I kad je Turudić u pravu, nitko mu, opravdano, ne vjeruje...

U neka druga vremena bio bi skandal da su europski tužitelji radili na slučaju za koji su primarno nadležni domaći tužitelji bez da su ih o tome obavijestili. U slučaju uhićenja Vilija Beroša i ostalih, Ivan Turudić imao je puno pravo proglasiti nadležnim Uskok i tako razriješiti neviđenu situaciju s dvije paralelne istrage. Šteta je kroz tri nabave napravljena samo proračunu Hrvatske, a za europski novac pokušaj podmićivanja je propao u startu. To je ključni kriterij za nadležnost, a i po ostalim kriterijima je u pravu. Međutim, javnost je opravdano zabrinuta kako će sve završiti kad je Uskok preuzeo slučaj. Ima tu niz razloga. Nepostupanje u slučaju Žalac, nepostupanje u Beroševoj aferi s nabavom uređaja i veliki politički pritisak kojim su bili izloženi, naprasna i bezrazložna smjena ravnateljice nakon što je uhitila ministra... A to je sve bilo prije Turudićeve ere. Turudić je prvi državni odvjetnik koji je izazvao demonstracije s razlogom. Opetovano “reducira izričaj”, družio se i o tome lagao s Mamićem koji je bio pod istragom, družio se s Josipom Rimac, spominje se u istrazi jer mu je uhićeni Kovačević kupovao odijela, Sanader ga je zvao “našim dečkom”...