Problem je u plaćama čiji porast ne prati inflaciju. U samo dva mjeseca inflacija je porasla 40 posto i tu lanci prodaje i opskrbe propadaju. Razlog opravdanog izlaska trgovaca na ulice je bila upravo ta stagnacija ekonomije
EKSKLUZIVNO
Hrvat u Iranu za 24sata: 'U dva dana stradalo je nekoliko tisuća ljudi. Bilo je strašno jezivo!'
Čitanje članka:
6
min
Trenutačno je američka flota na putu prema Iranu, no ne vidim mogućnost izravne konfrontacije jer bi ona, s obzirom na spremnost iranske vojske i nepostojanje unutarnjih nemira i sabotera, za Izrael i SAD bila preskupa i prerizična, objašnjavam nam Ivan Đogić, turistički vodič i Zagrepčanin koji je prije osam godina 'Beli grad podno Sljemena' zamijenio stalnom adresom u zemlji drevne Perzije.
Gospodinu Đogiću smo se javili prije neka dva tjedna, ali zbog blokade interneta i telekomunikacija odgovor je stigao tek sada. O Iranu je napisao i knjigu 'Iran u Prezentu' te organizira putovanja zemljom.
Zanimalo nas je kakva je stvarna situacija s prosvjedima, ali i kakav je svakodnevan život u toj golemoj zemlji koja se na Zapadu najčešće spominje kroz prizmu šijitskog polumjeseca, proxy ratova s Izraelom i kršenja ljudskih prava.
- U Iranu su izbili prosvjedi potaknuti velikom inflacijom i teškom ekonomskom situacijom. Plan Izraela i SAD-a je bio da prosvjedi potraju dovoljno dugo i da budu dovoljno nasilni kako bi na kraju jedna kratka zajednička vojna akcija bila dovoljna da vlast u Iranu padne. Bez obzira na opravdanost prosvjeda koji su započeli desetak dana ranije s trgovcima i njihovim cehovima, Izrael i SAD su svoje resurse uložili u pripremu nereda 8. i 9. siječnja kako bi onda do vojne akcije došlo nekoliko dana kasnije. U tom kontekstu je bilo potrebno ozbiljno shvatiti Trumpovo obećanje prosvjednicima da je "pomoć na putu" - otkriva nam geopolitičku pozadinu te dodaje da je teokratski režim na vrijeme otkrio subverzivne poteze i nije imao milosti prema prosvjednicima.
- Iranska vlast je to preduhitrila te brutalno ugušila nerede već nakon dva dana, upravo kako ne bi došlo do trećeg, četvrtog, petog dana i u konačnici do izraelsko-američkog vojnog napada - rekao nam je Ivan Đogić za prosvjede kakvi se ne pamte od 2022. i ubojstva Mahse Amini.
Iran je izrazito heterogena zemlja u kojoj Perzijanci jedva prelaze 50 posto stanovništva. Zanimalo nas je, jesu li se prosvjedi u svojem intenzitetu razlikovali među različitim etničkim grupama Irana?
- Prosvjedi su bili po cijeloj zemlji iako su neredi započeli u graničnim područjima u kojima postoje razvijene ćelije unutarnjih sabotera i terorista, prvenstveno među nezadovoljnim etničkim manjinama. Neredi u velikim gradovima su započeli Pahlavijevim pozivima na ulice 8. i 9. siječnja i organizacija je uglavnom išla putem društvenih mreža - rekao nam je Zagrepčanin u Iranu te naglasio da su postojale dvije vrste prosvjednika.
- Vlast je bila brutalna, a posebno je teško bilo razlučiti legitimne prosvjednike od plaćenih i treniranih sabotera koji su svi na ulice izašli istovremeno. Infrastruktura i organizacija nereda je bila vrlo opsežna, bilo je zaplijenjeno mnogo vatrenog oružja, molotovljevih koktela, mačeva itd. Policajcima su bile odrubljivane glave, zapaljeno je dvjestotinjak džamija, nekoliko tisuća automobila, nekoliko stotina banaka i službenih zgrada - opisao nam je u kakvom se limbu našla zemlja te da vlast nakon toga nije imala milosti.
- U takvim okolnostima policija je rekla da narod ne izlazi na ulice, no mnogi normalni prosvjednici su se oglušili te na Pahlavijev poziv izašli na ulice vjerujući da je došao kraj Islamskoj republici. Rezultat na ulicama je nažalost bio tragičan. Poginule su tisuće ljudi od kojih većina niti su bili teroristi niti plaćenici - otkriva nam tužnu sudbinu prosvjednika koji su se borili za bolje životne uvjete.
Iran je pod sankcijama otkako se Homeini vratio iz Pariza. Zemlju potresaju i korupcija te strašna suša zbog koje se čak razmišlja o izgradnji novog glavnog grada koji bi zamijenio prekrcani Teheran. Ivan Đogić nam govori da se u Iranu živi bolje nego što se na Zapadu misli.
- Bez obzira na to što bi ovakvo mišljenje u Iranu moglo biti nepopularno, smatram da se u Iranu živi prilično dobro. Nakon desetljeća sankcija i prikazivanja u negativnom kontekstu, Iranci nažalost imaju vrlo razvijen kompleks manje vrijednosti pri čemu misle da su jedino oni nesretni i da je samo njima teško, a da svugdje drugdje vladaju idila i blagostanje. Iranci možda nemaju mnogo, ali niti ne traže mnogo. Država je socijalna i s obzirom na izuzetno nisku cijenu energenata lako je zaraditi dovoljno novca da se barem zadovolje osnovne potrebe. U Iranu je srednji ekonomski sloj vrlo širok, gotovo da nema teškog siromaštva, rijetko se vide ljudi da kopaju po smeću, a čak i niži sloj ima dovoljno za osnovnu razonodu ili jednostavno putovanje automobilom unutar zemlje - otkriva nam gospodin Đogić te dodaje da je rak rana inflacija koja proždire rast plaća i da je ona dobrano utjecala na pobunu na Velikom bazaru.
- Problem je u plaćama čiji porast ne prati inflaciju. U samo dva mjeseca inflacija je porasla 40 posto i tu lanci prodaje i opskrbe propadaju. Razlog opravdanog izlaska trgovaca na ulice je bila upravo ta stagnacija ekonomije. Vlast mora pronaći način da kontrolira inflaciju, a to je teško uz postojeću korupciju i pritiske nekih trgovačkih elita i mafije koje na inflaciji zarađuju. Sankcije itekako djeluju, one postoje upravo kako bi društvo ekonomski puklo i iznutra se urušilo. To se desilo u Siriji, nedavno u Venezueli, a želja zapada je da se desi u Iranu. No Iran je vrlo velik, proizvodno gotovo potpuno samodostatan, a ekonomska situacija je još uvijek dovoljno dobra da nema revolucije - odbacuje teze i snove Reze Pahlavija, SAD-a i Izraela o kolapsu i pobuni.
Govori nam da je konačan cilj ovih prosvjeda trebala biti smjena režima koja na kraju nije uspjela kao ni tijekom 12-dnevnog rata 2025.
- Cilj je svakako smjena režima. Ako izuzmemo velesile Kinu i Rusiju, Iran je jedini preostali trn u oku kolektivnog zapada kojeg su kroz protekla desetljeća izraelski lobiji uspješno uvjerili da je Iran neprijatelj. I što više Iran odolijeva to su pokušaji izvana evidentniji i nestrpljiviji. Cilj smjene iranskog režima se više niti ne skriva pa je tako Mike Pompeo, bivši ministar vanjskih poslova SAD-a, prije nekoliko dana zaželio uspješnu novu godinu iranskim prosvjednicima i Mossadovim agentima koji uz njih hodaju - rekao nam je Zagrepčanin koji živi u Esfahanu, trećem najvećem gradu u zemlji. Otkrio nam je jednu zanimljivu ironiju koja vlada trenutačno u Iranu.
- Zanimljivo je da su na prosvjedima najaktivniji upravo mladi iz srednjeg i višeg sloja, a oni siromašniji i stariji više izlaze na protuprosvjede. A teška ekonomska situacija, logično, najviše pogađa ove siromašnije. Pomalo paradoksalno, često se vidi da baš oni najbogatiji koji su bogatstvo stvorili upravo u Islamskoj republici najviše zazivaju američki napad na Iran. No iranski narod je vrlo promjenjivog mišljenja - prije pola godine za vrijeme 12-dnevnog rata svi su bili uz vlast, danas su protiv nje, a sutra će u slučaju novog rata opet biti uz nju - govori nam Đogić te objašnjava mišljenje Iranaca o princu Rezi Pahlaviju koji je ponovno aktualan.
- Reza Pahlavi među dijelom stanovništva ima legitimitet kao prijestolonasljednik te ima donekle moć da potakne nezadovoljnike da izađu na ulice. No tu njegova moć prestaje jer da se teoretski i vrati niti bi uživao potporu naroda niti bi ga SAD smatrao ozbiljnim političarom. On je trenutačno samo vrlo koristan alat i više ga možemo smatrati blogerom koji voli pozornost i koji sanja da jednog dana bude kralj - objašnjava nam Ivan Đogić.
Iranska gostoljubivost je nadaleko poznata. Gospodin Đogić nam govori da se radi o temperamentnom društvu gdje u mozaiku različitosti postoje brojna različita mišljenja.
- Iranci su vrlo dragi, susretljivi i gostoljubivi, no gostoljubivost ipak nema nikakve veze s ekonomijom i geopolitikom. Iranci su sami vrlo revolucionarnog karaktera - u zadnjih 120 godina bile su čak tri revolucije i bez obzira na nezadovoljstvo, eventualnu revoluciju će ipak izvesti po svojim pravilima, a ne tuđim željama. Hoće li biti teokracija ili neki drugi model, to će oni sami odlučiti. Iran je uvijek bio zemlja kojom se upravljalo čvrstom rukom i očekivati veliku demokratizaciju je nerealno. Uostalom, pitanje je kakva budućnost stoji pred svjetskom demokracijom jer vidimo da danas i najrazvijenije svjetske demokracije vrlo otvoreno vladaju po principima diktature - secirao je politički duh Iranaca.
Zemlja je u svijetu poznata po notornoj vjerskoj policiji čija je zadaća očuvanje ćudoređa i društvenih pravila propisanih šerijatom.
- Hidžab je zakonska obveza, no strogoća njegove primjene s godinama kontinuirano slabi. Nakon 12-dnevnog rata moralna policija gotovo da i ne postoji jer vlast nije htjela narodu dati još jedan povod za nezadovoljstvo, tj. shvatili su da je nacionalna sigurnost važnija od simboličnih vjerskih postulata islamske revolucije - zaključio je Đogić.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
