Najnoviji transkripti iz Uskokove istrage protiv Milana Bandića i ortaka trebali bi zacementirati reputaciju bivšeg gradonačelnika. Kojemu su, međutim, i nakon uhićenja i optužnica htjeli dati doktorat i dići spomenik.
Zagreb je podigao spomenik bivšem predsjedniku koji je poništavao demokratsku volju građana i odbijao oporbene gradonačelnike glavnog grada, vrijeđao građane i kritičare, pomoću represivnog aparata pratio i nadzirao oporbene političare, novinare i medije, koji se navodi u presudi Haškog suda i o čijoj smo vladavini mogli čitati u famoznim transkriptima s Pantovčaka.
Ako su mogli Franji Tuđmanu, ocu države stasale na sloganu "Tko je jamio jamio je", zašto ne bi digli spomenik Milanu Bandiću?
Još do prošle jeseni u proceduri zagrebačkog Sveučilišta nalazio se zahtjev za dodjelom počasnog doktorata Milanu Bandiću. Prošloga proljeća premijer Andrej Plenković u knjizi žalosti hvalio je "neiscrpnu radnu energiju, entuzijazam i nastojanja da čini dobro" osobe koja je već dvaput bila uhićena protiv koje su bile podignute dvije optužnice i koja je dva desetljeća punila stranice crne kronike.
A ovoga tjedna u medije su izašli transkripti iz Uskokove akcije tajnog praćenja Milana Bandića i njegovih suradnika, popraćeni spektakularnim izjavama pokojnog gradonačelnika poput "Što smo ćapili, ćapnuli smo" i "Nema džabe ni u stare babe", na što je Uskok zaključio da je "Milan Bandić primao mito".
Što ćemo sad sa spomenikom i doktoratom?
Počasni optuženik
Andrej Plenković nije se oglasio o Bandiću i suradnicima, osim što je preuzeo zasluge za "iskorjenjivanje korupcije". Ali kako sada promašeno izgledaju njegove rečenice u knjizi žalosti, upisane sedam godina nakon Bandićeva prvog uhićenja, optužnica, afera i skandala. I nedugo nakon što je Uskok snimio njegove kompromitirajuće izjave.
I kako bi to izgledalo da je rektor Damir Boras progurao počasni doktorat, stopiran tek masovnim prosvjedom ispred Sveučilišta?
Bilo bi posve logično očekivati da nakon ovih uhićenja i transkripata nitko više neće ni pomisliti na iskazivanje nekih počasti pokojnom gradonačelniku. Ali kako im je to palo na pamet i nakon prethodnih uhićenja i suđenja?
Dulje od Tuđmana
I još važnije, ako su podigli spomenik Franji Tuđmanu, unatoč svemu što se znalo o metodama i stilu vladavine, o odlukama i posljedicama, o aferama i skandalima, o haškim presudama za podjelu BiH, o nedemokratskom ponašanju, o političkoj represiji i zloupotrebi tajnih službi, trebamo li vjerovati da isto neće učiniti i za Bandića?
Ipak se radi o drugom najdugovječnijem vladaru u modernoj Hrvatskoj. Možda je Tuđman bio prvi predsjednik, ali Bandić je dvostruko dolje bio gradonačelnik.
Milan Bandić umro je bez sudske presude, ispraćen je uz pompu i počasti, grob mu je smješten na posebnom grobnom polju odmah do arkada na Mirogoju, Plenković mu se divio nakon svega što je učinio i mnogi su mu se poklonili usprkos svemu što je uništio.
Malo je falilo
Što će se dogoditi ako se sutra netko sjeti podići Bandiću spomenik u Zagrebu? Ili dati mu neku ulicu? Ili posthumno mu dodijeliti počasni doktorat, o čemu se još uvijek šuška na Sveučilištu?
Bandić je bio nadomak najvećih počasti čak i nakon svega što smo znali o njemu i njegovoj vladavini, nakon dvostrukog uhićenja i optužnica, nakon šokantnih transkripata, zašto ne bismo od toga trebali strepjeti i nakon najnovijih otkrića Uskoka?
Milan Bandić dizao je spomenik Tuđmanu u vrijeme dok je "ćapao" lovu s Adventa. Podigao je Spomenik domovini u trenutku dok je naručivao mito od 50 tisuća eura. Do svoje smrti držao je Plenkovićev HDZ na vlasti.
Nekome bi u ovoj zemlji to mogli biti posve dovoljni kriteriji za podizanje spomenika.
