Hrvati sretni zbog nove države, a Talijani rade nerede i divljaju

Krvavi svjetski rat, među ostalima, svakako su obilježili i Talijani. Kraljevina Italija koja je obuhvaćala nekadašnje dijelove impozantnog Rimskog Carstva, potpisala je mir, a onda djelovala suprotno. Tek nakon formalnog primirja s Austro-Ugarskom, talijanska je vojska krenula prema Hrvatkoj koja se na kraju krvavog svjetskog rata našla pod svojnim pritiscima, kako Italije s jedne strane, tako i Srbije s druge strane. O talijanskom su divljaštvu i uvjetnoj diktaturi u okupiranim hrvatskim dijelovima, poglavito u Dalmaciji i Istri, svakodnevno svjedočile ugledne zagrebačke novine. Uveli su izgone Hrvata preko granice, silovali djevojčice, zatvarali ljude na temelju nacionalnosti, podigli poreze, oduzimali imovinu...U svojoj su štampi svoje postupke pravdali veličajući ih kao velike pobjede plemenitog talijanskog naroda. 

JUGOSLAVENI U AMERICI, A TALIJANI PO DALMACIJI

Neki dan je Pesster Lloyd donio jednu izjavu dra. Hinkovića danu uredniku "Timesa" a sada "Hrvatska država" ovaj članak dra.Hinkovića, koji je izašao u "Jugoslavenskom svijetu" koji izlazi u Americi: Narodima riječ!
Tražio je predsjednik Wilson, kao jedan od uvjeta mira, da se narodima Austro-Ugarske zajamči autonomni razvoj. Opojen vojničkim uspjesima svoga berlinskog gospodara, Karlo nije mario za tu opomenu. Kad se kasnije vojna sreća konačno okrenula na stranu saveznika, ponudila je bečka vlada ponizno mir na podlozi predjašnjih predsjednikovih predloga, naročito onoga o autonomiji austro ugarskih naroda.

Da potkrijepi svoju ponudu, te Ameriku stavi pred gotov čin, navijestio je "po božjoj milosti car" svojim vjernim austrijskim narodima preustrojstvo zapadnog dijela monarhije na "federativnoj podlozi": jedan od dijelova te savezničke država imala bi da bude Ilirija, neka sjena Jugoslavije, bez Trsta i njegovog kotara, te bez Bosne i Hercegovine, dočim bi Hrvatska sa našim narodnim odlomcima u Ugarskoj imala da ostane pod Madžarima.

HRVATI NAKON 1. SVJETSKOG RATA Hrvatski narod oduševljen: Idemo zajedno u državu SHS!

Ova osnova Karlova nosi na sebi biljeg neozbiljnosti. Vidi se da na njoj, da joj nije druga svrha, nego da objesni predsjednika Wilsona i saveznike. No i da nije tako nezgrapna, mi znamo temeljem višestoljetnog iskustva, što znače obećanja, pa i zakletve Habzburgovaca. Danas više no ikad, dijeli nas od tih naših krvnika nepremostiv ponor krvi i suza.
Istog dana, kad je objavljen manifest austriskog cara, odgovorio je predsjednik Wilson na njegovu ponudu mira. U bitnosti, veli predsjednik:

Am sorry,  dear Charly, prekasno si se domislio. Odkad sam ono govorio o autonomiji "tvojih" naroda, mnogo se toga promijenilo. Amerika i njezini saveznici priznadoše međutim Čehoslovake, te pravednost narodnih težnja Jugoslavena za slobodu. S njima treba da sklopiš mir.

Ovakav odgovor jednom vladaru "po božjoj milosti" jedinstven je u historiji. Njime je predsjednik proveo u praksu ono, toliko puta naglašavano načelo o samoopredjeljenju naroda. Priznato nam je pravo, da budemo gospodari svoga udesa. Svojim krvavim žrtvama i borbama jugoslavenski je narod pokazao, da se pod svaki uvjet hoće osloboditi austro - madžarskog jarma i ujedini sa braćom u Srbiji i Crnoj Gori. O tome ne može da bude sumnje.

Nastojalo se i nastoji, da se pravo samoopredjeljenja našeg naroda kroji i izigra nametnućem stanovite državne forme i nekog superioriteta jednog dijela naroda nad drugim.

Ideja Piemonta postala je danas  bezpredmetnom.
Nitko razborit ne želi danas ni velike Srbije ni velike Hrvatske.
Mi hoćemo ujedinjenu domovinu u kojoj će svi dijelovi naroda biti ravnopravni.
Mi hoćemo svi Jugoslaviju, t.j. državu Srba, Hrvata i Slovenaca.
Ne marimo danas više za krfsku deklaraciju, koja je prekršena od jednog ugovornika, te od koje je prećivjelo samo vrhovno načelo samoopredjeljenja naroda.
Ne pitamo ni za vladu ni za kraljeve.

Narod u našoj potlačenoj postojbini, u Austro Ugarskoj, imati će s narodom u Srbiji i Crnoj Gori izravno da odluči o našojo budućnoj skupštini o suverenoj ustavnosti. Ovo nam je pravo za sada zajamčeno. Amerika i njeni -naši - saveznici - stoje iza nas.

S druge strane, Talijanska vojna sila nije na hrvatskoj strani Jadrana naišla na snagu koja bi joj se mogla suprotstaviti. Držali su cijelu Istru, Rijeku do Sušaka, Cres, Zadar, dijelove zaleđa. Lokalno stanovništvo je patilo, ne nalazeći rješenja: nakon Austrije, činilo se da je neizbježno potpadanje pod krunu talijanskog kralja.

U Europi su padale monarhije: njemački car je abdicirao, Rusiju već godinu dana vode boljševici, koji učvršćuju svoju vlast i potiskuju bijele kontrarevolucionare koje pomažu Englezi, Česi i Amerikanci. Pada i Osmansko carstvo. Velike carevine nestaju kao da ih nikad nije bilo, ustupajući mjesto manjim državama koje su trebale postati demokracije.

Sva talijanska štampa puna je vijesti i članaka, sa kojima hoće da opravda  talijansku okupaciju čisto naših nacionalnih područja. Najugledniji talijanski listovi i novinari ne žacaju se, da ovakove vijesti raširuju, pa je zbilja od prijeke potrebe, da se ovo tendencijozno prikazivanje i blaćenje naše narodne časti stane na put. Međutim, francuska će i engleska štampa, kao uvijek do sada, uvjereni smo, istupiti u prilog istine i pravice, koja je na našoj strani.

Evo nekoliko ulomaka iz talijanskih novina:

Rimska Tribuna u broju od 24. studenoga donosi članak od Maigadija, u kojemu se ovaj silno žesti, zašto još nijesu ispunjeni svi uvjeti primirja. To škodi nacionalnom prestižu  Talijana, a apsurd je da takovo poniženje Italija doživljuje poslije još jedne "velike pobjede". Poteškoće sa ispunjenjem svih uvjeta primirja vidi pisac u frenetičnoj, brutalnoj i apsurdnoj agitaciji nekojih jugoslavenskih elemenata. Njihovim spletkama ima se pripisati što se "još ne malo brodova bivše austrijske flote nalaze u rukama stare austrijske posade, također sa njemačkim oficirima, pod jednom improviziranom zastavom koju još nitko na svijetu nije priznao.

Isto je tako poznato, da su u Rijeci gomile Slovenaca i Hrvata, koji siđoše iz unutrašnjosti (naime iz okoline) i koje su ojačane soldateskama na uzmaku, preplaviše grad, terorišući stanovništvo i pogrđujući (talijansku) zastavu. Ali još ozbiljnije je ono, što se dogodilo u Zadru i Šibeniku. I dok su ti gradovi nominalno okupirani od Talijana, fakat je da su ove horde još gospodari telegrafa i pošte, da one od svuda sakupljaju oružje i da talijansko stanovništvo još nikada nije bilo ovako terorizirano od hrvatske brutalnosti i ugroženo od austrijskih intriga, kao u ovom času kad su nominalno oba grada pod talijanskom okupacijom. (...)

HRVATI NAKON 1. SVJETSKOG RATA Prosinac 1918: Hrvati znali iz čega bježe, ali ne i u što srljaju

Luigi Barzini piše, u Corriere dela sera, da Talijane u "spašenimi" zemljama čekaju "neodgodive dužnosti" a to bi bilo da se bezodvlačno uvede i talijanska vlast, a ne samo vojna okupacija, prepruča vojnu cenzuru da novine i da se prekine svaki saobraćaj sa zaleđem okupiranih krajeva. Ovaj liberalni talijanski novinar uopće "ne priznaje" da mi možemo biti Jugoslaveni, za njega smo "australci" i "austriacanti".

Gabriele D'Annunzio ( na slici) ekscentrični talijanski pjesnik, idejni je začetnik fašizma. On je 1919.  ušao u Rijeku sa stotinjak vojnika-dobrovoljaca te osnovao svojevrsnu talijansku nezavisnu državu na području Kvarnera

Na Narodno Vijeće od zemaljske vlade u Splitu jučer je stigao brzojav u kojem piše:
"Uslijed talijanske okupacije prilike u svim okupiranim krajevima, u Zadru, dosegle su vrhunac nepodnošljivosti. Zadarski Talijani smatraju privremenu okupaciju definitivnom aneksijom kraljevine Italije. Svaki dan i svaku uru dolaze iz Zadra potpisanoj tužbe i vapaji za zaštitu. Imetak, sloboda i sami života zadarskih Jugoslavena su u neprestanoj pogibelji. Jugoslaveni bivaju insutirani na ulici, njihove se zastave silom skidaju, gaze i pale. Vrijeđaju se njihova nacionalna čuvstva povicima: "Dolje Jugoslavija!" i sličnim.

Navaljuje se na njihova društva. Talijanski vojnici ne samo da ne priječe demonstracije i tvorne napadaje, nego dapače sve to i štite, a u nekim slučajevima čak i podupiru. Ovakvo stanje stvari ne može i ne smije da potraje, jer će sigurno doći do krvoprolića i pokolja. Talijani su dokazali da ne znadu ili da neće da održe mir i red u okupiranim krajevima, pak je stoga neophodno nužno, da odmah intervenirate kod entente i Sjedinjenih država Sjeverne Amerike; ako nije moguće ukinuće talijanske okupacije, da ova bude barem provedena od mještovitih povjerenstva ententinih država i Sjedinjenih država Sjeverne Amerike."

Brzojavom se predlaže i da, dok se vruće pitanje okupacije ne riješi, da u svako okupirano primorsko mjesto, a svakako u Zadar, dođe jedan brod entente ili Sjedinjenih država Sjeverne Amerike, a da se uz to, u Zadru uzme u zaštitu ugroženi život Jugoslavenu, te da se uredi pitanje o primirju, te svih ustanova međunarodnoga prava sa strane talijanskih okupacionih snaga.
Primjer divljanja talijanskih okupatora vidljiv je u događajima od dan ranije kada su naši htjeli manifestirati pred japanskim brodovima, u čemu su ih Talijani htjeli omesti.

- Navalili su kamenjem na naše. Bilo je mnogo ranjenih, osobito žena. Situacija je bila tako kritična, da je ipak talijanski kapetan bio prisiljen da dade zaštititi po svojim vojnicima naše manifestante, ali su se kao i uvijek talijanski vojnici držali pasivno. Izgleda da će u Zadru biti proglašeno psadno stanje iza jučerašnjih događaja - kažu svjedoci talijanskih napada na domaće stanovništvo na okupiranom području.

Stanje dodatno oteževa i još uvijek neuspostavljena telefonska veza između Zagreba i okupirane Dalmacije. Stoga je Narodno Vijeće prinuždeno da se u svojim saopštenjima služi brzojavom za Dalmaciju. Telefonska je veza do dalmatinske granice uspostavljena, te u redu funkcionira, no veza preko Bosne ne može još uvijek nikako da funkcionira. Postupak talijanskih vojnih vlasti svuda je jednako brutalan i izazivlje općenito ogorčenje.

- Osobito u Zadru izloženi su naši ljudi na milost i nemilost talijanske rulje, pa nemaju nikakove obrane. Tamo vlada pravi teror, kojemu žrtvom padaju naši ljudi, koji bivaju neprestano iaztivani, vrijeđani, bijesni, ranjeni. Skidaju se naše troboje s naših društava, a neš zgrade, naša imovina biva pljačkana te je u opće život, te imanje naših ljudi ugrožen - posvjedočila je tamošnja rulja.