Jedan velikan našeg filma je još prije 19 godina opisao tragediju s migrantima kakva se sad zbila

Još prije 19 godina je hrvatski redatelj Branko Schmidt snimio film o tragediji ilegalnih migranata koji gube živote u nabujaloj rijeci Savi. Film se zove „Put lubenica”, a snimljen je po ideji pokojnog glumca Ive Gregurevića, velikana naše kinematografije.

Radnja prati Mirka, bivšeg hrvatskog branitelja i narkomana koji pati od PTSP-a, koji radi za lokalnu krijumčarsku organizaciju. On prevozi migrante čamcem preko Save prema zapadu, gdje bi ih preuzeli drugi krijumčari. U jednom takvom pokušaju pretrpani čamac se prevrće i većina putnika se utopi, ostavljajući samo jednu preživjelu mladu ženu s kojom Mirko razvija složen, često emotivan odnos.

Film je u svom naslovu upotrijebio žargon krijumčara — naziv “lubenice” — za ljude koji su tretirani kao roba, bez identiteta i vrijednosti, kako bi simbolično naglasio dehumanizaciju i brutalnost krijumčarske prakse.

U svjetlu najnovije tragedije kod Slavonskog Broda, gdje je čamac s migrantima potonuo na Savi i uzrokovao smrt najmanje jedne osobe, dok je nekoliko spašeno i istrage tek traju, film “Put lubenica” dobiva novu, bolnu i vrlo aktualnu dimenziju.

Ovaj stvarni događaj još jednom potiče pitanja koja film postavlja već gotovo dva desetljeća: Kolike su ljudske žrtve krijumčarenja i ilegalnih migracijskih ruta? Što sve ljudi riskiraju u potrazi za sigurnošću ili boljim životom? Kako društvo i institucije reagiraju — ili ne reagiraju — na ove opasnosti?

Ni film "Put lubenica" ne nudi jednostavne odgovore, ali naglašava unutarnje konflikte ljudi umiješanih u te mreže — od krijumčara do samih migranata — i skreće pažnju na humanost koja često izostaje iz javnih rasprava o migracijama, gdje se ljudi ponekad vide više kao statistike ili sigurnosni problem nego kao pojedinci sa svojim dramama i nadama.

StartFragment

EndFragment