je dovoljno. Inače, taj je nadimak dobio još kao dijete.

- Kad sam otišao iz Rame na TV Banja Luka su rekli: Dok je tamo bio neki Doktor iz Vukovara, bilo je Bože sačuvaj. Otkako je on otišao sve je mirnije. Većina je mislila da sam ja zaista doktor - kaže nam Anđelić.A upravo zahvaljujući Doktoru koji je sa svojim momcima gotovo goloruk oslobodio strateško mjesto Ravašnica spašeno je cijelo područje od pada i progona hrvatskog stanovništva. 

Smatra se sretnim čovjekom

Doktor pamti svaki dan, svaku noć, svaku akciju. Najteže su mu padale pogibije njegovih momaka. Nema zaborava, nema PTSP-a.

- Nigdje ne piše da imam PTSP. Dijagnoza stoga i ne postoji - tvrdi Doktor.

Andjelic | Autor: Tomislav Miletic/PIXSELL Foto: Tomislav Miletic/PIXSELL

Nakon trećeg ranjavanja odbija mirovinu niti želi veću invalidnost. Ide na školovanje na Hrvatsko vojno učilište. Ne propušta ni Oluju.  Kad su ga pitali na komisiji za invalidnost koliko danas vidi na oko ostao je začuđen. 

- Pa koliko bi vidio kad mi je oštećenje 70 posto? Vidim 30 posto! To je i visina invalidnosti koju sam zadržao i kad sam 1996. godine umirovljen - kaže Anđelić kojeg vojna karijera uopće nije zanimala. Za sebe kaže da je običan čovjek, seljačko dijete iz katoličke obitelji koje je ostalo braniti svoje. Njegov brat je također sudjelovao u ratu, borio se u Tigrovima.

Andjelic | Autor: Tomislav Miletic/PIXSELL Foto: Tomislav Miletic/PIXSELL

On je, kaže, sretan čovjek. Ima obitelj, dvoje odrasle djece, unuka Patrika koji je, kaže, isti on. Živi u Zagrebu, a često je u Istri, blizu Poreča, gdje ima mali apartman i svoju malu barku. Tamo mu je, naglašava, najljepše. Tamo puni svoje baterije, ne zaboravljajući nikada svoje suborce.

Foto: udruga Ante Starčević

Srce i duša svoje postrojbe

Premijera dokumentarnog filma “Slike iz života ratnika”, redatelja Silvija Mirošničenka koji je nastao uz potporu Ministarstva hrvatskih branitelja, Vukovarsko-srijemske županije i Općine Tovarnik, bit će upriličena u Art-kinu Metropolis (Muzej suvremene umjetnosti) u četvrtak 16. veljače 2017. godine s početkom u 19 sati uz prisustvo ekipe filma. Antun Ivanković iz udruge dr. Ante Starčević jedan je od producenata filma.

Andjelic | Autor: Tomislav Miletic/PIXSELL Foto: Tomislav Miletic/PIXSELL

- Tihi i skromni ljudi, kao i u brojnim životnim sferama i događajima, uvijek su bili oni preko čijih leđa je prelazila glavnina tereta. Nikad se nisu žalili. Šutjeli bi i radili ono za što su bili uvjereni da trebaju i moraju. Tako je bilo i u Domovinskom ratu koji je “iznjedrio” puno tihih i neprimjetnih momaka koji su uvijek “teglili” i bili srce i duša svoje postrojbe. Zbog te svoje osobine većina ih je široj javnosti ostala nepoznata, a oni ostali heroji suborcima i krugu ljudi koji su ih poznavali. Jedan od tih heroja sigurno je i Ivan Anđelić – Doktor, ratni heroj vukovarske obrane. U produkciji Udruge za audiovizualno stvaralaštvo Artizana iz Zagreba i Udruge dr. Ante Starčević iz Tovarnika o njemu je snimljen dokumentarni film. Doktor slovi za jednog od istinskih ratnih heroja koji se neviđenim žarom borio na nekoliko ratišta i pokazao veliku snalažljivost i hrabrost kakva je karakteristična samo za izuzetne ljude - kazao je Ivanković.

Tema: Domovinski rat

Možda vas zanima i ovo:
Message