HSS-ovci uzeli poticaje, a onda su državnu zemlju preprodali...

Dobiješ jeftino državno zemljište, godinama ubireš poticaje iako proizvodnja baš ne ide, a onda ga prodaš za tri puta višu cijenu zajedno s dugom prema državi. Hrvatska poljoprivredna proizvodnja pada, ali su unatoč tome mogući i ovakvi apsurdi koji i pokazuju zašto poljoprivreda ne uspijeva ni uz milijarde kuna poticaja.

Riječ je o slučaju Poljoprivredno braniteljske zadruge Agro-dom iz Antunovca pored Osijeka koju su vodili ugledni i aktivni članovi HSS-a koji se prvi ističu u borbi za selo.

 - Je li moralno što smo prodali to državno zemljište? Odgovorit ću protupitanjem, a što ćemo sa zemljištem koje je dobio Todorić? Mi smo puno svog novca potrošili na zadrugu, imali smo problema s obiteljima i morali smo prodati. Naše namjere su bile časne i poštene – odgovara Zvonko Pongrac, član predsjedništva HSS-a i čelnik slavonske organizacije te stranke.

On je i jedan od osnivača zadruge, te je već skoro 10 godina na čelu Nadzornog odbora Agro-doma koji je osnovao zajedno sa šest kolega, među kojima su HSS-ovci Nenad Šinko i njegov sin Mislav koji vodi zadrugu.

Zadruga za višnje i šljive

Poljoprivredno zemljište od skoro 257.000 četvornih metara su prodali prošle godine stranačkom kolegi Draženu Tonkovcu, HSS-ovu načelniku Čepina i poljoprivrednom proizvođaču.

Sve je počelo prije  11 godina. Pongrac i prijatelji osnivaju poljoprivredno braniteljsku zadrugu kako bi uzgajali višnje i šljive. Općina Antunovac im prodaje državno zemljište. Uvjeti su više nego povoljni: za skoro 257.000 četvornih metara trebaju platiti 316.000 kuna ili 1,2 kune po kvadratu. Ali kroz 20 godina, s tim da prvu ratu trebaju platiti tek nakon dvije godine.

Pojednostavljeno, trebali su u dvije godine pokrenuti proizvodnju, a onda sljedećih 20 godina otplaćivati državi tek šest lipa godišnje po kvadratu zemlje.

Jedini restriktivni uvjet je bio da zemljište ne smiju prodati 10 godina. Čim je taj uvjet istekao prošle godine, oni su zemljište prodali, a da ga nisu niti otplatili državi.

Prema ugovoru koji posjedujemo, zadrugari su zemljište  prodali za 582.000 kuna. Od tog iznosa je sedam zadrugara pripalo 385.000 kuna, dok se kupac Tonkovac obvezao otplatiti i 198.000 kuna duga prema državi.

Svaki od sedam zadrugara je tako dobio oko 55.000 kuna gotovine i riješili su se obveze otplate ostatka duga državi. Od kad su zemljište dobili, pa do trenutka prodaje, isplatili su državi tek 118.000 kuna ili 46 lipa  po kvadratu. A od preprodaje su zadrugari su za svoj džep dobili 385.000 kuna ili  1,5 kunu za kvadrat. Dakle na državnoj zemlji su zaradili tri puta više nego su je platili.
Ali to nije sve. Iz Ministarstva poljoprivrede su nam odgovorili da su od 2011. godine dobivali svake godine poticaje za proizvodnju na tom zemljištu. Ukupno su, zajedno s prošlom godinom,  dobili 885.000 kuna poticaja.

Čekali samo da prodaju zemlju

- Ma to vam je sve zaraslo, nema tamo već dugo nikakve proizvodnje iako su poticaji stizali. Oni su samo čekali da istekne ta zabrana prodaje da zemlju prodaju – kaže nam jedan sugovornik iz Antunovca koji je slučaj i prijavio DORH-u.

Kako je moguće jeftino dobiti državno zemljište i preprodati ga? Takav je bio zakon u vrijeme prodaje, za razliku od danas kada se mora zemlja ponuditi državi. Kako je moguće dobivati poticaje iako proizvodnja stane? Pa zadnja kontrola im je bila na terenu 2015. godine dok su još radili, a nakon toga se novac svake godine slijevao iako nije bilo proizvodnje. Zakon kaže: poticaji idu po hektaru zemljišta, ne po proizvedenoj količini.

Sam Pongrac nam je rekao da su dobili poticaje i za 2017. godinu koja je bila loša i nisu ništa brali zbog mraza koji je ubio plod. Kaže da su ih dobili i za prošlu godinu iako su tad već digli ruke od svega i nisu brali plod. U samo te dvije zadnje godine dobili su 451.000 kuna poticaja. Pongrac propast  pravda lošim tržištem

- Tri godine smo sasvim solidno poslovali, a onda je Maraska prestala s otkupom, Badel je upao u probleme, Podravka nam je otkazala otkup dan prije preuzimanja. Proizvodili smo 100 tona koje nismo imali kome prodati. Brojni su nam ostali dužni, svoj novac smo davali u zadrugu, bili su nam blokirani osobni računi.  Poticajima smo pokrivali dugovanja i mi na kraju nakon svega nikome ništa nismo ostali dužni – kaže nam Pongrac.

Od toga je moglo živjeti više od šest obitelji

Ističe i da je od višanja moglo živjeti i više od šest obitelji ali da ih je uništilo tržište i neplaćanje. Potvrđuje da je novac od prodaje sjeo na račune zadrugara. Pongrac, za razliku od Tonkovca, nije htio otkriti iznos prodaje.

Dražen Tonkovac koji je sad kupio zemljište kaže da poznaje svoje kolege, da su imali dobre namjere, ali su pogriješili sadeći višnju marasku i dio šljiva. I on potvrđuje da su njima otišli prošlogodišnji poticaji, da je sada voćnjak neodržavan i zapušten, te da će ga iskrčiti i saditi lješnjake umjesto višanja i šljiva. On će se za to također prijaviti za novac EU, odnosno poticaje.

Oni su pogriješili su sa izborom sortimenta, pa se sve izjalovilo. Država jeste davala povoljno zemljište, brojni su u uspjeli, ali neki su propali. Unatoč ovakvim primjerima,  bolje da zemljište država prodaje seljaku nego daje u zakup jer tad se zemljište može iskoristiti kao zalog banci za ulaganja – kaže Tonkovac.

I on ističe da nema nikakve veze što su svi u ovoj priči članovi HSS-a.