Ivan je dobio stipendiju od 500 eura, a onda ju je poklonio djevojci kojoj je bila potrebnija

Cijela Hrvatska čula je za srednjoškolca Ivana Štetića (18), koji je svoju stipendiju od 500 eura odlučio pokloniti drugoj osobi koja ju treba više nego on. Ivan je prošle godine dobio nagradu Ponos Hrvatske 2023. godine koja mu puno znači. Posjetili smo ga povodom 20. rođendana naše nagrade.

- Donirao sam svoju stipendiju osobi koja je slabijeg imovinskog stanja. I opet bi. Nikada se nisam upoznao s osobom kojoj je išla moja stipendija od tih 500 eura. Nije niti bitno. Samo znam da je štićenica Doma 'Ruža Petrović' u Puli. I to mi je dovoljno. Siguran sam da je otišla u prave ruke. Stipendija je išla za daljnje školovanje te osobe, a to je nešto najljepše što sam mogao čuti i napraviti u životu. Pomoći nekom drugom - ispričao nam je Ivan.

Kada je dobio stipendiju nije puno razmišljao. Uz konzultacije s ravnateljicom pulskog doma, stipendiju je dobila bivša štićenica koja studira u Zadru.

- Žao mi je što nema još takvih stipendija. Da opet dobijem neku stipendiju, donirao bi je. Ako me put bude vodio na fakultet koji želim upisati, a to je Vojna akademija, mislim da i tamo ima stipendija. Odmah kažem da bi i u tom slučaju barem dio donirao, jer ću ja ipak živjeti u Zagrebu. Moram jako dobro napisati maturu i onda će sve biti lakše - ističe mladić.

S dodjele nagrade Ponos Hrvatske pamtit će, kaže, puno dragih ljudi koje je upoznao.

- Upoznao sam dobre i interesantne ljude koje ću pamtiti cijeli život. Ljude koji skaču u zapaljene zgrade, bave se humanitarnim radom, žive da pomažu drugima... To je izuzetno važno u ovom današnjem svijetu - priča mudro mladić, učenik pete godine medicinske škole u Puli.

- Postoji nešto puno važnije od novca u životu. A to je prijateljstvo, podrška i ljubav. Sve je počelo humanitarnom akcijom 'Zlatna ribica' koju organizira Sveučilište Jurja Dobrile u Puli u suradnji s Crvenim križem. To je projekt za potrebite učenike. Čim sam čuo da sam ja dobio tu stipendiju, shvatio sam da ima mladih ljudi kojima je ona potrebnija. Ali, ni meni u životu nije bilo lako. Kao dječačića od tri godine napustio me otac. I imali smo tešku financijsku situaciju. I onda sam počeo živjeti kod bake i djeda u Puli. Kad sam krenuo u osnovnu školu živio sam neko vrijeme s mamom, ali sam se nakon nekog vremena vratio baki i djedu koji su me odgojili uz pomoć majke. Smatram da u životu trebaš davati i darivati jer se tako osoba osjeća bolje - kazao je skromni Ivan.

Sa sigurnošću tvrdi da je mladima dosta ružnih vijesti iz svijeta. Puno se piše o ratovima, strahotama, požarima koji bjesne, sukobima... I Ivan je mišljenja da je zrno dobrote kod svakog čovjeka potrebno da bi svijet bio bolji.

- Zadovoljan sam u životu ako imam za jesti i topli krevet za spavanje. Na akademiji koju planiram upisati na sreću imam smještaj i hrana. Ako bi dobio i tamo stipendiju, uz ove uvjete ona mi neće biti previše potrebna i sigurno ću dobar dio donirati. Kad završim akademiju cilj mi je napredovati u zapovjedništvu Hrvatske vojske - ispričao je.

Nije, kaže niti u snu očekivao takvu reakciju javnosti kada se odlučio na taj humani čin.

- Za mene je Ponos Hrvatske pravo junaštvo. Nagradu koju sam dobio gledam svaki dan s ponosom kod kuće. Ona mi je motivacija da nastavim dalje istim putem. Očito nešto dobro radim. Nagrada stoji u mojoj sobi na polici i s ponosom ju gledam - rekao je. Uz dobar posao nakon fakulteta, Ivan želi jednoga dana i veliku obitelj s barem troje ili četvero djece. Jer njemu je obitelj sve na svijetu.

Nagradu Ponos Hrvatske utemeljio je list 24sata, a partner je HRT. Pokrovitelji projekta su PBZ, PPD, OTP Banka, Hrvatska pošta, HEP, Erste banka, INA, Končar, Fina, Janaf, Studenac i Wiener osiguranje VIG.