Jakov (16) ne govori, ali je ostvario svoj san: Ima svoju prvu samostalnu izložbu slika

Majko, od njega nikad neće biti ništa. To su joj govorili. Trebalo je živjeti s tim riječima. Trebalo je buditi se, ustajati, pomoći mu s odijevanjem i doručkom, gurati ga u svaki novi dan uz puno nade, poljubiti na ga na rastanku i reći mu: "Možeš ti to, uspjet ćeš, izdržat ćeš, bit ćeš dobro", a ne ga pustiti bez imalo vjere u bolje sutra. S obzirom na beznadne riječi struke, to nimalo nije bilo lako.
Ali, nije se ona dala. Nitko nije pokolebao taj Ninin sjaj u očima koji je i danas tu. Ona je svog Jakova gledala kao nekoga zbog koga će i struka i svi ostali nevjernici ostati u čudu i početi vjerovati da je sve moguće. I ta njena podrška i stav, ta ljubav i nada i vjerovanje njegove obitelji su njemu bili sve. On je radi toga ostvario svoj san. To ne može reći puno ljudi. Da su ostvarili svoj san. A on, Jakov Knežević (16), autistični dječak iz zagrebačkih Dugava koji ne govori, ostvario je svoj san. U gradskoj je knjižnici Dugave predstavio svoju prvu, samostalnu izložbu slika. 

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

00:57

Jakov (16) ne govori, ali je ostvario svoj san: Ima svoju prvu samostalnu izložbu slika | Video: 24sata/Davor Puklavec/Pixsell

Slike su njegov glas

Proputovao je on u mašti cijeli svijet i sve je pretočio u slike. One su - njegov glas. Vidio je Rim i njegove fontane, goleme i razjapljene, kamene glave lavova koje ih ukrašavaju, zapamtio je sve do jedne gondole u Veneciji i kobaltnu boju mora u kanalu na kojem su se ljuljale. Dojmile su ga se na stotine šarenih kućica načičkanih po Toscani i u njegovim očima savršeno nagnut kosi toranj u Pisi. Tu su i mostarski Stari most i pulska arena te Babilon - grad ponosa, slave, raskoši i veličanstva. Babilonsku kulu je nacrtao, stepenicu po stepenicu je sigurnom rukom dorađivao, kao da se i sam penje tornjem u želji da dosegne nebo. I kao što mu je Babilon tajanstven, čudesnom ga snagom i sve katedrale diljem Hrvatske privlače. Nije propustio ni jedan jedini kamenčić na njihovoj fasadi, posvetio se pročeljima s vitkim zvonicima i križem na vrhu, nije zaboravio na rozete, crjepove krovova ni uske prozore u gotičkom stilu. Na kraju se vratio tamo gdje je sve počelo. Rodni Šibenik mu je na slikama vječito okupan suncem i uvijek bez ijednog oblačka. Nema ulice i znamenitosti koju tamo nije nacrtao. 

Dan izložbe - najsretniji dan!

Jakov vam kroz svoja umjetnička djela može reći baš sve, mnogo više nego što ste zamišljali. Sve što proživi, pretoči na papir u raskošnu paletu boja, detalje, neobične perspektive i još puno toga on doda, samo svog. Njegova mama Nina će vam reći da su slikanje i općenito, umjetnost, papir, boje i pribor za crtanje - njegov svijet, njegova sreća i njegov mir. O tome najviše sanja, uvijek sanja da slika, a kad slika vječito sanjari. Njemu je ova izložba sve. O njoj je imao snova i snova. I iako ništa ne govori, na dan kad su mu je postavili, digao se rano ujutro i došao k majci u sobu s najvećim sjajem u očima ikad.
- Pitala sam ga: "Dušo, što je danas?" Odgovorio je očima: "Moja izložba" - rekla je mama Nina.  

Težak put kroz život

Rođen je sa srčanim problemima, a operirao je i dobroćudni tumor još kao dijete. Jedva je ostao živ. Bio je u katastrofalnom stanju, liječnici mu nisu davali nikakve šanse. Predlagali su da ga daju u specijaliziranu ustanovu koja će se pobrinuti za njega. Roditelji za to nisu htjeli čuti.

- On je nama bio sve. Bilo nam je užasno teško, ali, hvala Bogu, brzo smo prelomili to u sebi i rekli si: ‘Moramo pomoći svom djetetu. Nitko osim nas to neće učiniti’. Tako je i bilo. Vodili smo ga na sve moguće terapije, svim mogućim liječnicima, sve smo probali i pogledajte ga danas. To je sretan mladić koji uživa u životu i svemu što radi - govori majka.

S dvije godine dijagnosticiran mu je i autizam. No već u vrtiću odgojiteljice su primijetile da Jakov dobro crta i da ga to jako veseli. S njim je radio i jedan likovni terapeut, koji je također roditeljima napomenuo da se u malom Jakovu krije velik talent.

- Onda smo i mi doma počeli primjećivati da stvarno dobro crta, ali ne samo to. Izvadio bi sredinu kruha, gnječio je u tijesto i od toga izrađivao najrazličitije moguće figurice. Isto tako, kad bih ja radila kolače, odmah bi došao po komad tijesta i počeo izrađivati figurice. A to sve nisu bile samo obične figurice, svaka za sebe. Bile su to cijele priče. Jakov je uz pomoć svega onoga što je izrađivao zapravo pričao priče i komunicirao s nama. Tako je ostalo do danas. Čak je i slane štapiće trgao na komadiće i oblikovao ih u slova. Primijetili smo da je najsretniji dok crta i izrađuje te male stvari - rekla je Nina. Zbog česte potrebe za liječnicima te više mogućnosti koje nudi veliki grad, obitelj se iz Šibenika preselila u Zagreb. 

Prelomili su preko noći

- Jedan dan smo ga doveli na pregled u Šibeniku i  tamo su nam rekli da može dobiti samo jednu terapiju tjedno kao predškolac. Jednu. Došli smo doma, gledali se, razmišljali. U jednoj smo večeri odlučili. Ovako više ne može. Spakirali smo se isti dan - prisjeća se Drago, Jakovljev tata. Kaže da su Nina i on već drugi dan otputovali sami u Zagreb, kod prijatelja. Tamo su proveli 15 dana. 

- Tražili smo stan i školu. Stan smo na kraju našli preko oglasnika, vidjeli smo ga samo na slikama i prihvatili, a onda smo našli i školu u blizini i zaključili da je to to. Vratili smo se u Šibenik, iznajmili smo kombi, spakirali najvažnije stvari i preselili se, dva tjedna otkako je pala ta naša odluka. Prodali smo auto da platimo prvih para stanarina. Nismo imali ništa. Bilo je teško, ali borili smo se rukama i nogama - kaže Drago. Jakovljev brat Filip tada je bio 5. razred Osnovne škole i njemu je najteže palo preseljenje.

- Srce nam se slamalo. Neprestano je ponavljao: "Zašto se moramo seliti, zašto moram ostaviti svoje prijatelje". Ali smatrali smo da Jakov nema nikakve šanse ako ostanemo i to je bilo teško objasniti Filipu koji je tada bio još tako mali - rekao je Drago. Nina je dodala da se sve isplatilo.

- Sada smo tako zahvalni. Na svim prilikama koje su mu se pružile, svim pomacima koje je ostvario, svakom njegovom osmijehu, svemu što je postigao. Ako vidite taj potencijal kod djeteta, gurajte ga. Ne kažem da je lako, ali nemojte odustati - poruka je mame Nine. 

Među 10 posto najtalentiranijih

Prije šest mjeseci obitelj je Jakova prijavila na natječaj na kojem su birali osobe s teškoćama u razvoju čije će radove objaviti na izložbi. Jakov je uz nekoliko drugih kandidata prošao natječaj i posjetitelji su se mogli diviti njegovim reprodukcijama Klimta i Vermeera, ali i njegovim motivima Šibenika te obilju tehnika kojima barata.

A sada se pružila i ova spektakularna prilika, gdje mu je knjižnica u Dugavama omogućila i samostalnu izložbu. Odabrali su ga u sklopu projekta Otkrivamo mlade talente koji se u Knjižnici Dugave provodi od siječnja 2002. godine. 

- Jakov je sigurno među 10 posto najtalentiranijih otkako postoji ovaj projekt. Nakon što smo mu postavili izložbu, otvorili smo i knjigu dojmova u koju su se mogli upisati posjetitelji i svi su redom oduševljeni. Ljudi koji se razumiju u umjetnost napisali su da su iznenađeni čarobnom perspektivom i motivima koje koristi u svom radu. Osobno sam oduševljena njegovim radom. Kad pogledam slike njegovih gradova, poželim otputovati u ta mjesta šarenog spokoja i na trenutak pomislim kako postoje dobra mjesta za život - rekla je Majda Bakić, voditeljica projekta.