Teofil Pančić imao je razloga da bude ojađen, ali ta se ojađenost kod njega nikada nije pojavila, rekao je Miljenko Jergović u zagrebačkom HNK
KNJIŽEVNE SUDBINE KLASIKA
Jergović o Teofilu Pančiću: 'Bio je jedan od onih koji su cijenili energiju uloženu u pisanje'
Čitanje članka:
3
min
U sklopu Festivala svjetske književnosti održana je tribina Književne sudbine klasika, na kojoj se razgovaralo o novinaru i piscu Teofilu Pančiću. Rođen u Skoplju 1965. Godine, Teofil Pančić živio je u Pirotu i Zagrebu, a od 1991. Godine u Beogradu i Novom Sadu. Pisao je za brojne medije u regiji, a autor je i više zbirki eseja te autobiografske knjige Aleja Viktora Bubnja, koja opisuje njegovo odrastanje u Zagrebu. O životu i djelu Teofila Pančića govorili su Nenad Rizvanović, Miljenko Jergović i Ante Tomić.
- Postoje dva kritičara koji su lijepo pisali o mojim knjigama. Sad su obojica mrtvi, a jedan od njih bio je i Teofil Pančić. I jako mi je drago što o njemu razgovaramo upravo u Zagrebu - rekao je Ante Tomić.
- Teofil Pančić je, objektivno govoreći, bio težak čovjek. A ljude koje nije volio, on baš jako i strastveno nije volio. U ovom prostoru gdje se sada nalazimo on nije nikada bio, a u velikoj dvorani HNK je vjerojatno bio samo sa školom. On bi sjedio u onom najgornjem, sedmom redu Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, da je u ovom kazalištu ikada skinuta zabrana s hrvatskog Fausta. Da se to dogodilo, on bi sjedio u ovom kazalištu. Kad se Teofil preselio u Novi Sad, mene je to užasno nerviralo. I svaki put kad sam dolazio u Beograd došao bih pomalo ljut jer su oni napravili nešto što meni ne odgovara. I vrlo rijetko bi se potrefilo da se ipak sretnemo u tom nesretnom Beogradu. Također, Teofil je bio jedan od onih pisaca o knjigama koji su naprosto strašno cijenili ljudsku energiju uloženu u pisanje. I on je zaista pronalazio načine da svašta pohvali. Nije hvalio nikako samo knjige i pisce koji su naprosto etički bili toga nedostojni, knjige koje su etički toga bile nedostojne, knjige o mržnji - rekao je Jergović, prisjećajući se Pančića.
Jergović se također osvnruo na duboki osjećaj ojađenosti koji je prisutan u svakome od nas iz mnogo različitih razloga, no naglasio je kako je kod Teofila Pančića taj osjećaj izostao, unatoč svemu što mu se događalo:
- Živimo u svijetu ojađenih ljudi. Hrvatska je zemlja ojađenih ljudi. Svi smo duboko ojađeni onime što nam je netko napravio u ratu, uvredama koje nam stižu s ovih ili onih strana, a Teofil Pančić imao je dosta jake egzistencijalne razloge da bude duboko ojađen načinom na koji je otišao iz Zagreba, što se dogodilo malo pred novu 1992. godinu. Otišao je normalno, zaključavši stan. Taj stan je kasnije zamijenjen, ali ta zamjena u njemu nije proizvela ništa od one duboke ojađenosti i uvrijeđenosti koju osjećam kod drugih ljudi kojima se to dogodilo. Bez obzira na to što je Teofil Pančić bio težak čovjek koji se znao obrecnuti na druge ljude, on je samurajski čvrsto održao svoj unutarnji integritet u odnosu na Zagreb i u odnosu na Hrvatsku.
Jergović se također osvnruo na niz negativnih komentara ispunjenih mržnjom koji su se pojavili na društvenim mrežama nakon smrti Teofila Pančića.
- Meni je tih njegovih hejtera žao jer su oni još uvijek opsjednuti njime i onda na taj način izražavaju svoju mržnju. I ima nešto u onome što ljudi govore kada tvrde da književno djelo živi čak i u onima koji ga nikada nisu pročitali. I tko god ima potrebu na mojoj Facebook stranici ostaviti neki negativan komentar o Teofilu, neka računa na to da će mi biti drago jer još razmišljaju o njemu, ali i na to da ću ga vjerojatno blokirati - rekao je Jergović.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
