Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
287 komentara

Hitler: 'Feldmaršale, ubij se!'; No, on se ipak predao Staljinu

Na današnji dan 1943. završena je krvava bitka za Staljingrad na kojoj je Treći Reich 'polomio zube'. Zapovjednik njemačke Šeste armije feldmaršal Friedrich Paulus učinio je nezamislivo

Foto: wikimedia

Kako netko može gledati kako njegovi vojnici umiru i hrabro se bore do samog kraja - i onda se predati boljševicima? Krivo mi je što će jedan beskarakterni slabić poništiti junaštvo tolikih vojnika. U ovom ratu više nitko neće postati feldmaršal - kazao je Hitler nakon što se Friedrich Paulus, zapovjednik Šeste armije doživio strahovit poraz kod Staljingrada a nakon toga ne poslušavši njegovu zapovijed predao se u ruke Sovjeta.

Naime, od Paulusa se očekivalo da Staljingrad drži do smrti. Samo tri dana prije završetka petomjesečne bitke i dan prije nego se Paulus predao Hitler ga je unaprijedio u čin feldmaršala. Hitlerova poruka je bila više nego jasna.

Foto: wikimedia Paulus sa Hitlerom i ostalim generalima u lipnju 1942. godine

 - Još nijedan njemački feldmaršal nije pao u zarobljeništvo
Hitler je očekivao da će Paulus izvršiti samoubojstvo. To mu je i naredio. No 'friški' feldmaršal naredbu nije poslušao. Izabrao je život.

POGINULO 2 MILIJUNA LJUDI Majka svih bitaka: Slomili naci stroj i promijenili ishod rata...

Šesta je armija u skladu sa svojom zakletvom Njemačkoj te svjesna svog uzvišenog i važnog zadatka, za Hitlera i domovinu, držala položaje do posljednjeg čovjeka i posljednjeg metka - stoji u Paulusovom posljednjem izvještaju.

Prvi feldmaršal u povijesti koji se predao u neprijateljske ruke

Datum 31. siječanj 1943. godine. Potpukovnik Crvene armije Leonid Vinokur toga je jutra ušao u sobu i tamo na krevetu zatekao njemačkog feldmaršala Friedricha Paulusa koji se odlučio predati iako mu je Adolf Hitler osobno naredio da počini samoubojstvo. Tek u trenutku poraza odbio je poslušnost i podijelio sudbinu svojih vojnika. Tako je postao prvi feldmaršal u povijesti njemačkog ratovanja koji se predao u neprijateljske ruke.

Foto: Digitised Leanne Rodgers-Gibbs (

- Dok sam ušao, Paulus je ležao na krevetu, u svojem kaputu. Na glavi je imao kapu. Nije se brijao sigurno dva tjedna i izgledalo je kao da je izgubio svu hrabrost - prisjetio se jednog od posljednjih trenutaka epske bitke za Staljingrad potpukovnik Vinokur. 

Joseph Goebbels, Hitlerov ministar propagande rekao je u tim presudnim trenucima prije njemačkog poraza:
- Pitamo se je li general-feldmaršal Paulus uopće živ. U ovakvoj situaciji ne preostaje mu ništa drugo osim časne vojničke smrti. Sudbina ga je dovela u situaciju u kojoj se, budući da je život već izgubilo toliko njegovih ljudi, mora odreći petnaest, dvadeset godina kako bi njegovo ime živjelo još tisućljećima.

Foto: Bundesarchiv

'Njemačka se mora odreći Hitlera'

- Bio sam vojnik i tada sam bio uvjeren da upravo poslušnošću mogu služiti svojem narodu. Moja odgovornost prema trupama i zapovjednicima trupa Šeste Armije te njemačkom narodu jest u tome što sam zapovjedi da se ustraje u borbi, dobivene s najvišeg zapovjednog mjesta, provodio do samog sloma - kazao je godinama kasnije Paulus.

Foto: wikimedia

Sovjeti su feldmaršala odveli u zarobljeništvo. Zarobljeni Paulus je za Moskvu bio važan ne samo zbog prestiža. Sovjeti su naime pokušavali od njemačkih komunista i ratnih zarobljenika  stvoriti antifašističku organizaciju. U ljeto 1943. stvoren je Nacionalni odbor za slobodnu Njemačku, a zatim – „Savez njemačkih časnika“. Trebao im je jedan istinski eminentni Nijemac, kakav je bio Friedrich Paulus. On na početku nije htio sudjelovati u tome i čak je u zarobljeništvu tvrdio da je nacionalsocijalist no godinu i pol nakon što je zarobljen obratio se vojnicima Wehrmachta na radiju 'Slobodna Njemačka'. bilo je to u ljeto 1944.

- Za Njemačku je rat izgubljen. Zemlja se u takvoj situaciji našla kao rezultat vodstva Adolfa Hitlera. Njemačka se mora odreći Hitlera. - kazao je. To nije bio njegov jedini govor protiv Hitlera. Uslijedilo je još mnogo obraćanja njemačkom narodu.

Najpoznatiji zarobljenik Sovjetskog Saveza

- Kao pulen Nacionalnog odbora slobodne Njemačke svoje nekadašnje drugove pozvao je da prebjegnu neprijatelju. Pred Nirnberškim sudom optužio je svoje nekadašnje nadređene. Ipak, do 1953. bio je sovjetski ratni zarobljenik - najvažniji Staljinov ratni trofej. Njegova odluka da ostane u Istočnoj Njemačkoj u vrijeme hladnog rata objema je njemačkim državama bio bogat materijal za propagandnu bitku. Paulus, koji je oduvijek želio biti nepolitičan vojnik i samo član Glavnog stožera drugi je put postao predmetom propagande. To ga je uništilo. Četiri godine nakon izlaska iz zatvora umro je u Dresdenu na 14 godišnjicu poraza kod Staljingrada - piše Gudio Knopp u svojoj knjizi 'Hitlerovi ratnici'.

Russland, Paulus in Kriegsgefangenschaft | Autor: wikimedia Foto: wikimedia

Njemački povjesničar Joachim Wieder u svojoj knjizi 'Katastrofa na Volgi' Paulusa opisuje kao ne baš dobrog vojskovođu kojem je više odgovarao rad u Štabu nego zapovijedanje vojskom. Istina, on je sudjelovao u razradi plana ' Barbarossa' (napad na SSSR) ali sve do bitke za Staljingrad on je radio u pozadini sa papirima.

- Naredba o imenovanju zapovjednikom Šeste armije 1942. godine bila je za Paulusa presuda sudbine. Nikad prije nije zapovijedao čak niti pukovnijom - objasnio je Wieder u svojoj knjizi. On je smatrao da je Paulusova velika mana bila i slijepa vjera u Hitlera. Povjesničar smatra da je odbijanje samoubojstva je zapravo bilo prvi slučaj u kojem  nije slijedio Führerovu volju.

Russland, General Friedrich Paulus mit Offizieren | Autor: o.Ang. Foto: o.Ang. Paulus sa suradnicima u kolovozu 1942. godine

Uvijek besprijekorno odjeven, uljudan i točan

Friedrich Paulus rođen je 1890. godine u Breitenau u tipičnoj činovničkoj obitelji carskoga doba. Otac mu je bio knjigovođa u jednom odgojnom zavodu, a majka kći tamošnjeg direktora. S vrlinama poput uljudnosti, točnosti, duboko ukorijenjenom nacionalnom i hijerarhijskom svijesti te gotovo arhaičnim shvaćanjem vjernosti koje su se združile s inteligencijom mladi se Paulus činio upravo predodređenim za vojnu karijeru. Ipak neuspješno je pokušavao upisati njemačku pomorsku akademiju. Jedno vrijeme je studirao pravo no napustio je sveučilište i priključio se 111.-oj pješačkoj pukovniji kao časnički kadet. 

Sudjelovao je u Prvom svjetskom ratu kao bataljunski pobočnik.  

- Za Paulusa je uvijek bilo svojstveno da je službu najčešće vršio u ađuntaturi i Glavnom stožeru. Već kao mlad časnik isticao se gotovo sitničavom savješću u rješavanju zadataka planiranja. Tadašnji drugovi iz njegova godišta jednoglasni su u svojoj prosudbi Paulusa: Tipični časnik Glavnog stožera stare škole, visoka stasa, besprijekorno njegovanog izgleda, ponekad pretjerano skroman, ljubazan, savršena ponašanja, vojnički izuzetno nadaren i zainteresiran, spor, ali savjestan radnik za radnim stolom. Strast su mu bile vojne vježbe i simulacije za stolom s ratnim kartama ili u pješčaniku u kojima je pokazivao znatnu operativnu nadarenost. I naposljetku, sklon tomu da o svakoj odluci razmisli dugo i temeljito prije nego što izda bilo kakvu zapovijed. Paulus se nije osvrtao na svoje zdravlje, radio bi cijele noće i održavao se budnim pomoću kave i bezbroj cigarete - opisuje Guido Knapp mladog Paulusa u Prvom svjetskom ratu u svojoj knjizi Hitlerovi ratnici. 

Poraz u Velikom ratu na kraju kojega je Pulus imao čin satnika i stožerskog časnika a nadasve propast njemačke monarhije duboko su pogodili vojnika i monarhista Friedricha Paulusa. Doživio je bolno poniženje vojničkog poraza, no to nije nimalo promijenilo njegov stav prema ratu kao političkom sredstvu.

Iako je instinktivno bio protiv 'tog primitivca' i njegove 'narodne stranke' privukla su ga Hitlerova obećanja, osobito zato što ga je u Vajmarskoj Republici odbijao 'nedostatak dobrog odgoja i red'.

Svjedok optužbe u Nürnbergu

Kao svjedok Paulus je sudjelovao na Nürnberškom procesu i bio je važan svjedok optužbe u slučajevima generala Keitela i Jodla. Hermann Göring, najbliži Hitlerov suradnik i drugi najmoćniji čovjek u Trećem Reichu, ga je optužio da je veleizdajnik.

Wikipedia | Autor: Wikipedia Foto: Wikipedia

Nakon Nürnberga Paulus nije mogao ostati u domovini. Vratili u SSSR, gdje je živio na dači u blizini Moskve. Angažirali su ga da bude glavni savjetnik za film „Staljingradska bitka“ iz 1949.  

- Iako je bio ratni zarobljenik s najvišim činom u SSSR-u sovjetski sud ga nije poput mnogih drugih generala - među njima  i predsjednika Saveza njemačkih časnika Von Seydlitza - optužio i osudio na 25 godina radnog logora. Staljin je osobno zapovjedio  da se Paulusa ne dira. Feldmaršalu je čak omogućio liječenje na Jalti. Ali Paulus se želio konačno vratiti svojoj obitelji i izjavio je da želi sudjelovati u ponovnoj izgradnji Njemačke. Slao je molbe Staljinu i Beriji. pritom se zarobljenik nije obraćao državnom poglavaru nego je maršal Paulus pisao maršalu Staljinu. U dosjeima se ne spominje je li Staljin to smatrao nedoličnim. Njemu je u svakom slučaju to bila dobra zabava - piše povjesničar Knopp u svojoj knjizi. 

Za Staljina je on bio ljudski trofej od neprocjenjive vrijednosti, živo sjećanje na njegovu najveću pobjedu.

'Povratak kući za njega je bio povratak u tuđinu'

Svi Paulusovi zahtjevi za povratak u Njemačku, a bilo ih je mnogo, su odbijeni. Tek nakon Staljinove smrti mogao je zauvijek napustiti SSSR. Otišao je živjeti u Dresden, u DDR,  gdje je četiri godine kasnije umro u dubokoj depresiji. Kremiran je, a njegova urna prenesena je u Baden-Baden  gdje je ovaj najpoznatiji njemački zarobljenik pronašao mir pokraj svoje supruge Elene Constanze Paulus koja je umrla dok je on bio u SSSR-u. Posljednji put ju je vidio u proljeće 1942.

- Što je Paulus stvarno mislio i osjećao, ne može se iščitati iz službenih izvještaja. Bio je zatvoren čovjek - i upravo nakon Staljingrada svjestan svoje povijesne uloge...S današnjeg gledišta visok, zatvoren muškarac utjelovljuje karakter koji je sudbina stavila na tešku kušnju i koji je sam sebe prepoznao kao tragičnu figuru njemačke ratne povijesti.

Između tereta odgovornosti za katastrofu kod Staljingrada i političkog pritiska koji naposljetku nije mogao shvatiti, traženja novih društava na Istoku i Zapadu i novih ideala, Paulus je ostao bez domovine. Povratak kući za njega je bio povratak u tuđinu. Ondje su samo iskorištene njegove domoljubne nade u jednu jedinstvenu, mirnu Njemačku te pokušaj da u novoj domovini upotrijebi svoja osobna iskustva. život čovjeka koji je tragičnu njemačku povijest pisao dva puta završio je u samoći - zaključuje Gudo Knapp

Tema: History

Možda vas zanima i ovo:
Message