'Ja neću ulaziti u rasprave, Za dom spremni je neprihvatljiv'

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović komentirala je svoju nedavnu izjavu da je 'Za dom spremni' stari hrvatski pozdrav kompromitiran tijekom ustaškog režima: 

- To je rečenica koju sam ja izrekla i ranije, primjerice u 11. mjesecu prošle godine i nitko me tada nije korigirao. Jednostavno u javnosti postoje različita mišljenja i različita mišljenja povjesničara. Međutim, moj naglasak je bio na ovom drugom dijelu - da je pozdrav kompromitiran i da je kao takav neprihvatljiv, izjavila je predsjednica gostujući na N1 Televiziji.

Na pitanje o tome da se većina povjesničara pa i sam Hasanbegović slažu da se pozdrav veže uz ustaški režim, odgovorila je:

- Ne bih ulazila u povijesne rasprave, to je uistinu za povijesne stručnjake i naravno za pravnike, da procijene kakva će biti praksa i kako ćemo dalje postupiti prema simbolima totalitarnih režima. Ono što je bitno je da kroz svu ovu raspravu, koliko god ona mučna bila, mi i u 2017. raspravimo o nečemu što je obilježilo Drugi svjetski rat. Još nismo završili te bitke. Ipak je ta mučna rasprava dovela do toga da je većina danas počela govoriti da je dosta povijesnih rasprava, da to prepustimo stručnjacima. Čujemo to iz oporbe, iz HSS-a, SDP-a, HDZ-a, svi se slažemo da se trebamo usredotočiti na sadašnjost i gledati u budućnost.

Grabar Kitarović govorila je i o skidanju HOS-ve ploče u Jasenovcu. Istaknula je kako je njen dojam da u konačnici nitko nije zadovoljan, ali dobro je što su se strasti smirile.

- Sigurno je da će se rasprava nastaviti, nadam se da će se nastaviti u okviru Vijeća za suočavanje s prošlošću i da će oni izaći s preporukama koje će u konačnici postići što je moguće širi konsenzus u hrvatskom društvu. Znam da je nemoguće postići neko jednostrano mišljenje. Proučavala sam praksu drugih država kada je riječ o simbolima totalitarnih režim i praksa je vrlo različita - od država, neću ih sada imenovati, koje zabranjuju simbole, ali dopuštaju okupljanja pronacističkih i neofašističkih stranaka, računajući na to da nisu prijetnja demokraciji, preko država koje te simbole dopuštaju, ali se koriste samo kao suveniri pa do država koje apsolutno štite slobodu govora pa tako ne sankcioniraju ni govor mržnje. Mi u Hrvatskoj trebamo naći model koji najbolje odgovara našem društvu jer su podjele najgore od svega, u njima se iscrpljujemo, gubimo iz vida sve ono što je bitno danas, a to je životni standard naših građana. Ja u pravilu nisam za zabrane, imamo slučaj mladića iz Umaga koji je prije nekoliko dana izvikivao nekakve povike zbog čega je dobio poziv za sud. Ja sam u svoje dvije i pol godine mandata doživjela svašta, svakakve povike, ali mislim da mi kao političari moramo biti spremni na to da građani imaju pravo izražavati svoje mišljenje i svoje nezadovoljstvo i kroz poklike koje nam ne odgovaraju i koje nas vrijeđaju osobno, no ja sam apsolutno protiv bilo kakvog verbalnog delikta, ali treba naći onu finu granicu gdje počinje govor mržnje koji stvara trendove u društvu koje treba zaustaviti.

Što mislite što je glavni razlog zašto ljudi odlaze iz Hrvatske?

"Iseljavanje znači puno stvari, ne samo starenje već ostajemo i bez radne snage, ostajemo bez deficitarnih zanimanja. Spominjali smo negativnu društvenu klimu, ali da bi zadržali ljude moramo imati snažnu pronatalitetnu politiku koja se odnosi na zaposlenost, na stvaranje novih radnih mjesta i očuvanje tih radnih mjesta. Čak i u državnoj upravi imamo sve više ugovora na određeno što je posebno nepogodno za mlađe žene koje kada ostanu trudne dobiju otkaz i zbog toga se odlučuju radije sačuvati egzistenciju nego imati djecu. Drugo je potrebna redistribucija u državi, stavljen je naglasak na nekoliko urbanih centara i prema njima ljudi gravitiraju. Stambena politika je također izuzetno bitna i ono što je bitno je briga o djeci, da se roditelji mogu vratiti na posao. Treba poboljšati brigu o jasličkoj i predškolskoj djeci. Mislim da će činjenica da su gospodarski pokazatelji bolji utjecati na ostanak ljudi i rast zaposlenosti".

Koliko je ljudima važno bolje obrazovanje i budućnost za njihovu djecu pa zbog toga odlaze?

"Obrazovanje je iznimno bitno. Nitko ne mjeri količinu vremena koliko se roditelji bave školovanjem svoje djece. Reforma školstva se pokazala, Irska kaže da je upravo reforma školstva dovela mnoge obitelji tamo. To je svakako jedan od ključeva sigurnog života. Mi u tome jako kasnimo, moramo sprintati da bismo uhvatili zemlje koje su reformirale obrazovanje. Treba rasteretiti djecu, treba udžbenike zamijeniti s elektroničkim sadržajem, da ulažemo u laptope i računala kako bismo olakšali nastavu. Moja su djeca pohađala takve škole, dijete bez pritiska ide u školu, sustav je fleksibilan prema djeci i djeca su samostalna s računalom. Sve je prilagođeno afinitetima djece jer nisu svi dobri u svemu, treba ih usmjeravati ka onome u čemu su dobri i prema onome čime će se baviti".

Ako vas sutra vaša Katarina pita gdje da nastavi školovanje, što biste joj rekli?

"Ne bih joj nikada odgovorila na to pitanje, nego bih kroz razgovor došla do toga da sama donese zaključak što učiniti. Ona je odlučila da će nastaviti školovanje ovdje, ona je sada u 3. srednje, ali je isto tako odlučila poslati pismo ministrici Divjak kako bi joj rekla što sve opterećuje školski sustav".

Tim Vican ili tim Divjak?

"Mislim da trebamo raditi u sinergiji. Više sam kompatibilna s ministricom Divjak, razmišljamo na isti način. Vican je radila na prvoj reformi i odradila je svoje i može pridonijeti, ali definitivno treba biti timski rad. Javnost ima pravo na raspravu. Zaustavit ću svaki ideološki prijepor."

Koji je razlog otpora reformi?

"Mi smo kao društvo otporni na promjene. Ja sam uvijek za rad, a tko radi taj i griješi. Ali grijeh može biti i propust, kad se ne napravi ništa. Mislim da treba krenuti s elementima reforme s kojima se slažemo. U razgovoru s Divjak sam shvatila da se 90 posto sadržaja može primjenjivati, a deset posto se može riješiti. Moja djeca su prolazila kroz spolni odgoj u Belgiji i tamo se smatra da roditelji imaju pravo na riječ, dobili smo popis literature i pozvani smo da pregledamo sve i kažemo svoje mišljene. Vjerujem da se to može riješiti i kod kurikuluma. Djeci treba omogućiti da imaju pristup sadržajima koji ih zanimaju".