Hrvoje Klasić: Banaliziranje zla

U jesen te 1961. završavalo se suđenje čovjeku optuženom za zločine protiv čovječnosti i ostale ratne zločine počinjene prvenstveno prema pripadnicima židovskog naroda. Nekoliko mjeseci kasnije bivši nacistički dužnosnik Adolf Eichmann proglašen je krivim i osuđen na smrtnu kaznu. Prateći kao novinarka suđenje u Jeruzalemu, filozofkinja Hannah Arendt skovala je termin “banalnost zla” misleći pritom na lik i djelo Eichmanna, koji na prvi pogled nije odavao dojam poremećenog psihopata, perverznog sadista ili agresivnog monstruma. Naprotiv, za sudjelovanje u najvećemu masovnom zločinu u povijesti ljudskog roda osuđen je čovjek koji se ni po čemu nije izdvajao u masi. Bio je to, po mišljenju Arendt, bezličan birokrat koji je selektiranje i uništenje jednog cijelog naroda vidio prvenstveno kao ispunjavanje svoje radne obaveze, i samim time priliku za osobno napredovanje.

U jesen 1961. upisom na vojnu akademiju svoju je karijeru počeo čovjek koji će tridesetak godina kasnije biti osuđen za, ne po opsegu ali po karakteru, slična (ne)djela kao Adolf Eichmann. Nakon krvavog pohoda u Hrvatskoj (1991.) i još krvavijeg u Bosni i Hercegovini (1992.-1995.) visoki oficir JNA, a zatim i zapovjednik Vojske Republike Srpske, Ratko Mladić, na Haškom je tribunalu optužen za zločine protiv čovječnosti, genocid i ostale ratne zločine. Višegodišnje suđenje rezultiralo je potvrdom optužnice i izricanjem kazne doživotnog zatvora. Iako će mnogi i u Ratku Mladiću vidjeti tek izvršitelja planova o etničkom čišćenju i masovnom ubijanju civila nepoželjne nacionalnosti i vjere koje su osmišljavali političari u Beogradu, Banjoj Luci i na Palama, samo onaj tko nikad nije čuo barem jedan Mladićev javni nastup u njemu može prepoznati bezličnog birokrata čije je sudjelovanje u zločinima bilo motivirano napredovanjem u službi. U njegovu djelovanju nije bilo nimalo banalnosti. Ali je bilo previše zla.

Pa ipak, banalnost zla je itekako prisutna kad je riječ o liku i djelu Ratka Mladića. Prije svega u postupcima onih koji ga 1990-ih, 2000-tih i, nažalost, danas smatraju spasiteljem, herojem i uzorom, a njegove postupke činom “hrišćanskog milosrđa”, poput, primjerice, onoga kad je suprugama i majkama uskoro ubijenih muškaraca iz Srebrenice “poklonio život”. Banalnost zla bilo je i višegodišnje skrivanje Mladića, tad već haškog bjegunca, u čemu mu je aktivnu podršku davao politički i vojni vrh Srbije.

Nažalost, najgorem obliku banaliziranja zla svjedočimo posljednjih dana. Nakon što je objavljena vijest o smrti Ratka Mladića, zabilježeni su mnogi primjeri glorifikacije osuđenog ratnog zločinca širom Srbije i Republike Srpske. Više ne iznenađuje, ali svaki put šokira, spoznaja koliko su nekim ljudima činjenice nebitne. Činjenice o zlu koje se dogodilo, činjenice koje se temelje na tisućama stranica originalnih dokumenata i stotinama izjava svjedoka koji su neposredno svjedočili spomenutom zlu. Činjenice koje bez ikakve dvojbe upućuju na neposrednu odgovornost Ratka Mladića.

S jedne strane, dio glorifikatora sigurno živi u uvjerenju da je riječ o urotama, lažima i podmetanjima, usmjerenima prema samome Mladiću, ali i prema svim Srbima na planetu. Posljednja tri desetljeća to je mantra koja prevladava kod srpskih političara, intelektualaca i u većini medija. S druge strane, još je šokantnija spoznaja da dio glorifikatora ustvari uopće ne negira zločine nego ih čak i opravdava. Uglavnom osvetom za turske, ustaške ili tko zna koje zločine, ili obranom vlastitog naroda prema načelu “ako nećemo mi njih, oni će nas”. Veliki je poraz svakog društva, ali i cjelokupnog čovječanstva, živjeti debelo u 21. stoljeću okružen ljudima koji ne mogu i ne žele prepoznati laži i propagandu, koji ne prihvaćaju dokazane činjenice, a pogotovo onima koji su, unatoč svemu proživljenom, i dalje spremni opravdavati nacionalno, vjerski, rasno ili nečim drugim uvjetovane zločine.

Gledajući prizore poput komemoracija, murala i bakljada u čast preminulog ratnog zločinca, te slušajući kako političari i građani, bez obzira na dob i životno iskustvo, banaliziraju zlo, svima mora biti jasno da sve ovo što se upravo događa s Ratkom Mladićem jest ogledalo suočavanja s prošlošću. Ali nažalost i ogledalo suočavanja sa sadašnjošću i budućnošću.