Hrabar i odvažan: Cijeli život ga je špijunirala bečka policija

Ivan Kukuljević Sakcinski bio je neumorni književnik, političar, povjesničar, epigrafičar, konzervator, arhivist i sakupljač umjetnina i jedan od vođa Ilirskog pokreta. Osnivač je arheološke znanosti u Hrvatskoj. Napisao je prvu dramu na hrvatskom jeziku Juran i Sofija ili Turci kod Siska  - prisjećanje na sisačku pobjedu 1593. godine.

Najpoznatiji je po tome što je prvi progovorio na hrvatskom jeziku  u Hrvatskom saboru 2. svibnja 1843. godine propagirajući borbu za nacionalno oslobođenje, zahtijevajući da se hrvatski uvede kao službeni jezik u škole i urede, tako da uvođenje u javni život bude postupno. Dotadašnji govori u hrvatskom Saboru su bili samo na latinskom jeziku. 

Upravo na njegov prijedlog Hrvatski sabor 1847. donio zaključak o uvođenju hrvatskoga jezika kao službenoga jezika.

Majka mu je umrla dok je bio dijete

Njegov otac Antun iz plemenitaške obitelji Kukuljevića Sakcinskih bio je podžupan Varaždinske županije te vrhovni ravnatelj škola u Hrvatskoj od 1836. do 1847. godine (nešto kao zemaljski ministar za školstvo). Bio  je hrvatskim zastupnikom u zajedničkom hrvatsko-ugarskom saboru u Požunu te prvi direktor Glazbenog zavoda.

Prof. psihologije Božena Filipan, osnivačica Matice hrvatske u Varaždinskim toplicama i dugogodišnja voditeljica Kukuljevićevih dana te inicijatorica da se škola u Varaždinskim toplicama zove Antuna i Ivana Kukuljevića kaže nam da su Kukuljevići, i otac i sin, sastavni dio našeg povijesnog i kulturnog života. Izrazito važni ljudi za našu povijest.

- Antun je oženio boležljivu Antoniju iz plemićke obitelji Labaš iz Zlatara koja je dobila u miraz cijeli jedan kaštel kod Zlatara. No nažalost, bolovala je od tuberkuloze i iako je rodila mnogo djece svi su umrli u djetinjstvu osim sina Ivana i kćeri Ljubice. Antun je svojoj ženi sagradio dvorac Jurketinec (od Varaždina prema Ivancu) i tu se rodio Ivan Kukuljević 29.5. 1816. a kršten je isti dan u župi sv. Nikole te je upisan u knjige krštenih u Varaždinu i pripadnoj župi sv. Marije u Maruševcu. Otac je sagradio taj dvorac kako bi žena i djeca imali zdravo boravište - priča nam prof. Božena Filipan.

U obiteljskom dvorcu u Jurketincu Kukuljević je proveo rano djetinjstvo, do 7. godine. Kad je Ivanova majka umrla otac Antun je prodao Jurketinec i još neko dobro kraj Varaždina i sagradio kuriju Tonimir (izvedenica od Antun i Antonija) na Topličkoj gori ponad Varaždinskih Toplica gdje je Ivan proveo mladost, a u Varaždinskim toplicama je polazio školu.

Nije htio prodati svoj dvorac tuđincu

- Tonimir je za vrijeme ilirskog pokreta bio centar kulturnog i društvenog života, imao je veliku i znamenitu knjižnicu koju je poslije otkupila JAZU. Tonimir je prodao Ivan, morao je kad je skrahirao politički odnosno kad se nije htio pokoriti Bachovom apsolutizmu. Naime, Pod Bachovim apsolutizmom  od 1851. do 1860. godine bio je onemogućen politički rad pa je stoga i on u tom periodu bio politički neaktivan. Kad je Ivan prodavao Tonimir najbolju ponudu dao mu je jedan velikaš iz Štajerske, ali on mu nije htio prodati. Htio je da ne padne u tuđinske ruke pa ga je za manje novce prodao zagrebačkom Kaptolu. To je onda služilo kao kaptolsko izletište.  Nažalost, Tonimir je za vrijeme NOB-a zapaljen a iako nije u potpunosti izgorio poslije rata je srušen - objašnjava nam Filipan. Kukuljević je 1861.  postao veliki župan zagrebački a šest godina kasnije je smijenjen te se nakon toga nije više bavio politikom.

Uzor mu je bio Napoleon

Ivan je nakon završene gimnazije u Zagrebu na Zagrebačkoj Kraljevskoj akademiji znanosti studirao filozofiju, ali na drugoj godini je prekinuo studij te prešao na Vojnu akademiju u Austriju. Unovačen je kao 23- godišnjak početkom 1533.godine
- Napoleon mu je bio uzor, Ivan Kukuljević je sanjao o velikim djelima no otac je bio protiv vojne karijere svog sina. Otac ga je odgovarao od tog nauma, no Ivan je bio uporan. Završio je za časnika, postao carski gardist i u vojnoj službi proveo 9 godina i 10 mjeseci - kaže nam prof. Filipan

Ivan je molio premještaj i htio doći u krajišku vojsku no kad mu to nije bilo dopušteno odlučio je napustiti vojnu službu. Kad je otišao iz časničke službe radio je poslove nižeg reda.

Otac mu izgubio položaj zbog pomaganja ilircima

- Otac je u međuvremenu morao dati ostavku, Mađaroni su ga prijavili caru, umrla mu je i sestra.. Antun je bio protiv toga da sad nakon što je završio za časnika napušta vojsku. Kad je već tako odlučio i bio uspješan u tome neka sad to i radi. Znate, 
Ilirski pokret je počeo već u Austriji, tamo se Ivan Kukuljević i formirao kao ilirac i k njemu je došao Ljudevit Gaj da ga zamoli da mu dogovori sastanak s ocem te da se preko Antuna uvede u škole hrvatski jezik jer je tada Antun bio glavni za školstvo u Hrvatskoj. Antun je to  svesrdno prihvatio  i to je bio razlog zašto su ga Mađari prijavili - priča na prof. Filipan te dodaje:

- Ne može se život Antuna i Ivana odijeliti. Antun je svoju ulogu u ilirskom pokretu platio položajem - ističe.

Nakon umirovljenja očevog Ivan Kukuljević stupa na scenu, kaže Filipan. To je čovjek koji se beskompromisno zauzimao za hrvatsku slobodu i samostalnost.Naime, široki interes, njegova neiscrpna radna energija te živ i znatiželjan duh, bili su karakterna i duševna svojstva njegove osobnosti.

Suprugu je od milja zvao Nelka...

Kukuljevići su, tvrdi prof. Filipan, bili glazbena obitelj. Otac Antun je bio glazbeni obrazovan, izvrsno je svirao flautu, a sestra ljubica je bila odlična klaviristica. Ivan nije bio glazbeno obrazovan ali je jako lijepo pjevao. Starija sestra Ljubica bila mu je kao majka koju je rano izgubio, jako brižna prema mlađem bratu a puno mu je i pomagala u radu.

- Ivan je oženio 1946. godine 13 godina mlađu Korneliju pl. Novak. Od milja je zvao Nelka. Ona je bila izrazito obrazovana žena i velika humanitarka, a Ivan i i ona živjeli su u velikoj ljubavi i skladu. Dijelili su iste interese i međusobno si pomagali u radu. Živjeli su u njezinoj kući u Varaždinu, a imala je i kuću u Zagrebu. 

Imali su četvero djece od kojih su Milutin i Božidar preživjeli. Kukuljević je bio jako društven, ali nije tu bilo pijanstva i skandala. Također, bio je i vrlo šarmantan, odličan plesač i vrlo omiljen kod žena - kaže nam Filipan.

Umro osiromašen na ženinom imanju

- Jako mu je teško palo kad su prodali dvorac Tonimir. Uzeo je samo slike i obiteljske uspomene. To ga je baš jako pogodilo i uvijek je mislio da će se vratiti, da će ga moći nekako otkupiti - ističe Filipan.
Umro je u skromnom plemićkom dvorcu Puhakovec u koju je uložio kad je prodao Tonimir. Tamo su provodili ljeta. Umro je u 73. godini. Naime, operirao je žuč u Austriji, nastale su komplikacije, to ih je dosta osiromašilo i dovelo u tešku situaciju - objašnjava prof. Božena Filipan koja ga opisuje kao stvaralački jako agilnu osobu vrlo širokih interesa.

- On je bio izrazito studiozan čovjek, izvrstan organizator, doduše, vrlo temperamentan i zato je i dolazio u sukobe. No vrlo postojan  u svojim nastojanjima te izuzetno hrabar čovjek koji je često govorio i ono što nije smio. Malo je poznato da je on bio i oduševljeni lovac, upravo on je napisao prvu hrvatsku lovačku pjesmu - ističe Filipan.

Cijeli život ga pratila bečka policija

Navodimo nekoliko primjera u kojima se vidi da je Ivan Kukuljević godinama bio pod prismotrom bečke policije. Punih 35 godina..

Ministar policije barun Kempen piše načelniku zadarske policije Gariupu 30. listopada 1854. da povjesničara Ivana Kukuljevića iz Zagreba, člana tamošnje Matice Ilirske treba staviti pod neupadnu, ali krajnje pažljivu prismotru.
- Sva zapažanja njegovog držanja i saobraćanja s drugim osobama treba zabilježiti, te me se periodički izravno obavijestiti. Izvještaje treba adresirati osobno na mene i to s naznakom na kuverti 'za vlastoručno otvaranje. 

- Kukuljević je osumnjičen zbog nacionalno-separatističkih namjena - piše u izvještaju Baruna Mamule barunu Kempenu datirano također  na 30. listopada 1854.

Barun Kempen je sve informacije prosljeđivao ministru vanjskih poslova Karlu grofu Buol- Schauensteinu

Načelnik zagrebačke policije Schadek piše Predsjedništvu ministarstva policije u Beču 9. veljače 1862. kako je Kukuljević sudjelovao u dvoboju i zadobio lakše ozlijede.

Odnosi Gaj - Kukuljević

Na početku je ovaj poznati ilirski dvojac bio u izuzetno dobrim odnosima no poslije su došli u sukob. Gaj je ipak malo više radio za svoje interese, naglašava naša sugovornica. Ipak, kad je umro Kukuljević mu je održao govor na sprovodu, nikad ne negirajući i uvijek ističući njegove dobre strane.

Antun je pokopan je u kapeli Sv. Duha u Varaždinskim Toplicama 1851., gdje su mu sin Ivan i njegova supruga Kornelija stavili nadgrobnu ploču s velikim željeznim križem. Na križu je Ivan dao napisati glagoljskim slovima - Zahvalni sin svojemu ocu - a na ploči: Ovdje leži Antun Kukuljević Sakcinski, kraljevski savjetnik, vrhovni ravnatelj škola u Hrvatskoj i visoke banske stolice savjetnik. 

Ivan Kukuljević Sakcinski sahranjen je u ilirskoj arkadi na Mirogoju.